USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

760

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. B. iz R., na sjednici održanoj 16. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 22. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 25. lipnja 1996. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci protiv tuženika, G. R., radi zaključenja ugovora o kupoprodaji stana na kojemu je tuženik imao stanarsko pravo.

Na ročište zakazano za 27. listopada 1999. podnositelj nije pristupio, a dostava poziva je vraćena s naznakom »nije tražio«, dok je punomoćnik tužene naknadno pristupio.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: 20 SU-908/98 od 21. veljače 2000. odbijen je zahtjev podnositelja od 10. studenoga 2000. za izuzeće suca u ovom predmetu.

Na ročište zakazano za 13. studenoga 2000. stranke nisu pristupile, dok je rješenjem suda utvrđeno da spisu priliježu dva podneska od podnositelja, s time da se jednim traži odgoda ročišta, a drugim izuzeće suca.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: 10 SU-932/00 od 8. ožujka 2001. odbijen je prijedlog podnositelja za izuzeće suca, dok je rješenjem suda broj: P-2096/96 od 9. ožujka 2001. podnositelju određena novčana kazna zbog vrijeđanja suda.

Na ročište zakazano za 15. svibnja 2001. podnositelj nije pristupio, unatoč tome što je dostava pokušana putem pošte dva puta i putem dostavljača. Sud je utvrdio da spisu prileži podnesak podnositelja od 10. svibnja 2001., kojim podnositelj traži izuzeće suca.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: 10 SU-932/00 od 8. lipnja 2001. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće suca.

Na ročištu 24. rujna 2001. sud je rješenjem utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka protiv navedenog rješenja te rješenja od 9. ožujka 2001., kojim mu je određena novčana kazna, podnositelj je podnio žalbu 28. siječnja 2002. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci 15. travnja 2002.

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1004/02-2 od 3. srpnja 2002. odbijena je djelomično žalba podnositelja podnijeta protiv rješenja suda prvog stupnja od 9. ožujka 2001.

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1687/02-2 od 3. srpnja 2002. ukinuto je rješenje suda prvog stupnja od 24. rujna 2001. i predmet je vraćen tom sudu na ponovno postupanje 9. listopada 2002.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: 10 SU-932/00 od 29. studenoga 2002. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće suca od 26. studenoga 2002.

Na ročištu održanom 2. prosinca 2002. podnositelj je zatražio da se prekine rasprava, dok je rješenje, kojim je odbijen sa zahtjevom za izuzeće suca, odbio preuzeti te je riješeno da će se od Direkcije stambenih poslova Grada Rijeke zatražiti izvornik spisa o kupnji stana.

Traženi spis dostavljen je sudu 12. prosinca 2002.

Na ročište, zakazano za 17. prosinca 2002., podnositelj nije pristupio jer je dostava poziva za podnositelja vraćena s naznakom »obaviješten nije podigao pošiljku«.

Na ročište zakazano za 10. siječnja 2003. podnositelj nije pristupio (dostava iskazana neuredno) te je riješeno da će se od Direkcije stambenih poslova grada Rijeke zatražiti izračun cijene spornog stana, a od Policijske uprave Rijeka uvjerenje o prebivalištu podnositelja.

Podatak o prebivalištu za podnositelja Policijska uprava Rijeka dostavila je sudu 27. siječnja 2003., dok je Direkcija stambenih poslova grada Rijeke traženi podatak dostavila sudu 4. veljače 2003.

Podnositelj je podneskom od 7. veljače 2003. zatražio izuzeće raspravnog suca te predsjednice Općinskog suda u Rijeci.

Na ročište zakazano za 10. veljače 2003. podnositelj nije pristupio (dostava neuredno iskazana) te je riješeno da će se predmet dostaviti predsjednici Općinskog suda u Rijeci po prijedlogu podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: 3. SU-130/03 od 20. veljače 2003. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Rijeci.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: 10 SU-932/00 od 25. veljače 2003. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Podneskom od 25. ožujka 2003. podnositelj je podnio zahtjev za izuzeće raspravnog suca i predsjednika Općinskog i Županijskog suda u Rijeci.

Na ročištu održanom 26. ožujka 2003. riješeno je da će se spis dostaviti predsjedniku suda povodom zahtjeva podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-474-IV/03 od 29. travnja 2003. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Rijeci.

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: 3.Su-280/03 od 9. svibnja 2003. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Rijeci, dok je rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj:10 SU-932/00 od 27. svibnja 2003. odbijen zahtjev podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Na ročišta zakazana za 18. lipnja 2003., 17. rujna 2003. i 28. listopada 2003. podnositelj nije pristupio (dostava vraćena s naznakom »obaviješten nije podigao pošiljku«).

Podneskom od 10. studenoga 2003. podnositelj je ponovno zatražio izuzeće raspravnog suca, kao i predsjednika Općinskog i Županijskog suda u Rijeci.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-29-IV/04od 27. siječnja 2004. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Rijeci, dok je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: 3. Su-280/03 od 16. veljače 2004. odbijen zahtjev podnositelja za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Rijeci.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: 10 SU-932/00 od 18. veljače 2004. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Ročišta zakazana za 16. ožujka 2004. i 20. travnja 2004. odgođena su zbog neuredne dostave za podnositelja.

Podneskom od 14. lipnja 2004. podnositelj je podnio zahtjev za izuzeće raspravnog suca i predsjednika Općinskog i Županijskog suda u Rijeci te predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navedeni zahtjev odbačen je rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj: P-2096/96 od 1. srpnja 2004.

Na ročištu održanom 1. srpnja 2004. utvrđeno je da je podnositelj odbio primitak poziva te je na prijedlog tuženika rješenjem suda određeno mirovanje u ovom postupku.

Sud je dopisom od 22. veljače 2005. zatražio od Policijske uprave primorsko-goranske da podnositelju osobno uruči rješenje o mirovanju postupka i rješenje o odbacivanju zahtjeva za izuzeće.

Dopisom od 30. ožujka 2005. Policijska uprava obavijestila je sud da nisu mogli izvršiti dostavu navedenih pismena jer podnositelj, iako zatečen kod kuće, nije htio otvoriti vrata.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 25. lipnja 1996. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Rijeci radi zaključenja ugovora.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog da­na, već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 22. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog i drugog stupnja te pred Vrhovnim sudom Republike u Hrvatske u trajanju od šest godina, deset mjeseci i šes­naest dana. Općinski sud u Rijeci bio je neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 27. listopada 1999. (jednu godinu, jedanaest mjeseci i dvadeset jedan dan). Nakon toga u radu sudova nije bilo neaktivnosti.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, pridonio je duljini postupka time što nije preuzimao pozive za zakazana ročišta, što je sedam puta podnio zahtjev za izuzeće raspravnog suca, četiri puta zahtjev za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Rijeci, tri puta zahtjev za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Rijeci, kao i zahtjev za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji su se pokazali neosnovanima. Nadalje, podnositelj je nedolaskom na ročišta prouzročio dva mirovanja postupka (24. rujna 2001. i 1. srpnja 2004.), s time da je rješenje o mirovanju postupka od 1. srpnja 2004. odbio preuzeti.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem: P-2096/96, u pravno relevantnom razdoblju trajao šest godina, deset mjeseci i šesnaest dana. Ustavni sud utvrđuje da je do odugovlačenja postupka u tom razdoblju najvećim dijelom došlo uslijed učestalih zahtjeva podnositelja za izuzeće sudaca, za koje je utvrđeno da su neosnovani, a uslijed kojih je sud morao zastati s radom na predmetu. Također, podnositelj se nije odazvao na pojedina ročišta, zbog čega je prouzročio dva mirovanja postupka, s time da je rješenje o mirovanju postupka od 1. srpnja 2004. odbio primiti. Ustavni sud smatra da je dugotrajnosti postupka u konkretnom predmetu u najvećoj mjeri pridonio podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, te da se odugovlačenje u postupku nikako ne može pripisati sudu. U tom smislu napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993. te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, a posebno znatan doprinos samog podnositelja ustavne tužbe duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao u izreci.

7. Objava ove odluke u »Narodnim novinama« temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3405/2004

Zagreb, 16. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.