USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
555
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su pokrenuli M. S., M. M. i S. M., svi
iz T., svi zastupani po M. S., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj dana 31.
siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-8628/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam
(8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– M. S. iz T., B. g. 31 u iznosu od 9.100,00
kuna;
– M. M. iz T., B. g. 31 u iznosu od 9.100,00
kuna; te
– S. M. iz T., B. g. 31 u iznosu od 9.100,00
kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnijeli su 29. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 9. listopada 1995. godine podnositelji
su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu radi naknade štete protiv Republike
Hrvatske, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova.
Do 5. studenoga 1997. godine donijeto je
rješenje o prekidu postupka. Na rješenje je uložena žalba.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 17.
studenoga 1998. godine ukinuo prvostupanjsko rješenje o prekidu postupka i
vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 7. travnja
2000. godine vraćena je tužba podnositeljima radi ispravka.
Ročišta su održana 13. listopada 2000. godine,
16. travnja i 6. studenoga 2002. godine, 2. listopada 2003. godine, te 4.
ožujka 2004. godine.
Zamolnicom od 20. srpnja 2004. godine zatraženo
je od Općinskog suda u Županji saslušanje dvoje svjedoka.
Dana 18. studenoga 2004. godine dostavljen je
zapisnik Općinskog suda u Županji o saslušanju jednog svjedoka.
Ročište pred Općinskom sudom u Zagrebu održano
je 17. ožujka 2005. godine.
Dana 1. srpnja 2005. godine upućena je zamolnica
Općinskom sudu u Iloku radi saslušanja jedne svjedokinje, te je taj sud
Općinskom sudu u Zagrebu 1. kolovoza 2005. godine dostavio zapisnik o
saslušanju.
Iduće ročište određeno je za dan 14. veljače
2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 9.
listopada 1995. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 29. prosinca 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet
(9) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset (20) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Županijskim sudom u
Zagrebu, a nakon 17. studenoga 1998. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu,
koji je bio neaktivan sve do 7. travnja 2000. godine (jednu godinu, četiri
mjeseca i dvadeset dana), te zatim ponovo od 13. listopada 2000. do 6.
studenoga 2002. godine (dvije godine i dvadeset tri dana).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu
doprinijeli duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji
tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito
složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u
trajanju duljem od deset godina. Imajući u vidu duljinu postupka, te
neučinkovito postupanje suda prvog stupnja koji je izazvao dva dulja zastoja,
Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije
donijeta pravomoćna odluka, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim
pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-5117/2004
Zagreb, 31. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.