USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
492
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz Z., kojeg
zastupa B. H., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 26. siječnja 2006.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-3401/00 (raniji
broj: Pn-2751/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave
ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. K. iz Z., određuje
se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u
iznosu od 9.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 13. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim
trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 6. travnja
1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja, protiv tuženika
društva H. d.d. Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski
sud održao je ukupno sedam ročišta za glavnu raspravu, odredio i proveo
medicinsko vještačenje, donio rješenje o mirovanju postupka, odlučio o
prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastavio postupak, proveo dokaz
saslušanjem podnositelja i određenih vještaka te zaključio glavnu raspravu.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– protiv prvostupanjske odluke, broj: Pn-2751/94 od 16. svibnja 1997. podnositelj je 17.
studenoga 1997. izjavio žalbu;
– odlukom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-3112/98 od 28. travnja 1999. djelomično je potvrđena
prvostupanjska odluka (točka II. izreke) dok je u preostalom dijelu viši sud
prvostupanjsku odluku ukinuo (točka I. izreke) te u tom dijelu predmet vratio
na ponovo suđenje;
– protiv dijela odluke Županijskog suda od 28.
travnja 1999., podnositelj je 27. rujna 1999. podnio reviziju Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske;
– odlukom, broj: Rev-3582/99
od 24. svibnja 2000., Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju
podnositelja kao neosnovanu;
– na ročištu održanom 4. prosinca 2002. određeno
je dopunsko saslušanje podnositelja;
– ročište zakazano za 2. travnja 2003. odgođeno
je zbog neuredne dostave poziva tuženiku;
– na ročištu 9. lipnja 2003. proveden je dokaz
dopunskim saslušanjem podnositelja;
– sljedeće ročište za glavnu raspravu održano je
9. ožujka 2004.;
– na ročištu održanom 2. ožujka 2005. sud je
naložio podnositelju da specificira tužbeni zahtjev;
– iduće ročište za glavnu raspravu zakazano je
za 20. travnja 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je tužbom
podnositelja 6. travnja 1994.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1.,
4., 6., 7. i 11., 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem
tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1.
jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 13. rujna 2005. a do
tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je
do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
jedanaest (11) godina, pet (5) mjeseci i šest (6) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i sedam (7) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak
najprije se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u povodu žalbe podnositelja
protiv prvostupanjske odluke, broj: Pn-2751/94 od 15.
svibnja 1997.
Odlukom Županijskog suda u Zagrebu
prvostupanjska odluka djelomično je ukinuta i u tom dijelu postupak je vraćen
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji je u nastavku postupka održao pet
ročišta za glavnu raspravu te proveo dokaz saslušanjem podnositelja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da podnositelj, kao
tužitelj u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinio
duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje preko jedanaest (11) godina. Imajući u vidu okolnost da
se predmet, koji nije složene naravi, ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom,
činjenicu da je bilo razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda (i to u
razdoblju od 21. svibnja 1999. do 4. prosinca 2002. te u razdoblju od 9. ožujka
2004. do 2. ožujka 2005.), kao i uzimajući u obzir ukupno trajanje postupka u
kojem nije donesena pravomoćna odluka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim
trajanjem parničnog postupka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima
ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3708/2005
Zagreb, 26. siječnja
2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.