USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

413

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. M. iz Z., zastupan po J. R. i M. D., odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda R. i D. iz Z., na sjednici održanoj 12. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3541/03 (raniji broj: Pn-4829/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je dana 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 13. lipnja 1995. godine podnositelj je podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi naknade štete protiv H. o. s. i B. B.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su tri ročišta.

Ročište određeno za dan 8. svibnja 1998. godine odgođeno je radi neuredno iskazane dostave za prvotuženika.

Ročište određeno za dan 12. lipnja 1998. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za svjedoke.

Ročište određeno za dan 21. listopada 1998. godine odgođeno je radi neuredne dostave za tuženika.

Na ročištu održanom 3. ožujka 1999. godine saslušan je jedan svjedok.

Na ročištu održanom 22. travnja 1999. godine saslušan je pod­nositelj.

Rješenjem suda od 9. rujna 1999. godine određeno je provesti liječničko vještačenje.

Dana 14. listopada 1999. godine u spis je zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka.

Ročišta određena za dane 4. travnja i 8. lipnja 2000. godine odgođena su radi neuredne dostave za prvotuženika.

Podneskom od 26. lipnja 2000. godine podnositelj je povukao tužbu u odnosu na prvotuženika.

Dana 6. srpnja 2000. godine sud je donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na prvotuženika.

Ročište određeno za dan 15. siječnja 2001. godine odgođeno je na prijedlog podnositelja.

Na ročištu održanom 5. prosinca 2001. godine glavna rasprava je zaključena i donijeta presuda suda prvog stupnja koju je Županijski sud u Zagrebu kao žalbeni sud ukinuo dana 3. lipnja 2003. godine, te vratio predmet na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu s uputom da se sasluša još jedan svjedok.

Općinski sud u Zagrebu odgodio je ročišta određena za dane 14. svibnja, 6. srpnja i 15. listopada 2004. godine, a novo ročište određeno je za dan 5. travnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je dana 13. lipnja 1995. godine tužbom podnositelja radi naknade štete podnijetom Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina i sedamnaest (17) dana, nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadest i pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine pa do donošenja prvostupanjske presude dana 5. prosinca 2001. godine održao tri ročišta.

Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu kao žalbenim sudom u trajanju od jedne godine.

Nakon što je žalbeni sud ukinuo presudu postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu kojem je žalbeni sud dao uputu da nadopuni postupak na način da se sasluša još jedan svjedok. U razdoblju od presude žalbenog suda od 3. lipnja 2003. godine do podnošenja ustavne tužbe dana 30. lipnja 2005. godine Općinski sud u Zagrebu nije proveo niti jedno ročište te još nije postupio po uputi žalbenog suda.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj pridonio duljini trajanja postupka time što je zatražio odgodu ročišta određenog za dan 15. siječnja 2001. godine.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, predmet najprije vodio pred sudom prvog stupnja, te da je sud postupak vodio neučinkovito. Postupak pred žalbenim sudom vođen je učinkovito. Nakon žalbenog postupka Općinski sud u Zagrebu u razdoblju duljem od dvije godine nije uspio postupiti po uputi žalbenog suda da sasluša jednog svjedoka. Iako je sam podnositelj pridonio duljini trajanja postupka time što je izazvao odgodu jednog ročišta, taj dopirnos podnositelja nije odlučujući u ukupnoj duljini postupka. Imajući u vidu neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2862/2005

Zagreb, 12. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.