USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
203
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi K. A. iz Z., na
sjednici održanoj 13. prosinca 2005. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2170/97
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe, K. A. iz Z., P. 261/I, određuje se primjerena naknada zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela je 8. siječnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 3. veljače 1997. podnositeljica ustavne
tužbe podnijela je tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Zagrebu protiv C.
o. d.d. Z. i Z. T. d.d. iz N. M. u S. Tužbi je priložila zapisnik o događaju,
sačinjen na slovenskom jeziku i liječničku dokumentaciju na hrvatskom jeziku.
Sud je nakon zaprimanja tužbe razdvojio postupak
u odnosu na tuženike. Ova ustavna tužba odnosi se na predmet broj: Pn-2170/97 protiv Z. T. d.d. iz N. M.
Dopisom od 13. svibnja 1997. Općinski sud u
Zagrebu diplomatskim putem dostavlja tužbu na odgovor tuženiku, koji je 23.
listopada 1997. dostavio odgovor na tužbu na hrvatskom jeziku i dokumentaciju
na slovenskom jeziku.
Podneskom od 11. studenoga 1997. podnositeljica
se očitovala na navode tuženika, a podneskom od 12. studenoga 1997.
podnositeljica je dostavila u spis dokaz o uplaćenom predujmu za liječničko
vještačenje.
Podneskom od 14. studenoga 1997. tuženik je
dostavio zapisnik Okružnog suda u Novom Mestu na
slovenskom jeziku.
Dopisom od 5. veljače 1998. podnositeljica je
pozvana dostaviti ovjereni prijevod Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
Republike Slovenije. Podneskom od 2. ožujka 1998. podnositeljica dostavlja
navedeni Zakon, ali na slovenskom jeziku.
Dopisom od 27. ožujka 1998. podnositeljica je
pozvana odgovoriti na navode tuženika o legitimaciji tuženika, što je učinjeno
podneskom od 29. travnja 1998. godine.
Dopisom od 1. lipnja 1998. sud poziva podnositeljicu
dostaviti ovjereni prijevod članka 39. slovenskog Zakona o obveznom osiguranju
u prometu. Podneskom od 19. lipnja 1998. podnositeljica dostavlja traženi
prijevod.
Podneskom od 1. lipnja 1998. podnositeljica
navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, a koje
vještačenje je provedeno u odvojenom postupku koji se vodi pred istim sudom pod
brojem: Pn-1034/97 protiv C. o. d.d. Z.
Podneskom od 4. lipnja 1998. podnositeljica
proširuje tužbu radi naknade štete i na S. o. u. iz Lj.,
kao drugotuženika.
Dopisom od 17. srpnja 1998. sud diplomatskim
putem dostavlja tužbu i
poziv za ročište tuženicima. Ročište određeno za dan 20. siječnja 1999. odgađa
se jer nisu pristupili tuženici, a dostava za njih nije bila iskazana.
Rješenjem od 27. travnja 1999. sud poziva
tuženike da odrede punomoćnike za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.
Rješenje se tuženicima dostavlja diplomatskim putem.
Dopisom od 27. svibnja 1999. Ministarstvo
pravosuđa Republike Hrvatske dostavlja sudu zapisnik, sastavljen na Okružnom
sudu u Ljubljani, iz kojega proizlazi da se dostava tuženicima nije izvršila
jer dokumentacija nije bila prevedena na slovenski jezik.
Rješenjem broj: Pn-2170/97
od 8. srpnja 1999. Općinski sud u Zagrebu oglasio se nenadležnim, ukinuo provedene
radnje i odbacio tužbu.
Dana 21. srpnja 1999. podnositeljica je izjavila
žalbu na to rješenje, koja žalba je tek 11. rujna 2001. dostavljena Županijskom
sudu u Zagrebu, koji je 10. veljače 2004. rješenjem broj: Gž-9168/01
ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak.
Rješenjem od 6. lipnja 2005. Općinski sud u
Zagrebu poziva podnositeljicu prevesti tužbu i dokumentaciju uz tužbu na
slovenski jezik kako bi tužbu dostavio na odgovor drugotuženiku.
Podneskom od 8. kolovoza 2005. podnositeljica dostavlja traženi prijevod.
Rješenjem od 2. rujna 2005. sud poziva tuženike
da odrede punomoćnike za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Dopisom istog
datuma sud poziva podnositeljicu dostaviti prijevod tog rješenja na slovenski
jezik radi dostave tuženicima. Podneskom od 12. listopada 2005. podnositeljica
dostavlja traženi prijevod.
Rješenjem od 18. listopada 2005. sud ponovno
poziva podnositeljicu prevesti tužbu na slovenski jezik jer u ranije
dostavljenom prijevodu nije kao tuženik označen i drugotuženik,
već samo prvotuženik.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
UTVRĐENJA VAŽNA ZA
ODLUKU
4. Ustavni sud odluku obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak radi naknade štete pred
Općinskim sudom u Zagrebu započeo je tužbom od 3. veljače 1997. godine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 8. siječnja 2003. Do
tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je
do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u tom predmetu trajao ukupno pet (5)
godina, jedanaest (11) mjeseci i četiri (4) dana, dok je nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak trajao pet (5) godina, dva (2) mjeseca i tri (3) dana. Sveukupno
uzevši postupak traje već gotovo devet (9) godina.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se postupak najprije
vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji nije proveo niti jedno ročište, već
se nakon dvije godine i pet mjeseci oglasio nenadležnim. Žalbu podnositeljice
taj sud dostavlja Županijskom sudu u Zagrebu nakon dvije godine i dva mjeseca,
koji je o žalbi protiv rješenja o nenadležnosti odlučivao oko tri godine i
sedam mjeseci.
Postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u
Zagrebu, koji još nije dostavio tužbu na odgovor drugotuženiku
niti zakazao ročište.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(STRANKE U OSTAVINSKOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljica u
manjoj mjeri doprinijela duljini postupka jer nije pravodobno dostavljala
odgovarajuće prijevode tužbe i drugih isprava po nalogu suda.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji
tijek sudskog postupka ukazuje na relativnu složenost predmeta jer su tuženici
strane pravne osobe kojima se sudska pismena, ukoliko nemaju posebnog
punomoćnika za to, dostavljaju diplomatskim putem, a sudska pismena, kao i
podneske stranaka, bilo je potrebno prevoditi na slovenski, odnosno povratno na
hrvatski jezik.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje oko devet godina. Općinski sud u Zagrebu se tek nakon
proteka dvije godine i četiri mjeseca oglasio nenadležnim, iako je takvo
rješenje mogao donijeti odmah po primitku tužbe jer se okolnosti tijekom
postupka na kojima je sud temeljio odluku o svojoj nadležnosti nisu mijenjale.
Nakon toga Županijski sud u Zagrebu je o nenadležnosti, kao procesnom pitanju,
odlučivao oko tri godine i sedam mjeseci. Po ukidanju rješenja o nenadležnosti,
Općinski sud u Zagrebu prvi puta u lipnju 2005. godine, sedam godina nakon
proširenja tužbe na drugotuženika, poziva
podnositeljicu dostaviti prijevod tužbe na slovenski jezik. Imajući u vidu vrlo
neučinkovito postupanje sudova, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljici
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju
uzet je u obzir manji doprinos podnositeljice duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-68/2003
Zagreb, 13. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.