USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

152

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 21. prosinca 2005. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 18. stavka 1. točke 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (»Narodne novine«, broj 114/01.).

II. Rješenje će se objaviti u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Rudarsko dioničko društvo »Maškun« iz Marčane, koje zastupa Robert Sarvan, odvjetnik iz Pule, podnijelo je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 42. stavka 1. točke 3. Zakona o rudarstvu (»Narodne novine«, broj 27/91., 26/93., 92/94., 35/95. – pročišćeni tekst i 114/01. i 190/03., u daljnjem tekstu: Zakon). Osporena odredba sadražana je u članku 18. stavku 1. točki 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (»Narodne novine«, broj 114/01).

Osporena odredba glasi:

Zahtjevu za dodjelu rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova potrebno je priložiti.

(...)

3. lokacijsku dozvolu,

(...).

2. Predlagatelj smatra da je osporena zakonska odredba u nesuglasju s odredbama članka 49. stavaka 1. i 2. Ustava. To iz razloga što su obvezom prilaganja lokacijske dozvole uz zahtjev za dodjelu koncesije za izvođenje rudarskih radova »bitno promijenjeni uvjeti poslovanja« na način da je njegova gospodarska djelatnost ugrožena jer, prema ranijim odredbama Zakona o rudarstvu, ta obveza nije postojala. Posebno ističe da je njegov zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole odbijen jer Općina Marčana nema prostorni plan uređenja općine pa je došlo do prekida njegovog poslovanja i nenadoknadive materijalne štete, kao i štete glede poslovnog ugleda.

S obzirom da Zakon nije propisao prijelazni rok za usklađivanje poslovanja s osporenom odredbom onih trgovačkih društava koja posjeduju odobrenje za eksploataciju mineralnih sirovina, sukladno propisima koji su bili na snazi prije donošenja osporene odredbe, prema mišljenju predlagatelja, povrijeđeno je njegovo ustavno pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu te jednak pravni položaj na tržištu. Stoga predlaže da se osporena odredba Zakona ukine.

3. Na temelju članka 25. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), prijedlog je dostavljen na očitovanje Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, koje se očitovalo o navodima predlagatelja.

 

Prijedlog nije osnovan.

 

4. Za ocjenu suglasnosti osporene zakonske odredbe s Ustavom mjerodavne su odredbe članaka 2. stavka 4. alineje 1., 50. stavka 2., 52. i 89. stavka 4. Ustava.

Prema odredbi članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava, zakonodavac ima ovlast samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj.

Člankom 50. stavkom 2. Ustava propisano je da se poduzetnička sloboda može iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa Republike Hrvatske.

Člankom 52. Ustava propisano je da more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blagoi druga prirodna bogatstva, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu te da se zakonom određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, kao i naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

5. Prema odredbama članka 1. Zakona, rudno blago je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani tim Zakonom; rudno blago je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Zakon o rudarstvu (»Narodne novine«, broj 35/95 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon/95) u članku 30. propisao je odobrenja potrebna za eksploataciju mineralnih sirovina, među kojima je bilo i odobrenje za izvođenje rudarskih radova, dok je u članku 42. tog Zakona propisano tko je ovlašten izdati to odobrenje.

Člankom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (»Narodne novine«, broj 114 od 20. prosinca 2001., u daljnjem tekstu: ZIDZR/01), koji je stupio na snagu 28. prosinca 2001., izmijenjen je članak 30. Zakona/95 tako da je u stavku 1. točki 2. tog članka propisano da je za eksploataciju mineralnih sirovina potrebno ishoditi rudarsku koncesiju za izvođenje rudarskih radova, dok je člankom 18. tog Zakona izmijenjen članak 42. Zakona/95 na način da je u stavku 1. točki 3. tog članka propisano da je zahtjevu za dodjelu rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova potrebno priložiti lokacijsku dozvolu.                 

U pročišćenom tekstu Zakona o rudarstvu (»Narodne novine«, broj 190/03), članci 30. i 42. imaju sadržaj utvrđen člancima 14. i 18. ZIDZR/01.

6. Odredba članka 89. stavka 4. Ustava propisuje:

Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.

ZIDZR/01 ne sadrži odredbe koje bi imale povratno djelovanje te nije u pravu predlagatelj kad osporava ustavnost odredbe članka 18. ovog Zakona tvrdnjom o njezinom povratnom djelovanju, čime da bi bila ugrožena njegova poduzetnička sloboda i ravnopravnost.

Obveza ishođenja rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova i prilaganja lokacijske dozvole tom zahtjevu utvrđene su tek ZIDZR/01, koji je na snazi od 28. prosinca 2001. Osporena odredba se ne odnosi na one ovlaštenike izvođenja rudarskih radova koji te radove izvode na temelju odobrenja izdanih sukladno ranijim propisima.

7. Predlagatelj svoju prosudbu o nesuglasnosti osporene zakonske odredbe s ustavnim jamstvima poduzetničke slobode i jednakopravnog položaja poduzetnika na tržištu potkrijepljuje i navodima prema kojima je, smatrajući da je u obvezi uskladiti svoje poslovanje s osporenom odredbom, podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, koji mu je odbijen.

Ustavni sud u odnosu na te navode predlagatelja ističe da primjena konkretnog zakona ili njegovih pojedinih odredbi može biti predmetom ocjene samo u postupku koji se pred Ustavnim sudom vodi u povodu ustavne tužbe protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kako to propisuje odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona. Zaštita ustavnih prava u pojedinač­nim pravnim slučajevima utemeljena je člankom 128. alinejom 4. Ustava, a postupak se vodi na način i uz uvjete propisane Ustavom i Ustavnim zakonom.

8. Sukladno nevedenom, Ustavni sud je ocijenio da osporena zakonska odredba nije u nesuglasju s odredbama članka 49. stavaka 1. i 2. Ustava, prema kojima su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog razvoja Republike Hrvatske i država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.

Stoga je riješeno kao u točki I. izreke.

9. Objava rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka II. izreke).

 

Broj: U-I-1746/2002

Zagreb, 21. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.