USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
149
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 21. prosinca
2005. godine, donio je
RJEŠENJE
I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka
za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 11. stavka 5. Zakona o službi u Oružanim
snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 33/02., 58/02. – ispravak,
175/03.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom
članka 11. stavka 5. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 33/02., 58/02. – ispravak, 175/03., u daljnjem tekstu:
Zakon) podnio je Vojni sindikat Hrvatske iz Pule.
Osporena odredba članka 11. stavka 5. Zakona
glasi:
Djelatnim vojnim osobama nije dopušteno
sindikalno organiziranje.
2. Predlagatelj osporava članak 11. stavak 5.
Zakona, smatrajući da nije u suglasnosti sa člankom 14. stavkom 2. i člankom
16. stavkom 1. Ustava.
Prema mišljenju predlagatelja, članak 11. stavak
5. Zakona u suprotnosti je sa »odredbama Ustava RH koje određuju temeljne
slobode i prava čovjeka (...). Zabranom sindikalnog organiziranja djelatnih
vojnih osoba radi zaštite gospodarskih i socijalnih interesa svoga članstva,
ograničavaju se njihova Ustavom zajamčena prava, te ih se dovodi u
neravnopravan položaj s ostalim građanima RH, odnosno egzistiranjem ove odredbe
dolazi do povrede prava na jednakost
pred zakonom«.
3. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. –
pročišćeni tekst), od Ministarstva obrane Republike Hrvatske zatraženo je i
dobiveno očitovanje.
Prijedlog
nije osnovan.
4. Za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporene
zakonske odredbe, Ustavni sud smatra mjerodavnim odredbe članaka 7., 16. i 59.
stavaka 1. i 3. Ustava, koji glase:
Članak 7.
Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin
suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost.
Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći
njezine granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne
odluke Hrvatskoga sabora.
Oružane snage mogu prijeći granice Republike
Hrvatske u sklopu vježbi u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima
je Republike Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora
te radi pružanja humanitarne pomoći i bez prethodne odluke Hrvatskoga sabora.
U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 100.
Ustava, oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav pogibelji, koristiti kao
pomoć policiji i drugim državnim tijelima.
Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje
i demokratski nadzor nad oružanim snagama Republike Hrvatske uređuje se Ustavom
i zakonom.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom,
da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral
i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti
razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 59. stavci 1. i
3.
Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih
interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih
stupati i iz njih istupati.
U oružanim snagama (...) zakonom se može
ograničiti sindikalno organiziranje.
5. U razmatranju razloga predlagatelja Ustavni
sud pošao je od članka 7. Ustava, kojim je utvrđen i istaknut poseban značaj
Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Razmatrajući navode predlagatelja kojima se
osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka 11. stavka 5. Zakona, prema kojoj
djelatnim vojnim osobama nije dopušteno sindikalno organiziranje, Sud zauzima
stajalište da je ograničenje prava na sindikalno organiziranje osporenom
zakonskom odredbom uređeno u skladu s člankom 16. Ustava, radi ostvarenja
legitimnog i Ustavom predviđenog cilja, to jest radi zaštite vrijednosti
zaštićenih člankom 16. stavkom 1. Ustava.
Zakonom propisano ograničenje prava na
sindikalno organiziranje treba se temeljiti na načelu razmjernosti. Ustavni sud
je stoga utvrđivao je li osporenim člankom 11. stavkom 5. Zakona postignuta
razmjernost između Ustavom zajamčenog prava na sindikalno organiziranje
djelatnih vojnih osoba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koje je Zakonom
ograničeno, i javnog interesa, koji se njime želi ostvariti.
Poseban značaj i uloga Oružanih snaga Republike
Hrvatske utvrđeni su Ustavom i Zakonom o obrani (»Narodne novine«, broj 33/02.,
58/02.). Služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske je državna služba koja
zahtijeva održavanje vojne stege. Članak 55. stavak 1. Zakona uredio je sadržaj
vojne stege, propisujući:
Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno
obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u skladu s ovim Zakonom,
pravilnikom iz članka 30. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona, drugim
propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima nadređenih osoba, te i poštovanje
načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje.
Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske su
vojne osobe te službenici i namještenici. Vojne osobe su djelatna vojna osoba,
ročnik, pričuvnik i kadet. Djelatne vojne osobe su djelatni vojnik i mornar,
djelatni dočasnik i djelatni časnik (članci 3. i 4. stavak 1. te članak 5.
stavak 1. Zakona).
Sindikalno organiziranje pripadnika Oružanih
snaga Republike Hrvatske uređeno je Zakonom i ograničeno na način da ono, na temelju
odredbe članka 11. stavka 5. Zakona, nije dopušteno samo djelatnim vojnim
osobama.
Prema izričitoj odredbi članka 11. stavka 6.
Zakona, sindikalno organiziranje dopušteno je službenicima i namještenicima, u
skladu s općim propisima o radu.
Imajući u vidu odredbama članka 7. Ustava uređen
položaj Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ustavni sud ocjenjuje da je
zakonodavac ovlašten pravo na sindikalno organiziranje u Oružanim snagama
Republike Hrvatske urediti propisivanjem iznimke od općeg načela propisanog
člankom 59. stavkom 1. Ustava, prema kojem se zaposlenima jamči pravo osnivati
sindikate. To stajalište Ustavni sud temelji na odredbi članka 59. stavka 3.
Ustava, kojom je propisano da se u oružanim snagama zakonom može ograničiti
sindikalno organiziranje. Prema stajalištu Ustavnog suda, pravo na sindikalno
organiziranje u Oružanim snagama Republike Hrvatske stoga nije apsolutno
ustavno pravo, jer Ustav u odredbi članka 59. stavka 3. Zakona dopušta
ograničenje sindikalnog organiziranja. Budući da je sindikalno organiziranje
djelatnih vojnih osoba ograničeno u skladu sa načelom razmjernosti zbog
legitimnog i Ustavom predviđenog cilja, Ustavni sud je zauzeo stajalište o
neosnovanosti prijedloga.
6. Na temelju članka 43. stavaka 1. i 2. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno
je kao u točki I. izreke.
Odluka o objavi rješenja temelji se na članku
29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-I-1111/2003
Zagreb, 21. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.