USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

142

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi G. D. iz T., na sjednici održanoj 14. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 21. veljače 2005. podnijela ustavnu tužbu, smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem: P-1097/01, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Šibeniku od 26. rujna 2005. te uvida u spis Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1097/01, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 9. svibnja 2001. podnijela tužbu Općinskom sudu u Šibeniku s prijedlogom za izdavanje privremene mjere protiv J. D. radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe.

Rješenjem od 11. svibnja 2001. sud je odredio privremenu mjeru.

Na ročištu održanom 3. srpnja 2001. tuženik je dao pismeni odgovor na tužbu.

Podneskom od 23. srpnja 2001. podnositeljica se očitovala na navode odgovora na tužbu.

Rješenjem od 28. kolovoza 2001. podnositeljici je naloženo da uplati pristojbu na tužbu.

Dopisom od 6. rujna 2002. sud je ponovno pozvao podnositeljicu na uplatu pristojbe.

U podnesku od 26. studenoga 2004. punomoćnik podnositeljice je istaknuo da je u pogledu prava na naplatu sudske pristojbe nastupila zastara te zatražio zakazivanje ročišta.

Rješenjem od 7. rujna 2005. sud je kaznio punomoćnika pod­nositeljice radi vrijeđanja suda.

Ročište je zakazano za 18. siječnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je 9. svibnja 2001. podnijela tužbu Općinskom sudu u Šibeniku protiv J. D. radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe.

Ustavna tužba podnesena je 21. veljače 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno tri (3) godine, devet (9) mjeseci i dvanaest (12) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, koji je donio rješenje o privremenoj mjeri te održao jedno ročište. Nakon toga uslijedilo je dulje razdoblje neaktivnosti jer je sud dva puta pozivao podnositeljicu na uplatu sudske pristojbe, čemu ona nije udovoljila.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositeljica je svojim ponašanjem isključivo pridonijela duljini sudskog postupka jer niti nakon dva poziva da uplati pristojbu na tužbu nije postupila po nalogu suda niti je zatražila oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe. Time je uzrokovala zastoj u postupku u trajanju od tri godine, pet mjeseci i dvadeset tri dana. U podnesku od 26. studenoga 2004. godine punomoćnik podnositeljice ističe prigovor zastare prava na naplatu pristojbe i predlaže zakazivanje ročišta.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenijem predmetu u kojemu je potrebno utvrditi vlasničko pravne odnose stranaka, kao i valjanost upisa prava vlasništva i zemljišnim knjigama.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju duljem od tri godine. Međutim, do zastoja u postupku došlo je uslijed ponašanja same podnositeljice. U tom smislu napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v. primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Kako je Ustavni sud utvrdio da je za duljinu postupka u ovom predmetu odgovorna isključivo podnositeljica ustavne tužbe, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao u izreci.

6. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustav­nog zakona.

 

Broj: U-IIIA-836/2005

Zagreb, 14. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.