USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
141
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. Š. iz Z., koju zastupa
M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 14. prosinca 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Gospiću dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-354/92
(P-17/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe M. Š. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i
49/02.; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 27. srpnja 2004.
godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 6. veljače 1992. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Gospiću protiv tuženika, MC G., radi
poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u
Gospiću donio je 2. ožujka 1992. godine presudu zbog izostanka, koja je ukinuta
rješenjem Županijskog suda u Gospiću broj: Gž-72/94
od 26. listopada 1994. godine. Nadalje, donijeta su dva prvostupanjska i dva
drugostupanjska rješenja u povodu prijedloga tuženika za povrat u prijašnje
stanje (rješenjâ Općinskog suda u Gospiću broj:
P-17/92 od 30. travnja 1992. i broj: P-354/92 od 16. studenoga 1993. i rješenjâ drugostupanjskog suda broj: Gž-16/92
od 28. listopada 1992. i broj: Gž-87/93 od 15. ožujka
1994. godine).
Dopisom od 19. siječnja 1999. godine sud je
pozvao punomoćnika podnositeljice da označi pravnog sljednika
na strani tuženika, kao i da dostavi punomoć o zastupanju.
Podneskom od 1. veljače 1999. godine
podnositeljica je postupila po dopisu suda te je predložila provođenje dokaza
saslušanjem svjedoka.
Sljedeće ročište održano je 5. travnja 2000.
godine.
Podneskom od 7. travnja 2000. godine
podnositeljica je zatražila da se od tuženog pribavi podatak o mjesečnim
primanjima na poslovima i radnim zadacima liječnika stomatologa, kao i
regresima za sporna razdoblja, nakon čega je sud dopisom od 13. travnja 2000.
godine uputio dopis tuženiku.
Ročište zakazano za 19. travnja 2000. godine
odgođeno je na prijedlog tuženika.
Raspravnim rješenjem od 5. travnja 2000. godine
u postupku radi isplate, koji se vodio pod brojem: P-67/97, na prijedlog
podnositeljice spojen je spis broj: P-67/97 na spis broj: P-354/92.
Na ročištu 16. svibnja 2000. godine proveden je
dokaz saslušanjem svjedoka.
Podneskom od 23. svibnja 2000. godine
podnositeljica se očitovala na dosadašnji tijek postupka.
Rješenjem suda od 6. lipnja 2000. godine
naređeno je prisilno dovođenje svjedoka A. J.
Na ročištu 13. lipnja 2000. godine provedeni su
dokazi saslušanjem podnositeljice i svjedoka. Tuženiku je dodijeljen rok od
osam dana radi dostave popisa ljudi koji su dobili otkaz, čemu je udovoljeno
17. srpnja 2000. godine.
Podneskom od 15. listopada 2001., podnositeljica
se očitovala na podnesak tuženika od 17. srpnja 2000. godine, a podneskom od
15. studenoga 2001. godine zatražila je odgodu ročišta.
Na ročište 20. studenoga 2001. godine nisu
pristupile stranke (dostava uredno iskazana).
Dopisom suda od 20. studenoga 2001. godine zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu zatraženo je
saslušanje svjedoka.
Dopisom od 2. siječnja 2002. godine sud je
požurio na postupanje Općinski sud u Zagrebu.
Ročišta su zatim održana 15. svibnja 2002. i 6.
lipnja 2002. godine.
Podneskom od 17. lipnja 2002. godine
podnositeljica je predložila daljnje dokaze.
Dopisom od 13. ožujka 2003. godine sud je
zatražio od HZMO Gospić dostavljanje podataka, međutim istom nije bilo moguće udovljiti, jer HZMO Gospić ne raspolaže navedenim (dopis
HZMO Gospić od 24. ožujka 2003.).
Ročište zakazano za 8. travnja 2003. godine
odgođeno je (podnositeljica je zatražila odgodu ročišta radi bolesti, dok
tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište).
Na ročištu održanom 8. svibnja 2003. godine
riješeno je da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka i provođenje
financijskog vještačenja.
Dopisom od 8. svibnja 2003. godine zamolbenim putem od Općinskog suda u Rijeci zatraženo je
saslušanje svjedoka.
Podneskom od 21. svibnja 2003. godine
podnositeljica je dostavila dokaz o uplati predujma za provođenje financijskog
vještačenja.
Podneskom od 11. srpnja 2003. godine
podnositeljica se očitovala na iskaz svjedoka iz zapisnika Općinskog suda u
Rijeci.
Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je sudu 5.
rujna 2003. godine.
Podneskom od 1. listopada 2003. godine
podnositeljica se očitovala na nalaz i mišljenje.
Na ročištu održanom 21. listopada 2003. godine
na prijedlog podnositeljice riješeno je da će se od vještaka zatražiti dopuna i
pojašnjenje nalaza i mišljenja, čemu je udovoljeno 15. rujna 2004. godine.
Ročišta su zatim održana 22. rujna 2004., 1.
prosinca 2004. i 10. veljače 2005. godine. Na posljednjem ročištu zaključena je
glavna rasprava.
O dijelu tužbenog zahtjeva poništenjem odluke
tuženika donijeta je presuda, koja je objavljena 23. veljače 2005. godine.
Županjiski sud u Gospiću donio je
25. svibnja 2005. godine presudu broj: Gž-163/05,
kojom je potvrdio prvostupanjsku odluke, te je time nastupila djelomična
pravomoćnost.
U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva sud
prvog stupnja nije donio meritornu odluku.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni
i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama
(...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 6. veljače
1992. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Gospiću protiv tuženika MC
G., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu
5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, na temelju članka
140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog
poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske
od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom
»Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostaloga propisuje:
Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske
naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku
čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine).
Ustavna tužba je podnesena 27. srpnja 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno dvanaest (12) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan, odnosno
nakon 5. studenoga 1997. godine šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset
dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno
odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud
u Gospiću održao šest ročišta te proveo financijsko vještačenje. Nakon
podnošenja ustavne tužbe o dijelu tužbenog zahtjeva donijeta je meritorna
odluka, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja. Međutim, o dijelu
zahtjeva koji se odnosi na isplatu, Općinski sud u Gospiću nije donio odluku.
U postupanju suda utvrđen je zastoj u razdoblju
od 5. studenoga 1997. do 19. siječnja 1999. godine, što iznosi jednu (1)
godinu, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
sudskom postupku, prema utvrđenjima Ustavnog suda
pridonijela je duljini trajanja postupka na način što nije pristupila na
ročište 20. studenoga 2001. godine, što je Sud cijenio prilikom utvrđivanja
visine naknade.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ocjena je Ustavnog suda da je riječ o relativno
složenom postupku, ali da ta okolnost ne može
opravdati dvanaestogodišnje trajanje postupka u kojemu je nakon podnošenja
ustavne tužbe samo djelomično odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositeljice.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Polazeći od utvrđenja Suda iznesenih u točki
4. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim
trajanjem sudskog postupka, a koji je žurne naravi povrijeđeno ustavno pravo
podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku
odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Doprinos
podnositeljice duljini trajanja postupka uzet je u obzir prilikom utvrđivanja
visine naknade.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Gospiću dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2812/2004
Zagreb, 14. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.