USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

139

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. i K. I. iz Z., koje zastupaju odvjetnice J. H. i N. G. iz Z., na sjednici održanoj dana 14. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-6193/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– V. I. iz Z., P. 5a, u iznosu od 8.200,00 kuna i

– K. I. iz Z., P. 5a, u iznosu od 8.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 25. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 15. studenoga 1983. godine prednik podnositelja sada pok. J. I. podnio je tužbu, Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika N. F., radi naknade štete koja je nastala bespravnom prodajom nekretnine koju je tužitelj naslijedio rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj: O-2504/78 od 30. siječnja 1979. godine.

Prvo ročište održano je 5. ožujka 1984. godine, da bi nakon nekoliko rasprava i vještačenja, bila donesena prvostupanjska presuda broj: P-6872/83-45 od 7. svibnja 1990. godine. Ta je presuda ukinuta po žalbi tuženice, presudom Okružnog suda u Zagrebu broj: Gž-6399/1990-2 od 16. listopada 1990. godine.

Nakon toga održane su rasprave 20. svibnja 1991. godine i 9. travnja 1991. godine.

Na raspravi održanoj 2. svibnja 1996. godine, punomoćnik tuženika je izvijestio sud da je tužitelj preminuo 19. travnja 1996. godine.

Na raspravi održanoj 1. veljače 1999. godine odlučeno je da će se od ostavinskog odjela zatražiti podaci tko su nasljednici tužitelja.

Podnositelji su podneskom od 18. veljače 2003. godine prijavili svoje sudjelovanje u postupku kao nasljednika pok. tužitelja, te priložili rješenje o nasljeđivanju od 24. listopada 1996. godine.

Sljedeća rasprava održana je 27. veljače 2003. godine, na kojoj je konstatirana izmjena tužitelja, te je nova rasprava zakazana za 18. rujna 2003. godine. Na toj je raspravi određeno vještačenje po građevinskom vještaku.

Nalaz i mišljenje građevinski vještak je dostavio 17. veljače 2004. godine. Podneskom ga je osporila tuženica, te je na raspravi održanoj 28. rujna 2004. godine odlučeno da će se o prigovorima vještak očitovati pisano. To očitovanje vještak je dostavio 15. studenoga 2004. godine.

Podnositelji su podneskom od 2. prosinca 2004. godine požurili zakazivanje rasprave, te je ista održana 23. studenoga 2005. godine. Na istoj je odlučeno da će se sljedeća rasprava održati 20. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15. studenoga 1983. godine tužbom prednika podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 25. srpnja 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset jednu (21) godinu, osam (8) mjeseci i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i deset (10) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se do podnošenja ustavne tužbe vodio najprije pred Općinskim sudom u Zagrebu u razdoblju od 1983. do 1990. godine, kada je donesena presuda, koja je iste godine ukinuta po drugostupanjskom sudu. Od 1990. godine postupak se neprekidno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Razdoblje neaktivnosti suda trajalo je od 9. travnja 1991. do 2. svibnja 1996. godine (pet godina i dvadeset dva dana). Međutim, kako je tužitelj umro 19. travnja 1996. godine, razdoblje do uključivanja podnositelja, kao nasljednika tužitelja, ne može se računati u propust suda da provede postupak. Naime, radi se o smrti tužitelja po čijoj se tužbi vodi ovaj postupak. Sud ne može voditi postupak dok se u isti ne uključe nasljednici.

Nakon uključivanja nasljednika – podnositelja ustavne tužbe, postupak je vođen bez neaktivnosti u razdoblju od 27. veljače 2002. do 17. veljače 2004. godine. Međutim, razdoblje dulje neaktivnosti trajalo je ponovno od 28. rujna 2004. godine do 23. studenoga 2005. godine (godinu i gotovo dva mjeseca).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u parničnom postupku dijelom su pridonijeli duljini parničnoga postupka jer se nisu u odgovarajućem roku prijavili kao nasljednici pok. J. I., i to u razdob­lju od 2. svibnja 1996. do 18. veljače 2003. godine.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju od oko dvadeset dvije godine, te da se ponovo vodi pred sudom prvog stup­nja. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju naknada je umanjena zbog utvrđenog doprinosa podnositelja duljini trajanja ovoga postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3297/2005

Zagreb, 14. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.