USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

132

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Ž. M. iz Z., kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 14. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-3002/01 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Ž. M. iz Z., V. K. 7, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 4.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V.                 Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

VI.             

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 18. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– parnični postupak (radni spor) pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja 20. lipnja 2001. protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske radi priznanja prava iz radnog odnosa;

– podneskom od 23. srpnja 2002. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– tužba podnositelja je tuženiku dostavljena na odgovor 4. rujna 2002., a odgovor na tužbu tuženik je sudu podnio 28. listopada 2002. godine;

– prvo ročište za glavnu raspravu je održano 26. studenoga 2002., na kojemu je raspravnim rješenjem suda odlučeno da će se sljedeće ročište zakazati naknadno, pismenim putem;

– naredno ročište za glavnu raspravu održano je 3. studenoga 2005., na kojemu je podnositelju naloženo da u spis dostavi određenu dokumentaciju te je raspravnim rješenjem odlučeno da će se sljedeće ročište zakazati naknadno, pismenim putem.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 29. kolovoza 2005. od Općinskog suda u Zagrebu zatražio izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud navodi kronologiju radnji poduzetih u ovom predmetu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 20. lipnja 2001.

Ustavna tužba podnijeta je dana 18. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao tri (3) godine, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je u pravno relevantnom razdoblju od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja izvršio dostavu tužbe tuženiku na odgovor i održao jedno ročište za glavnu raspravu.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka, čak naprotiv, podneskom je požurio zakazivanje ročište za glavnu raspravu.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da dosadašnji tijek postupka ne ukazuje da se u konkretnom predmetu radi o složenoj pravnoj stvari.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje radnog spora, kao hitnog parničnog postupka, dulje od tri godine, a da sud prvog stupnja nije meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno imajući u vidu kako značaj kojeg ovaj postupak ima za podnositelja, tako i činjenicu neaktivnosti prvostupanjskog suda. Naime, nakon ročišta održanog 26. studenoga 2002. iduće ročište za glavnu raspravu sud je održao tek 3. studenoga 2005., dakle nakon skoro tri godine. Nadalje, raspravnim rješenjem od 3. studenoga 2005. sud je odlučio kako će se iduće ročište u ovoj pravnoj stvari zakazati naknadno, pismenim putem.

Ustavni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, bio dužan voditi osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja konkretne pravne stvari.

Zbog navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčenom odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Ustavnom tužbom predlagatelj je predlažio Ustavnom sudu da mu Ustavni sud naknadi troškove ustavnosudskog postupka.

Odredbom članka 23. Ustavnog zakona propisano je da u ustav­nosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka zbog čega Ustavni sud o zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova ustavnosudskog postupka nije odlučivao.

11. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2160/2005

Zagreb, 14. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.