USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
113
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio R. D. iz O., kojeg zastupa N. V.,
odvjetnik u R., na sjednici održanoj dana 15. prosinca 2005. jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Rijeci dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2708/05 (ranije:
P-1204/77, P-2917/82, P-4042/92 i P-8166/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove
odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe R. D. iz O., B. 22, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe
članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je dana 27. rujna 2004. godine ustavnu
tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim
redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku,
pokrenutom sukladno odredbi članka 63. Ustavnog zakona, a na temelju uvida u
presliku spisa Općinskog suda u Rijeci, broj: P-2708/05, utvrdio sljedeće
činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske:
– D. D. podnijela je tužbu 23. lipnja 1977.
Općinskom sudu u Rijeci, protiv tuženika M. D., radi utvrđenja i podjele bračne
stečevine;
– do 5. studenoga 1997. donijete su dvije
presude suda prvog i drugog stupnja (P-1204/77 od 25. siječnja 1982., Gž-757/82 od 7. rujna 1982., P-2917/82 od 25. ožujka 1992.
i Gž-1440/92 od 18. studenoga 1992.), te jedna
presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-819/1983-2
od 6. srpnja 1983. kojom je revizija tuženika odbijena kao neosnovana;
– na ročištu održanom 8. svibnja 1986. riješeno
je da će se spojiti postupak pod brojem: P-1849/86 u kojem je tuženik podnio
protutužbu protiv tužiteljice s ovim postupkom koji se vodi pod poslovnim
brojem: P-2917/82, te da će se nastaviti voditi pod tim brojem;
– tuženi M. D. umro je u ožujku 1993. te su na
njegovo mjesto u parnici stupili njegovi nasljednici, supruga Z. D., sin R. D.
i kći D. B.;
– nakon 5. studenoga 1997. Općinski sud u Rijeci
donio je presudu na temelju priznanja te rješenje broj: P-4042/92 od 14.
siječnja 1998. kojim je utvrđeno da je povučen protutužbeni
zahtjev R. D. i D. B.;
– protiv navedene presude prvotužena-protutužiteljica podnijela je žalbu 5. veljače 1998. dok je
tužiteljica dala odgovor na žalbu 23. veljače 1998., nakon čega je predmet
otpremljen Županijskom sudu u Rijeci 3. ožujka 1998.;
– rješenjem Županijskog suda u Rijeci ukinuta je
presuda na temelju priznanja suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na
ponovno suđenje 1. prosinca 1999., te se nastavio voditi pod novim brojem:
P-8166/99;
– podneskom od 9. ožujka 2000. sudu se je obratila
D. B. obavijestivši sud da je tužiteljica, njezina majka umrla 2. prosinca
1998. te da kao njezini zakonski nasljednici u parnicu stupaju R. D. i ona kao
njezina djeca;
– na ročištu održanom 3. travnja 2000. sud je
riješio da će se pribaviti spis Općinskog suda u Senju broj: O-58/93;
– podneskom od 4. siječnja 2002. tužitelji su
požurili zakazivanje ročišta;
– dopisom suda od 13. veljače 2002. zatraženo je
od R. b. da dostavi podatak o kretanjima sredstava sa štedne knjižice na ime D.
D. i D. D.;
– ročišta su održana 7. ožujka 2002., te 24.
svibnja 2002. na kome je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda, protiv
koje je tužena Z. A. D. podnijela žalbu 9. listopada 2002., dok su tužitelji
odgovor na žalbu podnijeli 17. listopada 2002., na koji se je tužena očitovala
podneskom od 4. studenoga 2002.;
– predmet je otpremljen Županijskom sudu u
Rijeci 7. studenoga 2002.;
– presudom i rješenjem Županijskog suda u
Rijeci, broj: Gž-2771/02-2 od 8. lipnja 2005.
djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja, dok je u dijelu u kojem je
presuda ukinuta predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje 28.
lipnja 2005., te se je predmet pred Općinskim sudom u Rijeci nastavio voditi
pod brojem: P-2708/05;
– na ročištu održanom 3. listopada 2005.
određeno je da će se provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka
mjerničke struke i vještaka građevinske struke.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pred Općinskim sudom u Rijeci
pokrenut je 23. lipnja 1977. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4,
6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje
u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 27. rujna 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset sedam
(27) godina, tri (3) mjeseca i (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, postupak vodio u dva navrata pred sudom prvog stupnja, u trajanju od tri godine, tri mjeseca i tri dana, te
pred sudom drugog stupnja u trajanju od tri godine, četiri mjeseca i šesnaest
dana. U trenutku podnošenja ustavne tužbe postupak je bio u tijeku pred
Županijskim sudom u Zagrebu. Postupak u ovoj pravnoj stvari i dalje je u tijeku
pred sudom prvog stupnja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom
postupku, prema ocjeni Ustavnog suda, nije pridonio duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu
radi o složenoj pravnoj stvari u kojoj je trebalo utvrditi u kojem se stadiju
nalazila sporna zgrada nakon prestanka bračne zajednice, kao i koliki je
doprinos bivših bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine. Međutim, unatoč
tomu, ocjena je Ustavnog suda da ta okolnost ne utječe na činjenicu da parnični
postupak u ovom konkretnom slučaju traje nerazumno dugo.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje nešto više od dvadeset sedam godina. Iako je riječ o
složenom predmetu, ta složenost ne može opravdati ukupnu duljinu postupka.
Stoga polazeći od duljine postupka, te okolnosti da se postupak vodi i nadalje
pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud je utvrdio da je iznimno dugim trajanjem
parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njegovima pravima ili obvezama, koje je zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano,
pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog
razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997., što ovisi o
osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Rijeci dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3484/2004
Zagreb, 15. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.