USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

111

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi J. T. iz Z., na sjednici održanoj 8. prosinca 2005., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-6678/93 (ranije broj: P-2959/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, J. T. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, sukladno članku 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29//02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 2. lipnja 2005. ustavnu tužbu zbog duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni su je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, a uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-6678/93 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositeljice zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava:

– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice od 14. svibnja 1991. protiv N. L., kao prvotuženika, te I. L., kao dugotužene, radi naknade štete;

– na ročištu 15. siječnja 1992. sud je na prijedlog podnositeljice donio presudu zbog izostanka jer ročištu nisu pristupili uredno pozvani tuženici, a spisu nije bio priložen pismeni odgovor na tužbu;

– protiv navedene odluke suda, drugotužena je na ročištu 10. veljače 1992. podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu;

– na ročištu održanom 14. rujna 1993. prihvaćen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je ukinuta odluka suda od 15. siječnja 1992.;

– na ročištu održanom 22. studenoga 1993. sud je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem te je podnositeljicu obvezao na plaćanje predujma na ime troškova vještačenja;

– podnositeljica je dokaz o plaćanju predujma sudu dostavila podneskom od 13. travnja 1994. te je sud podnositeljicu dopisom od 11. svibnja 1994. pozvao na doplatu predujma na ime troškova vještačenja;

– podneskom od 30. siječnja 1995. podnositeljica požuruje zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– dopisom od 28. veljače 1995. sud je pozvao podnositeljicu na dostavu dokaza o uplaćenom predujmu na ime troškova vještačenja;

– podneskom od 5. lipnja 1997. podnositeljica podneskom požurila je zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– ročište je zakazao za 6. listopada 1999. ali je zbog neuredne dostave poziva podnositeljici odgođeno;

– na ročištu održanom 1. ožujka 2000. punomoćnik podnositeljice izjavio je da je podnositeljicu u više navrata pozvao na doplatu predujma vještačenja ali da podnositeljica doplatu predujma još uvijek nije platila;

– podneskom od 6. travnja 2000. punomoćnik podnositeljice je obavijestio sud da je podnositeljici otkazao punomoć za zastupanje;

– rješenjem od 25. travnja 2000. sud je pozvao podnositeljicu na plaćanje dopune predujma a kako predujam nije plaćen, sud je podnositeljici rješenjem od 4. listopada 2000. opetovano naložio plaćanje doplate predujma;

– na ročištu održanom 3. srpnja 2001. proveden je dokaz saslušanjem predloženog svjedoka;

– na ročištu održanom 13. ožujka 2002. sud je naložio podnositeljici da uredi tužbeni zahtjev te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;

– na ročištima održanim 3. srpnja 2002., 18. listopada 2002. i 19. ožujka 2003. proveden je dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka te je na ročištu održanom 19. ožujka 2003. sud ponovno odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem te je podnositeljicu obvezao na plaćanje troškova na ime predujma vještačenja;

– podnositeljica je predujam platila 7. svibnja 2003. godine;

– po uputi određenog vještaka, sud je rješenjem od 11. lipnja 2003., radi izvođenja dokaza vještačenjem, odredio vještake druge medicinske struke;

– slijedeće ročište održano je 1. lipnja 2004. na kojoj je glavna rasprava zaključena;

– rješenjem od 2. srpnja 2004. sud je, radi dopune postupka, preotvorio glavnu raspravu;

– na ročištu od 25. listopada 2004. određen je dokaz saslušanjem podnositeljice i tuženih kao stranaka u postupku;

– zbog nedolaska tuženih na ročište zakazano za 6. travnja 2005., proveden je samo dokaz saslušanjem podnositeljice kao stranke u postupku;

– na ročištu održanom 6. srpnja 2005. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka te je sud odredio da se ima pribaviti ovjerena preslika zdravstvenog kartona za podnositeljicu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA PARNIČNOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 14. svibnja 1991.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. – Protokoli 12. i 13.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 2. lipnja 2005., a do tog dana parnični postupak nije dovršen, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, jedanaest (11) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset i sedam (27) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao više ročišta te proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, podnositeljice kao stranke u postupku te dokaz medicinskim vještačenjem.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, znatno doprinijela duljini postupka. Naime, sud je podnositeljicu dopisom od 11. svibnja 1994. pozvao da nadoplati iznos predujma troškova vještačenja što podnositeljica nije učinila, unatoč ponovljenim pozivima suda i punomoćnika podnositeljice.

Podnositeljica je predujam na ime troškova vještačenja platila 7. svibnja 2003. (dakle, nakon punih osam godina) i to tek po nalogu suda od 7. svibnja 2003. godine.

 

4.4. SLOŽENOST PARNIČNOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da vođenje postupka više od trinaest godina, a da uopće nije odlučeno o postavljenom tužbenom zahtjevu, u pravnoj stvari koja nije složene pravne naravi, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno imajući u vidu i više razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda (od 5. studenoga 1997. do 6. listopada 1999. te u razdoblju od 22. kolovoza 2003. i 1. lipnja 2004. godine).

Slijedom navedenog Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Doprinos podnositeljice u duljini parničnog postupka Ustavni sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2481/2005

Zagreb, 8. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.