USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

109

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom V. K. iz Z., na sjednici održanoj 8. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-6830/96 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, V. K. iz Z., Ul. B. 8/IV, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 11. svibnja 2004. ustavnu tužbu, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-6830/96, radi naknade štete.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositelj nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj navodi kronologiju događanja u konkretnom parničnom postupku te predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, odredi Općinskom sudu u Zagrebu primjeren rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-6830/96 te da podnositelju odredi primjerenu naknadu zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju je Općinski sud u Zagrebu učinio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– 3. kolovoza 1992. podnositelj je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom pokrenuo parnični postupak protiv tuženika, Republike Hrvatske, radi naknade štete;

– u razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud održao je deset ročišta, proveo dokaz saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku, saslušao više svjedoka te odredio provođenje vještačenja po vještaku za promet i motorna vozila;

– prvostupanjski sud je glavnu raspravu zaključio na ročištu održanom 14. ožujka 1994. te svojom odlukom, broj: Pn-3341/92 u većem dijelu usvojio tužbeni zahtjev podnositelja kao osnovan dok je zahtjev u preostalom dijelu odbio kao neosnovan;

– protiv navedene odluke stranke su izjavile žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;

– odlukom, broj: Gž-6497/95 od 3. rujna 1996. nadležni viši sud ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak;

– u ponovnom postupku sud je održao četiri ročišta i to: 4. ožujka 1997., 19. ožujka 1998., 16. ožujka 2004. te 11. studenoga 2004., na kojima je proveo dokaz ponovnim saslušanjem već ispitanog svjedoka te podnositelja kao stranke u postupku.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 9. rujna 2004. zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Na upit Suda, Općinski sud u Zagrebu je ovom Sudu dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud ukratko navodi kronologiju radnji, poduzetih u predmetnoj pravnoj stvari.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadlež­nom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odred­be članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Predmetni parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom podnositelja od 3. kolovoza 1992.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu 5. studenoga 1997.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000., izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000.).

Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. u pravilu ne bi moglo biti pred­metom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustav­nog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.

Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra raz­doblje od 5. studenoga 1997. (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 11. svibnja 2004., odnosno do dana kada je podnositelj podnio ustavnu tužbu, što ukupno čini razdoblje od šest (6) godina, šest (6) mjeseci i šest (6) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je, da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao tri ročišta, s napomenom da je između svakog zakazanog ročišta prošlo duže razdoblje neaktivnosti suda, pa čak i šest (6) godina (između ročišta održanog 19. ožujka 1998. i ročišta održanog 16. ožujka 2004.).

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, je, prema utvrđenju Ustavnog suda, tek djelomično otežao rad prvostupanjskog suda i to tek nakon studenoga 2004. Naime, zbog zdravstvenih problema isti nije bio u mogućnosti pristupiti sudu radi nastavka saslušanja (s napomenom da je tužitelj kao stranka u postupku već ranije ispitan). Međutim do tog razdoblja podnositelj nije otežao rad suda, čak štoviše, u više je navrata požurivao rad istog.

Slijedom navedenog, mišljenje je Ustavnog suda da je prvostupanjski sud svojom neaktivnošću doveo i do nerazumno dugog vođenja konkretnog parničnog postupka.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema mišljenju Ustavnog suda, dosadašnji tijek parničnog postupaka ne ukazuje da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o složenoj pravnoj stvari.

 

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINUSUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za neučinkovito i nerazumno dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko trinaest godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. To posebice imajući u vidu duža razdoblja neaktivnosti nadležnog prvostupanjskog suda.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997., što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1734/2004

Zagreb, 8. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.