USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

75

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi R. M. i R. D., oboje iz Z., na sjednici održanoj dana 6. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gž-1376/05 (P-2226/95), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– R. M.-D. iz Z., L. b. 11, u iznosu od 9.750,00 kuna

– R. D. iz Z., L. b. 11, u iznosu od 9.750,00 kuna.

IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V.                 Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

VI.             

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 9. siječnja 2003. godine podnijeli ustavnu tužbu, radi duljine parničnog postupka pokrenutim tužbom protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Šibeniku broj: P-2226/95, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelji su 25. rujna 1995. godine Općinskom sudu u Šibeniku podnijeli tužbu protiv tužene Republike Hrvatske, radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Šibeniku održao je jedno ročište (8. veljače 1996. godine).

Sljedeće ročište održano je 20. siječnja 1998. godine.

Dopisom od 23. siječnja 1998. godine sud je od nadležne vojne uprave zatražio podatke na okolnosti je li sporna nekretnina bila oduzeta podnositeljima tijekom Domovinskog rata temeljem rješenja upravnog tijela nadležnog za poslove obrane.

Na ročištu održanom 3. veljače 1998. godine sud je saslušao svjedoka i podnositelja R. D.

Rješenjem suda od 16. listopada 1998. godine određeno je izvođenje dokaza vještačenjem radi procjene štete na zgradi podnositelja za dan 4. studenoga 1998. godine.

Nakon provedenog vještačenja 4. studenoga 1998. godine naloženo je vještaku da u roku od 45 dana dostavi sudu nalaz i mišljenje.

Na ročištu održanom 11. ožujka 1999. godine podnositelji su predložili da se inventarski zapisnik dostavi vještaku kako bi se utvrdila šteta nastala na opremi-inventaru.

Rješenjem suda od 30. ožujka 1999. godine određeno je vještačenje.

Nakon održanog ročišta 20. svibnja 1999. godine donijeta je presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Protiv navedene odluke podnositelji su 11. kolovoza 1999. godine podnijeli žalbu, te je spis dostavljen Županijskom sudu u Šibeniku.

Dopisom od 1. prosinca 1999. godine Županijski sud u Šibeniku vratio je spis Općinskom sudu u Šibeniku upućujući na primjenu članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima, temeljem kojega je valjao donijeti rješenje o prekidu postupka.

Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 10. prosinca 1999. godine prekinut je postupak.

Protiv tog rješenja podnositelji su 29. prosinca 1999. godine podnijeli žalbu.

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-103/2000 odbijena je žalba podnositelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 2. rujna 2003. godine temeljem članka 4. stavka 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata postupak je nastavljen.

Dopisom od 10. studenoga 2003. godine Županijski sud u Šibeniku vratio je spis Općinskom sudu u Šibeniku iz razloga što rješenje od 2. rujna 2003. godine nije dostavljeno strankama.

Odlučujući po žalbi podnositelja Županijski sud u Šibeniku donio je 31. svibnja 2004. godine rješenje kojim je uvažio žalbu podnositelja, ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-2226/95 od 20. svibnja 1999. godine, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Postupak se nastavio voditi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem: P-1648/04.

Nakon podnošenja ustavne tužbe ročišta su održana 16. rujna 2004., 5. listopada 2004., 28. listopada 2004. i 18. studenoga 2004.

Nakon održanog ročišta dana 29. studenoga 2004. godine donijeta je presuda, broj: P-1648/04, kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.

Tuženik je 27. lipnja 2005. podnio žalbu, te je spis 14. rujna 2005. godine proslijeđen Županijskom sudu u Šibeniku(Gž-1376/05).

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

3.1. Općinski sud u Šibeniku donio je rješenje o prekidu postupka temeljem članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) koji je propisivao:

 

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:

»Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. (...)

 

Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«.

3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine.

Člankom 4. tog Zakona propisano je:

 

Članak 4.

(1) Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem navoda ustavne tužbe i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Šibeniku, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Šibeniku, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelji su 25. rujna 1995. godine pokrenuli parnični postupak radi naknade štete. Ustavna tužba podnijeta je 9. siječnja 2003. godine, pa Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i četrnaest (14) dana.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a to je 5. studenoga 1997. godine. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine. Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Stoga, računajući od 5. studenoga 1997. do dana podnošenja ustavne tužbe, pravno relevantno razdoblje koje Ustavni sud razmatra u konkretnom ustavnosudskom postupku obuhvaća pet (5) godina, dva (2) mjeseca i četiri (4) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Donoseći rješenje o prekidu postupka, dana 10. prosinca 1999. godine, Općinski sud u Šibeniku postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.

Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

 

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDAPOSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud.

U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put.

U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj 22. listopada 1999. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Međutim, Vlada Republike Hrvatske je s ispunjenjem ove obveze zakasnila tri (3) godine, jedan (1) mjesec i (20) dvadeset dana. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojem je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositelj je bio u neizvjesnosti hoće li se i kada će se nastaviti prekinuti postupak.

Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je zakonom određen prekid sudskih postupka radi naknade štete prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata trajao tri (3) godine, osam (8) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana te da je prije toga postupak u pravno relevantnom razdoblju od stupanja na snagu Europske konvencije do nastupanja prekida postupka, trajao dvije (2) godine i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu zakona koji je odredio da će se takvi postupci nastaviti pa do podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) mjeseci i devetnaest (19) dana, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka, kao i ukupnom duljinom postupka, povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

 

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu pridonijeli duljini sudskoga postupka.

 

4.5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom sudskom postupku.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda, opisanih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u svezi s postupanjem nadležnog suda, te utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Pri utvrđivanju visine naknade temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Šibeniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-105/2003

Zagreb, 6. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.