USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2889

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi S. B. iz M. (Š.), kojeg zastupaju N. Č. i A. D., odvjetnici iz Z., na sjednici održanoj 6. prosinca 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-6238/99 (ranije: Pn-1264/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. B. iz M. (Š.), C. L. 13 – 2b, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 8. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-6238/99 (ranije: Pn-1264/91), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-6238/99 (ranije: Pn-1264/91), utvrdio činjenice pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Tužbu je 15. veljače 1991. godine podnio tužitelj (sada pokojni R. B., otac podnositelja) protiv tuženika, »D.« iz Z., radi povećanja rente s osnove izgubljene zarade.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 17. lipnja 1991. i 4. prosinca 1992. godine te je provedeno knjigovodstveno vještačenje.

Na ročištu 28. siječnja 1993. godine punomoćnici tužitelja i tuženika suglasno su izjavili da su sporazumni da se Općinski sud u Zagrebu oglasi stvarno nenadležnim, s obzirom da je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine te da se spis ustupi tadašnjem Okružnom privrednom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Sud je donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim. Po pravomoćnosti rješenja spis je dostavljen Okružnom privrednom sudu u Zagrebu, koji je održao ročište 5. listopada 1994. godine, na kojemu je, na prijedlog punomoćnika tužitelja, riješio provesti dopunsko financijsko vještačenje i naložio tužitelju uplatu predujma.

Tužitelj nije uplatio predujam.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, Trgovački sud u Zagrebu (ranije Okružni privredni sud u Zagrebu) se rješenjem broj: P-398/93 od 30. prosinca 1998. godine oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet Općinskom sudu u Zagrebu, kao mjesno i stvarno nadležnom sudu.

Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis 14. rujna 1999. godine.

Na ročištu 19. rujna 2001. godine punomoćnik tužitelja zatražio je kraći rok za očitovanje radi stupanja u kontakt s tužiteljem i uplate predujma za dodatno vještačenje.

Punomoćnik tužitelja je podneskom od 15. siječnja 2002. godine izvijestio sud da je tužitelj, R. B., umro 4. svibnja 1993. godine te da parnicu preuzima podnositelj, S. B., kao njegov jedini zakonski nasljednik. U istom podnesku predložen je nastavak postupka i određivanje dopunskog financijskog vještačenja.

Na ročištu 12. veljače 2003. godine, punomoćnik podnositelja se obvezao dostaviti rješenje o nasljeđivanju. Sud je odredio provođenje dopunskog financijskog vještačenja i naložio podnositelju uplatu predujma.

Podneskom od 14. ožujka 2003. godine punomoćnik podnositelja dostavio je potvrdu o uplati predujma i rješenje o nasljeđivanju.

Rješenjem od 10. travnja 2003. godine, sud je pozvao vještaka da u roku od 30 dana dostavi nalaz i mišljenje.

Vještak je 14. siječnja 2004. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Podneskom od 22. ožujka 2003. godine podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.

Nakon toga, održano je ročište 12. svibnja 2005. godine, na kojemu je sud zatražio priklop spisa Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj: S-2578/89.

Traženi spis nije priklopljen jer je u međuvremenu uništen.

Sljedeće ročište zakazano je za 15. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 15. veljače 1991. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 8. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu od 5. studenoga 1997. godine do 30. prosinca 1998. godine (jedna godina, jedan mjesec i dvadeset pet dana), koji je u tom razdoblju bio neaktivan.

Od 14. rujna 1999. godine postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 14. rujna 1999. godine do 19. rujna 2001. godine (dvije godine i pet dana), od 15. siječnja 2002. godine do 12. veljače 2003. godine (jedna godina i dvadeset osam dana) te od 10. travnja 2003. godine do podnošenja ustavne tužbe 8. prosinca 2004. godine (jedna godina, sedam mjeseci i dvadeset osam dana).

Sudovi nisu koristili procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99 i 117/93.) propisana radi racionalizacije postupanja sudova te sprječavanja parničnih stranaka u zlouporabi procesnih prava.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao i prije njega tužitelj u sudskom postupku, doprinijeli su duljini postupka. Naime, predujam za troškove dopunskog financijskog vještačenja uplaćen je nakon više od osam godine. Povrh toga, na ročištu 19. rujna 2001. punomoćnik tužitelja je zatražio rok od suda radi stupanja u kontakt s tužiteljem. Tek podneskom od 15. siječnja 2002. punomoćnik je izvijestio sud da je tužitelj, R. B., umro 14. svibnja 1993. pa da parnicu preuzima podnositelj ustavne tužbe, kao njegov sin i jedini nasljednik.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti budući da je prvotni tužitelj u sudskom postupku bila osoba koja je imala prebivalište izvan Republike Hrvatske (BiH), a sudski postupak je pokrenut i vodio se u vrijeme izvanrednih (ratnih) okolnosti u obje države. Složenosti doprinosi i činjenica da je i podnositelj ustavne tužbe stranac (Š.), što je, unatoč činjenici da su tužitelji imali punomoćnika, također utjecalo na urednu komunikaciju između suda i stranaka. Tim više što je tijekom postupka prvotni tužitelj umro, a došlo je i do zakonske promjene u nadležnosti sudova.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razdoblju od 5. studenoga 1997. do podnošenja ustavne tužbe vodio sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana te da je još u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Okolnost da su tužitelji stranci, od kojih je jedan umro tijekom postupka pa se čekalo preuzimanje parnice od strane nasljednika, ne može u potpunosti opravdati sud glede duljine postupka u konkretnom slučaju.

Imajući, stoga, u vidu ukupno trajanje postupka od trinaest (13) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, razdoblja potpune neaktivnosti sudova, posebno okolnosti da o tužbenom zahtjevu nije nijednom meritorno odlučeno te da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4786/2004

Zagreb, 6. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.