USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2782

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi V. Č. iz Z., koju zastupa J. S. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 15. studenoga 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-3800/91 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. Č. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica je podnijela 25. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-3800/01 (uključujući i s njim spojeni postupak koji se prije spajanja vodio pod brojem: Pr-1355/92), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-3800/01 (i s njim spojenog spisa broj: Pr-1355/92), utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je podnijela 29. kolovoza 1991. godine tužbu (spis broj: P-3800/91) Općinskom sudu u Zagrebu protiv Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo iz Zagreba, radi poništenja rješenja o neraspoređenosti i stavljanju na raspolaganje.

U međuvremenu, podnositeljica je 21. svibnja 1992. godine podnijela novu tužbu (spis broj: Pr-1355/92) Općinskom sudu u Zagrebu protiv Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo iz Zagreba, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, te je predložila da se postupak povodom ove tužbe spoji na predmet broj: Pr-3800/91. Do spajanja spisa, u postupku broj: Pr-1355/92 održano je ročište 4. ožujka 1993. godine, na kojem je doneseno rješenje o priklapanju spisu broj: P-3800/91, radi donošenja eventualne odluke o spajanju spisa.

Do 5. studenoga 1997. godine u postupku koji se vodi pod brojem: Pr-3800/91 ročišta su održana 30. ožujka 1992., 27. listopada 1992., 3. svibnja 1993., 2. srpnja 1993., 11. siječnja 1994. i 8. travnja 1994. godine. U međuvremenu, 12. svibnja 1993. godine doneseno je vanraspravno rješenje o spajanju spisa broj: Pr-1355/92 sa spisom broj: Pr-3800/01.

Na ročištu održanom 8. travnja 1994. godine raspravnim rješenjem suda punomoćnici podnositeljice je dodijeljen rok od 15 dana radi očitovanja na navod punomoćnika tuženika da u vrijeme donošenja pobijanih odluka podnositeljica nije bila sindikalni povjerenik, a po kojem punomoćnica podnositeljice nije postupila.

Na ročištu održanom 4. lipnja 2002. godine punomoćnici podnositeljice je raspravnim rješenjem dodijeljen rok do 30 dana radi dostave dokaza na okolnost da je podnositeljica bila sindikalni povjerenik u vrijeme donošenja pobijanih odluka, a po kojem punomoćnica podnositeljice ponovno nije postupila.

Na ročištu održanom 19. siječnja 2005. godine punomoćnica podnositeljice predlaže saslušanje podnositeljice kao stranke, te moli rok za dostavu imena i prezimena svjedoka koje će predložiti. Sud je prihvatio prijedlog za saslušanje podnositeljice i zakazao sljedeće ročište za 13. rujna 2005. godine.

Podneskom od 2. rujna 2005. godine podnositeljica predlaže saslušanje pet svjedoka.

Na ročištu 13. rujna 2005. godine sud je saslušao podnositeljicu, usvojio njezin prijedlog o provođenju dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, te je sljedeće ročište zakazao za 12. travnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prva tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 29. kolovoza 1991. godine, a druga 21. svibnja 1992. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 25. studenoga 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je od dana podnošenja prve tužbe Općinskom sudu u Zagrebu do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset sedam (27) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i dvadeset (20) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam godina i dvadeset dana. Sud je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 6. ožujka 2002. godine (četiri godine, četiri mjeseca i jedan dan) i od 4. lipnja 2002. do 19. siječnja 2005. godine (dvije godine, sedam mjeseci i petnaest dana).

Razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka razvidno je da je Općinski sud u Zagrebu propustio u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja činjenica relevantnih za meritorno odlučivanje, primjenjujući pritom pravila o teretu dokazivanja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pravovremeno postupala po traženjima suda te je time bitno doprinijela duljini postupka. Naime, više od deset godina punomoćnica podnositeljice nije udovoljila traženju suda, nije tražila zakazivanje ročišta, a tek je podneskom od 2. rujna 2005. godine predložila provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine vodio u trajanju od sedam godina i dvadeset dana, te da je još u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, a usprkos bitnom doprinosu podnositeljice duljini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4561/2004

Zagreb, 15. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.