USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2763

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. P. iz Z., koju zastupa J. N., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj dana 17. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-249/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada B. P. iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 8. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 16. siječnja 1995. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženih B. P., K. P. i M. P., radi utvrđenja i priznanja prava suvlasništva na 1/2 dijela nadograđenog objekta na postojećoj obiteljskoj stambenoj zgradi.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su tri ročišta (11. svibnja 1995., 10. ožujka 1997. i 18. rujna 1997. godine), dok ročište zakazano za 13. svibnja 1997. godine nije održano zbog spriječenosti suca.

Na ročištu 2. ožujka 1998. godine saslušana je podnositeljica i trećetuženik, a na ročištu 9. lipnja 1998. godine svjedok i drugotuženik.

Uz podnesak od 20. listopada 1998. godine podnositeljica je dostavila raznu dokumentaciju, vezanu uz navode tužbe.

Na ročištu 5. studenoga 1998. godine saslušani su svjedoci, dok je punomoćnik tuženika predložio saslušanje novih svjedoka.

Na ročištu od 4. ožujka 1999. godine saslušani su svjedoci, a podnositeljici je naloženo da uredi tužbeni zahtjev (a što je i učinila podneskom od 30. ožujka 1999. godine), te je riješeno da će se provesti građevinsko vještačenje uz očevid, a koji je obavljen 30. studenoga 1999. godine.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 19. svibnja 2000. godine.

Na ročištu od 9. studenoga 2000. godine utvrđeno je da se punomoćnik podnositeljice nije očitovao na zaprimljeni nalaz vještaka (koji mu je dostavljen 5. lipnja 2000. godine), te je sud obvezao novog punomoćnika podnositeljice koji je preuzeo kancelariju dotadašnjeg punomoćnika da se očituje na nalaz vještaka u roku od 30 dana.

Dopisima od 27. prosinca 2000. i 2. travnja 2001. godine sud je ponovo pozvao punomoćnika podnositeljice da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, što je učinjeno tek 9. travnja 2001. godine.

Na ročištu od 19. studenoga 2001. godine saslušan je građevinski vještak, dok je punomoćniku podnositeljice dodijeljen rok od 30 dana radi konzultacija sa stručnom osobom, a radi prijedloga za novo vještačenje. Sud je dopisom od 7. ožujka 2002. godine pozvao punomoćnika podnositeljice da se očituje, a što on nije učinio, nego je tek na ročištu od 6. veljače 2003. godine predložio da se provede novo građevinsko vještačenje.

Podneskom od 8. svibnja 2003. godine podnositeljica je obavijestila sud da je promijenila punomoćnika.

Na ročište zakazano za 15. rujna 2003. godine nije pristupio punomoćnik podnositeljice, te je sud donio rješenje o mirovanju postupka.

Podnositeljica je podneskom od 7. siječnja 2004. godine predložila nastavak postupka, te je ročište održano 14. rujna 2004. godine, na kojem je podnositeljica iznijela nove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.

Na ročištu od 14. veljače 2005. godine vještak se je očitovao na prigovore podnositeljice, te je podnositeljica ponovo zatražila rok za očitovanje, a što je učinila podneskom od 22. ožujka 2005. godine.

Na ročište zakazano za 6. listopada 2005. stranke nisu pristupile (dostava nije iskazana), te je sud sljedeće ročište zakazao za 6. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je dana 16. siječnja 1995. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika, radi utvrđenja i priznanja prava suvlasništva na 1/2 dijela nadograđenog objekta na postojećoj obiteljskoj stambenoj zgradi.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 8. studenoga 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i dva (2) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko sedam godina. Tijekom navedenog razdoblja nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku pridonijela je duljini postupka time što punomoćnik podnositeljice nije pravovremeno postupao po nalogu suda, te što je svojim nedolaskom na ročište zakazano za 15. rujna 2003. godine uzrokovao mirovanje postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Polazeći od obrazloženja izloženog u točki 2. ove odluke Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak po tužbi podnositeljice koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno relevantnom razdoblju trajao oko sedam godina. Unatoč djelomičnom doprinosu same podnositeljice na duljinu postupka, ali polazeći od činjenice da još uvijek nije donijeta niti prvostupanjska presuda, te da postupak ukupno traje dulje od devet godina, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos same podnositeljice na ukupnu duljinu postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4228/2004

Zagreb, 17. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.