USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2634

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. K. iz Z., na sjednici održanoj 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-9892/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, I. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je 2. svibnja 2005. podnijela ustavnu tužbu, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-9892/98, radi naknade štete.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositeljica nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi kronologiju činjenica i radnji poduzetih u konkretnoj pravnoj stvari ukazujući na dugotrajnost postupka. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, Općinskom sudu u Zagrebu odredi primjeren rok za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu te da podnositeljici odredi primjerenu naknadu zbog povrede njezinog ustavnog prava, koju je Općinski sud u Zagrebu učinio kada o pravima i obvezama podnositeljice nije odlučio u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-9892/98, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositeljice zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:

– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice od 31. prosinca 1998. protiv V. S. iz Z., radi naknade štete;

– na ročištu održanom 14. lipnja 1999. tuženik je, usmeno na zapisnik, podnio odgovor na tužbu te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;

– na ročištu odražanom 14. veljače 2000. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka;

– sljedeće ročište održano je 6. listopada 2000. na kojem je sud proveo dokaz saslušanjem podnositeljice kao stranke u postupku te proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka;

– na ročištu održanom 9. ožujka 2001. proveden je dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka te je sud odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem;

– podneskom od 6. rujna 2001. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– naredno ročište održano je 5. ožujka 2003. na kojem je proveden dokaz saslušanjem tuženika kao stranke u postupku;

– zbog nepristupa svjedoka, ročišta zakazana za 10. lipnja 2002. i 12. studenoga 2002. sud je odgodio;

– rješenjem od 12. studenoga 2002. sud je odredio prisilno dovođenje svjedoka na zakazano ročište za glavnu raspravu, ali je navedeno rješenje, rješenjem suda od 19. studenoga 2002. stavljeno izvan snage te je određeno provođenje dokaza saslušanjem drugog svjedoka;

– ročišta zakazana za 7. ožujka 2003., 7. svibnja 2003. i 24. listopada 2003. odgođena su zbog nepristupa svjedoka;

– na ročištu održanom 21. studenoga 2003. saslušan je pred­loženi svjedok te je sud raspravnim rješenjem odredio dopunsko saslušanje određenih vještaka.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i preslike predmetnog spisa Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 31. prosinca 1998.

Ustavna tužba podnijeta je 2. svibnja 2005., a do tog dana postu­pak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dva (2) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postup­ku, održao više ročišta, proveo dokaz saslušanjem više svjedoka kao i dokaz medicinskim vještačenjem.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parnič­nom postupku, nije doprinijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu ne radi o složenoj pravnoj stvari.

 

4.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJANA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za neučinkovito i nerazumno dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje parničnog postupka dulje od šest godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno posebno imajući u vidu neaktivnost prvostupanjskog suda u razdoblju od 9. ožujka 2001. do 5. ožujka 2002. kao i činjenicu da nakon ročišta održanog 21. studenoga 2003. sud nije zakazao novo ročište za glavnu raspravu.

Sljedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1941/2005

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.