USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2480

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. B. iz Z., koju zastupa L. Š., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj dana 25. listopada 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-2367/04 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-4932/00, ranije: Pn-4711/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, Z. B. iz Z., S. 26, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 12. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 17. rujna 1993. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv prvotuženika T. š. »R. B.« iz Z., drugotuženika Grada Zagreba, trećetuženika D. V. iz Z. i četvrtotuženika D. V. i petotuženika M. V. iz Z., radi naknade štete, budući da je podnositeljica dana 20. svibnja 1992. godine na svom radnom mjestu kod prvotuženika fizički napadnuta od strane trećetuženika.

Postupak se vodio pod brojem: Pn-4711/93.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je pet ročišta (4. studenoga 1993., 3. prosinca 1993., 13. siječnja 1994., 16. siječnja 1996. i 4. ožujka 1997. godine) te je provedeno medicinsko i financijsko vještačenje. Podnositeljica je povukla tužbu u odnosu na treće i četvrtotuženika.

Ročište zakazano za 10. veljače 1998. odgođeno je zbog nedolaska stranaka.

Nakon toga održana su ročišta 5. svibnja 1998., 19. lipnja 1998. i 3. rujna 1998. te su izvršena dopunska financijska i medicinska vještačenja, a podnositeljica je sukladno tim nalazima specificirala tužbeni zahtjev.

Ročište zakazano za 5. svibnja 1999. je odgođeno, dok je na ročištu 25. svibnja 1999. podnositeljica predložila da se na sljedeće ročište pozove medicinski vještak radi očitovanja na prigovore podnositeljice.

Na ročište zakazano za 9. rujna 1999. nije pristupio vještak te je podnositeljici dodijeljen rok da specificira primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a što je ona i učinila u podnesku od 1. prosinca 1999.

Ročište zakazano za dan 19. listopada 2000. odgođeno je te je sljedeće održano 7. prosinca 2000. na kojemu je saslušan vještak. Rješenjem kancela Općinskog suda u Zagrebu predmet broj: Pn-4711/93 prevodi se u broj: Pr-4932/00. Slijedi ročište od 15. studenoga 2001., koje se održava pred drugim raspravnim sucem, te ročište 1. ožujka 2002. i 5. travnja 2002. Na ročištu održanom 12. travnja 2002. saslušani su podnositeljica i ravnateljica prvotuženika.

Dopisom suda od 18. travnja 2002. zatraženo je od Policijske uprave Zagreb da dostavi spis povodom štetnog događaja u kojemu je podnositeljica zadobila tjelesne ozljede te je obavijest o nepostojanju traženog spisa dostavljena sudu 22. svibnja 2002. saslušani su podnositeljica i ravnateljica prvotuženika.

Na ročištu održanom 18. rujna 2002. godine odlučeno je o saslušanju svjedoka te su isti saslušani na ročištu održanom 17. siječnja 2003. godine.

Podneskom od 14. travnja 2003. podnositeljica ponovno specificira tužbeni zahtjev.

Nakon toga, održana su ročišta 14. svibnja 2003., 17. rujna 2003. i 29. listopada 2003. godine, na kojemu je glavna rasprava zaključena.

Podneskom od 19. studenoga 2003. godine podnositeljica je predložila preotvaranje glavne rasprave te ponovno specificirala tužbeni zahtjev. Na ročištu održanom 19. travnja 2004. godine glavna rasprava je nastavljena i ponovno zaključena.

Rješenje i presuda broj: Pr-4932/00 objavljeni su na ročištu održanom 3. svibnja 2004. godine. Tom odlukom obvezan je drugotuženik Grad Zagreb na naknadu štete dok se u odnosu na ostale tuženike tužba smatra povučenom.

Predmet se povodom žalbe drugotuženika i žalbe podnositeljice od 16. lipnja 2004. nalazi kod Županijskog suda u Zagrebu pod brojem: Gžr-2367/04.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 17. rujna 1993. godine tužbom podnositeljice protiv više tuženika Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 12. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i šest (6) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio najvećim dijelom pred Općinskim sudom u Zagrebu (više od šest godina) te je u tom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe održano dvanaest ročišta, provedena su dva vještačenja te donesena prvostupanjska presuda i predmet povodom žalbe proslijeđen Županijskom sudu u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, djelomice je pridonijela duljini postupka jer je tražila dopunska vještačenja, nekoliko puta mijenjala tužbeni zahtjev, kao i osobe tuženika, te tražila preotvaranje već zaključene glavne rasprave.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenijem predmetu s obzirom na više osoba tuženika, zatim na nužnost provođenja financijskog i medicinskog vještačenja u nekoliko navrata, a saslušavano je i nekoliko svjedoka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u trajanju duljem od jedanaest godina. Međutim, unatoč činjenici da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda te da je prvostupanjski sud proveo brojne procesne radnje, Ustavni sud ocjenjuje da je ukupnim trajanjem postupka u konkretnom predmetu te činjenicom da se postupak i nadalje vodi pred sudom drugog stupnja povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4324/2004

Zagreb, 25. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.