VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

2467

Na temelju članka 30. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, broj 178/2004), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 3. studenoga 2005. godine donijela

UREDBU

O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAKU

 

Članak 1.

Ovom se Uredbom u svrhu vrednovanja značajnosti razina onečišćujućih tvari u zraku propisuju:

– granične vrijednosti (GV);

– granice tolerancije, odnosno tolerantne vrijednosti (TV);

– gornje granice procjenjivanja;

– donje granice procjenjivanja;

– rokovi za postupno smanjivanje granica tolerancije;

– ciljne vrijednosti;

– osnovne sastavnice navedenih vrijednosti, te

– rokovi za postupno smanjivanje razina onečišćujućih tvari u zraku.

 

Članak 2.

Propisane vrijednosti veličina iz članka 1. ove Uredbe odnose se na sljedeće onečišćujuće tvari:

– sumporov dioksid (SO2);

– dušikove okside (NOx) izražene kao dušikov dioksid (NO2);

– dim;

– ugljikov monoksid (CO);

– frakcije lebdećih čestica po veličini PM10 i PM2,5;

– sadržaj olova (Pb), kadmija (Cd), arsena (As), mangana (Mn), nikla (Ni), benzo(a)pirena i sulfata (SO4- -) u PM10;

– ukupnu plinovitu živu (Hg);

– benzen;

– sumporovodik (H2S);

– merkaptane;

– amonijak (NH3);

– fenole;

– klorovodik (HCl);

– plinovite fluoride;

– ukupnu taložnu tvar (UTT);

– sadržaj olova, arsena, kadmija, nikla, žive i talija u UTT.

 

Članak 3.

Ciljevi ove Uredbe jesu:

– utvrđivanje graničnih, tolerantnih i ciljnih vrijednosti razina onečišćujućih tvari u zraku iz članka 2. ove Uredbe kako bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne posljedice po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini;

– ocjenjivanje razina onečišćenosti u zraku primjenom metoda matematičkog modeliranja i/ili drugih metoda procjene u skladu s općeprihvaćenom praksom;

– prikupljanje odgovarajućih podataka o razinama onečišćujućih tvari u zraku te osiguravanje njihove dostupnosti javnosti;

– očuvanje visoke kakvoće zraka u okolišu te njezino poboljšavanje kada je to potrebno, s obzirom na razine onečišćenosti onečišćujućih tvari.

 

Članak 4.

U smislu ove Uredbe razumijeva se:

(1) razina onečišćenosti: koncentracija onečišćujuće tvari u zraku ili njeno taloženje na površine u određenom vremenu;

(2) granična vrijednost (GV): granična razina onečišćenosti ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji, ili je najmanji mogući, rizik štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i jednom kad je postignuta ne smije se prekoračiti;

(3) granica tolerancije: postotak granične vrijednosti za koji ona može biti prekoračena pod za to propisanim uvjetima;

(4) tolerantna vrijednost (TV): granična vrijednost uvećana za granicu tolerancije;

(5) ciljna vrijednost: koncentracija onečišćujućih tvari u zraku, utvrđena s ciljem izbjegavanja, sprječavanja ili smanjenja štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i na okoliš kao cjelinu, koja se mora postići gdje je god to moguće unutar zadanog razdoblja;

(6) ocjenjivanje: mjerodavna metoda koja se koristi za mjerenje ili procjenjivanje (izračunavanje, predviđanje) razina onečišćenosti;

(7) gornja granica procjenjivanja: propisana razina onečišćenosti ispod koje se ocjenjivanje onečišćenosti može obavljati kombinacijom mjerenja i metoda procjene na temelju standardiziranih matematičkih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene;

(8) donja granica procjenjivanja: propisana razina onečišćenosti ispod koje se ocjenjivanje onečišćenosti može obavljati samo s pomoću metoda procjene na temelju standardiziranih matematičkih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene;

(9) praćenje kakvoće zraka: sustavno mjerenje i/ili procjenjivanje razine onečišćenosti prema prostornom i vremenskom rasporedu;

(10) podatak kakvoće zraka: vrijednost svake izmjerene, izračunate ili procijenjene veličine koja se koristi za određivanje kakvoće zraka;

(11) područje: jedan od razgraničenih dijelova teritorija Države, od ostalih takvih dijelova, koji predstavlja funkcionalnu cjelinu s obzirom na praćenje, zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka te uprav­ljanje kakvoćom zraka;

(12) naseljeno područje: područje s više od 250 000 stanovnika, ili naseljeno područje s manje od 250 000 stanovnika, u kojem je gustoća stanovništva veća od prosječne u Republici Hrvatskoj, te je nužna procjena i upravljanje kakvoćom zraka;

(13)  dušikovi oksidi: zbroj volumnih udjela dušikovog oksida i dušikovog dioksida koji se zbrajaju kao milijarditi dijelovi (10–9), a iskazuju se kao dušikov dioksid (NO2) u mikrogramima po kubičnom metru;

(14) dim: masena koncentracija lebdećih čestica ekvivalentna smanjenju refleksije filter papira zbog skupljanja crnih čestica te se mjeri samo u naseljima gdje prevladavaju crne čestice (loženje drvom i ugljenom);

(15) PM10: frakcija lebdećih čestica koja prolazi kroz ulaz sakupljača propisano normom HRN EN 12341 s 50%-tnom učinkovi­tošću odstranjivanja čestica aerodinamičkog promjera 10 m;

(16) PM2,5: frakcija lebdećih čestica koja prolazi kroz ulaz sa­kupljača propisana normom EN 14907 s 50%-tnom učinkovitošću odstranjivanja čestica aerodinamičkog promjera 2,5 m;

(17) arsen, olovo, kadmij, mangan, nikal i benzo(a)piren: sadržaj elemenata i spojeva u PM10 frakciji te u ukupnoj taložnoj tvari;

(18) policiklički aromatski ugljikovodici (PAU): organski spojevi koji čine najmanje dva spojena aromatska prstena sačinjena isključivo od ugljika i vodika;

(19) ukupna plinovita živa: označava pare elementarne žive (Hg0) i reaktivnu živu, odnosno vrste žive topive u vodi s dovoljno visokim tlakom para da mogu postojati u plinovitom stanju;

(20) ukupna taložna tvar (UTT): ukupna masa onečišćujućih tvari koja se prenosi iz zraka na površine (tlo, vegetacija, voda, građevine i drugo) po površini kroz određeno razdoblje;

(21) prirodni događaji: erupcije vulkana, seizmičke aktivnosti, geotermalne aktivnosti, požari na nepristupačnim područjima, snaž­ni vjetrovi ili ponovno atmosfersko podizanje ili prenošenje prirodnih čestica iz sušnih područja i sl.;

(22) postaje za trajno mjerenje: postaje na kojima se provodi trajno praćenje kakvoće zraka u okviru državne i lokalne mreže;

(23) sastavnica: jedna od veličina koje određuju cjelovito značenje graničnih vrijednosti i tolerantnih vrijednosti (primjerice razina, statistički parametar, vrijeme usrednjavanja, razdoblje praćenja);

(24) statistički parametar: odabrana statistika skupa ocijenjenih razina onečišćenosti;

(25) vrijeme usrednjavanja: vremenski razmak propisanog trajanja, unutar kojeg srednja vrijednost po vremenu predstavlja pojedinačnu vrijednost razine onečišćenosti;

(26) razdoblje praćenja: vremenski razmak propisanog trajanja, iz kojeg pojedinačne vijednosti razine onečišćenosti čine skup za određivanje statističkih parametara.

 

Članak 5.

(1) Vrednovanje značajnosti razina onečišćujućih tvari iz članka 1. ove Uredbe, provodi se prema odredbama ove Uredbe te hrvatskim normama i/ili metodama koje daju usporedive rezultate.

(2) Rezultati mjerenja i/ili procjenjivanja smiju se uspoređivati s GV i TV samo ako su razine onečišćenosti ocijenjene prema posebnom propisu.

 

Članak 6.

(1) GV i TV, gornje i donje granice procjenjivanja propisane su u tablicama 1., 2., 3., 4. i 5. ove Uredbe.

(2) Za tvari za koje nisu propisane GV i TV u ovoj Uredbi, u upravljanju kakvoćom zraka koriste se mjere nadzora emisija tih tvari.

 

Članak 7.

(1) Praćenje kakvoće zraka obavlja se u postajama iz državne mreže i lokalnih mreža za praćenje kakvoće zraka prema propisanom programu mjerenja kakvoće zraka, načinu mjerenja, mjernim postupcima i prikupljanju podataka, načinu obrade i prikaza rezultata te načinu dostave podataka za potrebe informacijskog sustava kakvoće zraka i načinu redovitog obavješćivanja javnosti prema Zakonu o zaštiti zraka.

(2) U državnoj i lokalnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka potrebno je osigurati mjerenje koncentracija PM2,5, po mogućnosti na mjernim mjestima gdje se određuje koncentracija PM10.

 

Članak 8.

(1) GV i TV propisane ovom Uredbom jesu osnova:

– za ocjenu kakvoće zraka;

– za svrstavanje područja u kategorije prema razinama onečišćenosti zraka;

– za upravljanje kakvoćom zraka.

(2) GV i TV propisane ovom Uredbom ne smiju se tumačiti kao vrijednosti do kojih je dopušteno onečišćivati zrak.

 

Članak 9.

(1) Prekoračenja gornje i donje granice procjenjivanja moraju se odrediti na temelju koncentracija onečišćujućih tvari izmjerenih u prethodnih pet godina, na određenom području ili naseljenom području, kada postoje dostatni podaci. Granica procjenjivanja je prekoračena ako je tijekom tih pet godina ukupni zbroj prekoračenja numeričke vrijednosti koncentracije granice veći od trostrukog broja prekoračenja dozvoljenih za svaku godinu.

(2) Ako se raspoloživi podaci odnose na razdoblje kraće od pet godina, mogu se radi utvrđivanja prekoračenja gornje i donje granice procjenjivanja kombinirati kratkotrajni mjerni nizovi za razdoblje od jedne godine na lokacijama za koje su vjerojatno tipične najviše razine onečišćenja, s podacima koji su pribavljeni iz katastara emisija i modeliranjem.

(3) Razgraničavanje teritorija Države na područja i njihovo razvrstavanje prema razinama onečišćenosti mora se provjeriti i potvrditi, te po potrebi izmijeniti najmanje svakih pet godina, ako na području dođe do promjena koje mogu značajno utjecati na razinu onečišćenosti zraka tim tvarima.

 

Članak 10.

(1) Podaci o koncentracijama onečišćujućih tvari iz članka 2. ove Uredbe javni su i objavljuju se na web stranici Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, odnosno u službenom glasilu ili na web stranici jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka posebice moraju upozoravati na svako prekoračenje tolerantne vrijednosti prema propisanom razdoblju praćenja.

(3) Podaci koji su dani na raspolaganje javnosti moraju biti jasni, razumljivi i dostupni.

 

Članak 11.

Tablice 1., 2., 3., 4. i 5. s odgovarajućim sadržajem tiskani su uz ovu Uredbu i njezin su sastavni dio.

 

Članak 12.

Stupanjem ove Uredbe na snagu prestaje važiti Uredba o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (»Narodne novine«, br. 101/96 i 2/97), osim u dijelu koji se odnosi na ozon.

 

Članak 13.

Ova Uredba objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2006. godine.

 

Klasa: 351-01/05-01/06

Urbroj: 5030115-05-1

Zagreb, 3. studenoga 2005.

Potpredsjednica Vlade

i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.