USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2383
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. M. iz L., R. A., kojeg zastupa
punomoćnica V. P., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 12. listopada 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-4368/97
(raniji broj: Pn-1068/92) u najkraćem mogućem roku,
ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon
objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. M. iz R. A., L. U.
151/25, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. –
pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je
13. ožujka 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj ustavne tužbe podnio je tužbu
radi naknade štete Općinskom sudu u Zagrebu 16. ožujka 1992. godine protiv
tužene Republike Hrvatske.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud se oglasio stvarno nenadležnim, te ustupio predmet
Trgovačkom sudu u Zagrebu, koji je 2. veljače 1994. godine prekinuo postupak, a
žalbeni sud je to rješenje ukinuo. U međuvremenu je Vrhovni sud Republike
Hrvatske kao stvarno nadležan sud odredio Trgovački sud u Zagrebu, koji se
potom oglasio stvarno nenadležnim
nakon promjene odgovarajućeg zakona te ustupio spis Općinskom sudu u Zagrebu.
Prvo ročište u postupku održano je 18. lipnja
1998. godine. Podnositelj je pozvan dostaviti potrebnu dokumentaciju, što je
isti učinio 17. svibnja 1999. godine.
Nakon toga održano je ročište 19. listopada
2000. godine, kada je donijeto rješenje o prekidu postupka, na koje je
podnositelj uložio žalbu 3. studenoga 2000. godine, a Županijski sud u Zagrebu
je isto ukinuo 26. studenoga 2002. godine.
Općinski sud u Zagrebu proveo je ročište 22.
listopada 2003. godine.
Sud je odredio zatim provođenje liječničkog
vještačenja te je nalaz vještaka zaprimljen u spis 30. studenoga 2004. godine.
Novo ročište nije određeno.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj
tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i
obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 16.
ožujka 1992. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade
štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 13. ožujka 2003.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana, a
nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i jedanaest
(11) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u
Zagrebu, pred kojim je razdoblje neaktivnosti trajalo od 17. svibnja 1999. do
19. listopada 2000. godine (jedna godina, pet mjeseci i dva dana). Nakon toga
postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko dvije
godine, razdoblju koje nije primjereno iz razloga jer se odlučivalo isključivo
o procesnom pitanju, a ne o meritumu podnositeljeve tužbe. Postupak se ponovno
vodi od 26. studenoga 2002. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE
TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj
pridonio duljini trajanja postupka u razdoblju od 18. lipnja 1998. do 17.
svibnja 1999. godine što iznosi jedanaest (11) mjeseci.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji
tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito
složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje preko dvanaest godina, te da je u postupku bilo duljih
razdoblja neaktivnosti. Iako je podnositelj djelomično pridonio duljini
trajanja postupka, taj doprinos podnositelja neznatan je u usporedbi s
cjelokupnom duljinom postupka. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, a posebno da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja,
Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka u kojemu nije
donijeta pravomoćna odluka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim
pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-915/2003
Zagreb, 12. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.