USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2346
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec,
Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. B. iz S. S., J. B. iz Z. i Ž. F.
iz Z., svi zastupani po mr. sci.
Z. K., odvjetniku iz Z., na sjednici održanoj dana 29. rujna 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-579/05
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe, zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i to:
– R. B., S. S., M. 9, u iznosu od 8.500,00 kn,
– J. B., Z., U. G. V., u iznosu od 8.500,00 kn,
– Ž. F., Z., M. 22, u iznosu od 8.500,00 kn
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su dana 17. ožujka 2004. godine ustavnu tužbu, u postupku koji se
vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2553/96,
radi naknade štete.
Zbog nedonošenja
sudske odluke u razumnom roku podnositelji nalaze povrijeđenim ustavno pravo iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositelji navode kronologiju
činjenica koje su se zbile u predmetnoj pravnoj stvari ukazujući na
dugotrajnost i neučinkovitost suđenja u konkretnom parničnom predmetu. Predlažu
da Ustavni sud Republike Hrvatske usvoji ustavnu tužbu, odredi rok u kojem će
Općinski sud u Zagrebu odlučiti o tužbenom zahtjevu podnositelja kao i da
podnositeljima odredi primjerenu naknadu zbog povrede ustavnog prava na suđenje
u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog
suda u Zagrebu broj: Pn-2553/96, utvrdio činjenice
koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja,
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Dana 29. srpnja 1991. godine podnositelji su
Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika i to: »H. c.«,
Poduzeće za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta u Hrvatskoj,
kao prvotuženika, te C. o. d.d. Z., kao drugotuženika, radi naknade štete.
Prvostupanjski sud je u razdoblju od 29. srpnja
1991. godine do 21. listopada 1992. godine, kada je donesena prvostupanjska
odluka pod poslovnim brojem: Pn-3667/91, ukupno
održao 8 ročišta na kojima je proveo dokaz saslušanjem II. i III. podnositelja
kao stranaka u postupku, proveo dokaz medicinskim vještačenjem te je vještaka
medicinske struke dodatno saslušao. Također, odredio je i proveo dokaz
prometnim vještačenjem te je dodatno saslušao vještaka za cestovni promet i
procjenu vozila.
Protiv prvostupanjske odluke od 21. listopada
1992. godine podnositelji i prvotuženik izjavili su
žalbu.
Dopisom, broj Gž-6409/93
od 17. kolovoza 1993. godine, Okružni sud Zagreb vratio je parnični predmet
prvostupanjskom sudu s nalogom da ispravi nedostatke učinjene tijekom
prvostupanjskog postupka te da nakon što isti budu ispravljeni spis ponovno
dostavi višem sudu na odlučivanje.
Nakon ispravka nedostataka, 7. ožujka 1994.
godine prvostupanjski sud ponovno je dostavio predmet nadležnom višem sudu na
odlučivanje.
Odlučujući o žalbama stranaka, drugostupanjski
sud je, odlukom broj: Gž-2723/94 od 5. ožujka 1996.
godine, prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je
6 ročišta te je 9. lipnja 2000. godine proveo očevid na licu mjesta.
26. studenoga 2004. godine prvostupanjski sud
donio je odluku kojom je odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja ali je
predmet, po žalbi stranaka, 10. veljače 2005. godine dostavljen Županijskom
sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem Gžn-579/05.
OČITOVANJE OPĆINSKOG
SUDA U ZAGREBU
3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog
zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o
navodima ustavne tužbe.
U očitovanju od 9. lipnja 2004. godine, Općinski
sud u Zagrebu ukratko navodi kronologiju postupanja u predmetu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske, propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja
i preslike predmetnog spisa Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da
su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u
smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 29.
srpnja 1991. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika i to »H. c.«, Poduzeće
za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta u Hrvatskoj, kao prvotuženika, te C. o. d.d. Zagreb, kao drugotuženika,
radi naknade štete.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici
Hrvatskoj stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike
Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod
nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:
»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza
građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
(5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga
2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 113/00.).
Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti
trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi
moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog
zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije
postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.
Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju,
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede
prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga
1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije) do 17. ožujka 2004. godine odnosno do dana kada su podnositelji
podnijeli ustavnu tužbu, što ukupno čini razdoblje od (6) godina, četiri (4)
mjeseca i jedanaest (11) dana.
5.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, u ovom konkretnom slučaju, postupak vodio pred Općinskim sudom u
Zagrebu u trajanju od šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i jedanaest (11) dana.
Također, ukazuje se i na dugo trajanje parničnog
postupaka i prije 1997. godine. Postupak se vodio u trajanju od šest (6)
godina, tri (3) mjeseca i sedam (7) dana, s tim da valja ukazati i na
neučinkovitosti i procesne propuste prvostupanjskog suda tijekom
prvostupanjskog postupka u tom razdoblju. Naime, nedostatke (sud propustio od
punomoćnika tužitelja zatražiti urednu punomoć za postupanje, propust dostave
dopunskog rješenja o trošku strankama kao i pogrešan izračun iznosa koji je sud
naložio prvotuženiku da namiri podnositeljima)
prvostupanjski sud ispravio je tek u povodu dopisa Županijskog suda u Zagrebu,
broj: Gž-6409/93 od 17. kolovoza 1993. godine, te je
spis višem sudu upućen na odlučivanje tek 17. ožujka 1994. godine, dakle godinu
dana nakon što je prvostupanjski sud zaprimio žalbe stranaka. Također,
prvostupanjski je sud u razdoblju od 11. travnja 1996. godine (kada je spis
vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak) do 20. lipnja 1997. godine bio
potpuno neaktivan.
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA
USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u
sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini
trajanja sudskog postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
U konkretnom postupku radi se o relativno
složenoj parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tomu sudski
postupak traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica potpune
neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu u trajanju od skoro godinu dana (u
razdoblju od 15. ožujka 2002. do 3. siječnja 2003. godine) kao i činjenica da
predmet i nakon skoro četrnaestogodišnjeg vođenja postupka još uvijek nije
pravomoćno okončan.
6. Ustavni sud utvrđuje da vođenje konkretnog
parničnog postupka u ukupnom trajanju od skoro 14 godina, unatoč relativnoj
složenosti predmeta i činjenice da su tijekom postupka donijete tri sudske
odluke, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud
utvrđuje da je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo, da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim
pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, napose s obzirom na
njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih
prilika u Republici Hrvatskoj.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
10. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-967/2004
Zagreb, 29. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.