USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1527

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom K. b. O., na sjednici održanoj 9. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-3377/03-2 od 11. prosinca 2003. godine i presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pr-471/03-11 od 22. rujna 2003. godine, donesenih u parničnom postupku pokrenutom tužbom S. K., S. K., S. J. i B. W. iz O. protiv podnositelja, radi isplate razlike plaće za rad u dežurstvu u određenom razdoblju.

2. Podnositelj smatra da su osporenim presudama, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđene odredbe članaka 5. stavka 2., 56. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske. U bitnom ističe da su Općinski sud u Osijeku i Županijski sud u Osijeku, zanemarivši zajedničku namjeru potpisnika Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, broj 2/97.) da se naknada za dežurstvo obračunava od osnovne plaće radnika, bez dodataka, povrijedili njegova ustavna prava.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih presuda, te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj predlaže odgodu ovrhe osporenih presuda.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

4. U parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku utvrđeno je da su tužitelji u radnom odnosu kod podnositelja ustavne tužbe kao liječnici specijalisti. Među strankama je bilo sporno je li podnositelj tužiteljima isplaćivao naknadu za dežurstvo sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i Pravilniku o plaćama, naknadama i drugim materijalnim pravima djelatnika K. b. O. (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

5. Prema članku 63. Kolektivnog ugovora, te članku 10. Pravilnika, naknada za dežurstva radnim danom utvrđuje se tako da se trećih osam sati  dežurstva (noćnih) obračunava u paušalnom iznosu u visini od 9% (odnosno, subotom i nedjeljom u visini od 13,5%, te blagdanom 18%) od osnovne plaće radnika (bez dodataka).

Prema članku 67. Kolektivnog ugovora, zdravstvenim djelatnicima specijalistima u bolničkim ustanovama osnovna plaća se uvećava za 6%.

Člankom 65. Kolektivnog ugovora propisano je da se prilikom obračuna nadoknada za dežurstvo i pripravnost ne uzimaju istodobno i povećanja osnovne plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom te rad u smjenskom radu u drugoj smjeni.

Polazeći od navedenih odredaba Kolektivnog ugovora i Pravilnika, Općinski sud u Osijeku je zauzeo stajalište da uvećanje osnovne plaće specijalista u bolničkim ustanovama iz članka 67. Kolektivnog ugovora (od 6%) ne predstavlja dodatak na plaću, već čini osnovnu plaću, te da se stoga uzima u obzir pri utvrđivanju naknade za dežurstvo. Utvrdivši da podnositelj, pri utvrđivanju naknade za dežurstvo tužiteljima, suprotno odredbama Kolektivnog ugovora i Pravilnika, nije uzimao u obzir uvećanje osnovne plaće od 6%, prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbene zahtjeve tužitelja za isplatu razlike plaća.

Prihvaćajući pravno stajalište prvostupanjskog suda, Županijski sud u Osijeku je odbio podnositeljevu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

6. Podnositelj ističe da je osporenim presudama povrijeđena odredba članka 56. stavka 1. Ustava. Tom je ustavnom odredbom propisano da se prava zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuju zakonom i kolektivnim ugovorom.

Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, kao i mjerodavnih propisa, Ustavni sud utvrđuje da osporenim presudama nije povrijeđena navedena ustavna odredba na koju podnositelj ukazuje.

7. Odredbe članaka 5. stavka 2. i 117. stavka 3. Ustava, čije povrede podnositelj također ističe, ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Slijedom navedenog, na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.

9. Budući da je Sud o ustavnoj tužbi donio meritornu odluku, o prijedlogu podnositelja za odgodu ovrhe nije odlučivao.

10. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-689/2004

Zagreb, 9. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.