USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1508

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. V. iz P., kojeg zastupa Z. I., odvjetnik iz P., na sjednici održanoj 7. lipnja 2005. godine, donio je

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu broj: Gž-1477/2004 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Z. V. iz P., K. P. b.b., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. ožujka 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 13. listopada 1995. godine podnio Općinskom sudu u Poreču tužbu radi raskida predugovora i vraćanja kapare protiv četvero tuženika, fizičkih osoba.

Dana 16. travnja 1996. godine tužba podnositelja dostavljena je na odgovor tuženicima.

Rješenjem Županijskog suda u Puli broj: 10 Su-1747/98-4 od 12. listopada 1998. godine određeno je da se jedan sudac Općinskog suda u Puli privremeno upućuje na rad u Općinski sud u Poreč radi rješavanja predmeta tog suda broj: P-298/95, u cilju njegovog ažurnog rješavanja, a uslijed nedostatnog broja sudaca Općinskog suda u Poreču.

Na ročištu održanom 17. prosinca 1998 godine, tuženici su dali odgovor na tužbu, podnositelj je rješenjem pozvan da sudu dostavi podatke o određenim svjedocima, a opunomoćenik tuženika pozvan je da u spis dostavi određenu dokumentaciju.

Rješenjem od 25. lipnja 1999. godine sud je ponovno pozvao opunomoćenika tužitelja da postupi u smislu raspravnog rješenja od 17. prosinca 1999. godine. Opunomoćenik podnositelja obavijestio je 23. srpnja 1999. godine sud da je 21. prosinca 1998. godine dostavio traženu adresu svjedoka i zamolio zakazivanje glavne rasprave. Podneskom od 24. studenoga 1999. godine podnositelj obavještava sud da ima novog opunomoćenika i moli zakazivanje ročišta.

Glavna rasprava održana je 9. ožujka 2000. godine i saslušan je po podnositelju predloženi svjedok. Zbog proteka predviđenog vremena za održavanje glavne rasprave, ročište je odgođeno, uz poziv opunomoćenicima stranaka da se u roku od 8 dana pisano očituju i predlože daljnje dokazne prijedloge.

Podneskom od 16. ožujka 2000. godine podnositelj je postupio po raspravnom rješenju od 9. ožujka 2000. godine i zamolio zakazivanje ročišta.

Predsjednik Županijskog suda u Puli pozvao je 8. ožujka 2001. godine, dopisom broj: Su-1747/98-8, suca Općinskog suda u Puli, koji je privremeno upućen na rad u Općinski sud u Poreču, radi rješavanja konkretnog predmeta, da u što kraćem roku zakaže glavnu raspravu ili da predmet vrati Općinskom sudu u Poreču, kako bi vođenje i dovršenje postupka preuzeli suci tog suda.

Na ročištu održanom 26. ožujka 2001. godine saslušani su podnositelj i troje tuženika. Na ročištu održanom 14. rujna 2001. godine, od kada vođenje predmeta preuzima sudac Općinskog suda u Poreču, određeno je da glavna rasprava počinje iznova. Opunomoćenicima je uručena urbanistička dokumentacija i stranke su pozvane da se u roku od 15 dana pisanim putem očituju. Podnositelj 31. siječnja 2002. godine ponovno moli zakazivanje ročišta.

Ročište za glavnu raspravu nastavljeno je 10. svibnja 2002. godine, a novo ročište zakazano je za 5. srpnja 2002. godine.

Podneskom od 15. svibnja 2002. godine podnositelj je uredio tužbeni zahtjev, na način da je tužbeni zahtjev postavio u kunama.

Na ročištu održanom 5. srpnja 2002. godine glavna rasprava je nastavljena i proveden je dokaz saslušanjem jednog svjedoka.

Presuda suda prvog stupnja donesena je 8. prosinca 2003. godine i otpremljena je 22. veljače 2004. godine. Podnositelj je 8. ožujka 2004. godine podnio žalbu i spis je od 19. travnja 2004. godine na rješavanju pred Županijskim sudom u Puli.

Provjerom 7. lipnja 2005. utvrđeno je da drugostupanjski sud još nije odlučio o žalbi podnositelja.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 13. listopada 1995. godine tužbom podnositelja protiv četvero tuženika.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«- Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 31. ožujka 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i dvadesetšest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred sudom prvog stupnja ne može se govoriti o razdoblju potpune neaktivnosti suda, već da su vremenska razdoblja između pojedinih ročišta i poduzetih radnji u postupku neprimjereno duga te da je prvostupanjska presuda donesena nakon više od osam godina vođenja parničnog postupka. Postupak se sada vodi pred Županijskim sudom u Puli po žalbi podnositelja podnesenoj protiv presude suda prvog stupnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

 

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka, već je više puta tražio zakazivanje ročišta nakon što bi udovoljio traženjima suda, navedenim u točki 2. obrazloženja ove odluke.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Prema stajalištu Ustavnog suda, radi se o činjenično i pravno složenijem predmetu, u kojemu je bilo potrebno provesti složen dokazni postupak radi opsežne urbanističke dokumentacije te saslušanje više svjedoka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se sada vodi pred Županijskim sudom u Puli, trajao je pred sudom prvog stupnja, do dana podnošenja ustavne tužbe, ukupno preko sedam godina. U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i postupanje Općinskog suda u Poreču, Ustavni sud utvrđuje da vođenje postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome je Ustavni sud imao posebno u vidu poziv predsjednika Županijskog suda u Puli upućen nadležnom sucu da u što kraćem roku dovrši postupak. Ustavni sud zbog toga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Puli dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1146/2003

Zagreb, 7. lipnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.