USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1409
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi N. J. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj
11. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Sisku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-75/01 (ranije:
P-2/94, P-629/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe N. J. iz Z.,
G. T. 20, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela je 27. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 14. siječnja 1994. godine podnositeljica
je Općinskom sudu u Sisku podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske,
Ministarstva prosvjete i športa i Županije sisačko-moslavačke, Ureda za
prosvjetu, jer da joj je prešutno prestao radni odnos nastavnice hrvatskog
jezika u O. š. u Š., iz kojeg je izbjegla 4. rujna 1991. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta
24. svibnja 1994., 23. lipnja 1994., 9. rujna 1994., 20. listopada 1994., 14.
prosinca 1994., 23. veljače 1995., 4. svibnja 1995. i 4. srpnja 1995. godine,
te donijeta presuda suda prvog stupnja koja je ukinuta od strane žalbenog suda.
Nakon toga održana su ročišta 18. rujna 1996., 20. studenoga 1996., 13.
siječnja 1997. i 12. veljače 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su
održana 12. ožujka 1998. i 20. travnja 1998. godine na kojem je zaključena
glavna rasprava i donijeto rješenje 28. travnja 1998. godine.
Protiv navedenog rješenja podnositeljica je
podnijela žalbu 22. ožujka 1999. godine, te je spis otpremljen Županijskom sudu
u Sisku 20. travnja 1999. godine, koji je rješenjem od 29. lipnja 1999. godine
odbio žalbu podnositeljice i potvrdio rješenje suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude podnositeljica je
izjavila reviziju 30. kolovoza 1999. godine, koja je Vrhovnom sudu Republike
Hrvatske otpremljena 18. listopada 1999. godine.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
broj: Rev-3017/1999-2 od 20. srpnja 2000. godine,
ukinute su obje nižestupanjske odluke i predmet
vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje 19. siječnja 2001. godine.
Na ročištu održanom 16. listopada 2001. godine
podnositeljica je proširila tužbeni zahtjev vezano za isplatu plaća, regresa i
božićnica za razdoblje iza 1. studenoga 1994. godine, te je riješeno da će se
provesti dopunsko saslušanje podnositeljice na sljedećem ročištu.
Podneskom od 17. listopada 2001. godine
podnositeljica je postupila po raspravnom rješenju suda od 16. listopada 2001.
godine i dostavila rješenje HZMO-a kojim joj je priznato pravo na starosnu
mirovinu.
Sud je dopisom od 11. prosinca 2001. godine
upućenim Uredu državne uprave Sisačko-moslavačke županije zatražio da imenuju
punomoćnika, budući da je poziv za raspravu zakazanu za 4. veljače 2002. godine
dva puta vraćen s naznakom da u Županiji odbijaju isti primiti.
Na ročištu održanom 4. veljače 2002. godine
riješeno je da se rasprava odgađa zbog nepristupa
podnositeljice, dok je opunomoćeniku podnositeljice dodijeljen rok da se
očituje koga označava kao pravnog sljednika županije
na strani tuženika, a što je učinio podneskom od 15. veljače 2002. godine.
Ročišta su održana 8. travnja 2002. godine, te
20. svibnja 2002. godine, na kojem je saslušana podnositeljica, te riješeno da
će se od Centra za socijalni rad T. zatražiti podatak o tome od kada je
podnositeljica prijavljena kao prognanik.
Dopisom suda od 20. svibnja 2002. i 22. svibnja
2002. godine zatraženo je od Policijske uprave sisačko-moslavačke obavijest da
li je s podnositeljicom proveden informativni razgovor u rujnu 1991. godine, da
li je tijekom 1991. i 1992. godine izbivala s područja Republike Hrvatske, te
gdje je imala prijavljeno prebivalište i boravište u razdoblju od rujna 1991.
pa do prosinca 1993. godine.
Dana 14. lipnja 2002. godine sud je uputio dopis
na Grad Sisak radi dostave odluke kojom je bila utvrđena obveza da se
prosvjetni djelatnici s okupiranih područja koji se naknadno jave Minstarstvu, radi reguliranja radnog odnosa, pristupe
davanju iskaza u Policijskoj upravi Sisak.
Na ročištu održanom 2. srpnja 2002. godine,
riješeno je da će se požuriti dopis Gradu Sisku radi dostave odluke Kriznog štaba,
te da će se zatražiti podaci iz arhive O. š. u Š. o tome da li je
podnositeljica radila u toj š. za vrijeme okupacije.
Sud je dopisima od 3. srpnja 2002. zatražio
potrebne podatke od nadležnih tijela.
Podnositeljica je podneskom od 24. listopada 2002.
godine predložila provođenje financijskog vještačenja.
Na ročištima održanim 4. studenoga 2002. i 9.
prosinca 2002. godine saslušani su svjedoci, te određeno provođenje
financijskog vještačenja.
Drugotuženi je podneskom od 31.
ožujka 2003. godine postupio po raspravnom rješenju suda od 9. prosinca 2002.
godine.
Dopisom suda od 21. veljače 2003. godine pozvan
je vještak da preuzme spis.
Nalaz i mišljenje vještak je dostavio sudu 24.
rujna 2003. godine.
Na ročištu održanom 22. siječnja 2004. godine
riješeno je da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja, a što je i učinio
podneskom od 27. svibnja 2004. godine.
Nakon toga ročišta su održana 1. lipnja 2004.
godine, na kojem je podnositeljici dodijeljen rok radi specificiranja tužbenog
zahtjeva, te 17. veljače 2005. godine.
Sljedeće ročište je zakazano za 17. svibnja
2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...)
nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku
od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 14.
siječnja 1994. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Sisku, radi
pobijanja odluke o prestanku radnog odnosa.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 27. kolovoza 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10)
godina, sedam (7) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju
postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Sisku u trajanju od pet
mjeseci i dvadeset šest dana, zatim pred Županijskim sudom u Sisku u trajanju
od dvije godine, dva mjeseca i jedanaest dana. Protiv pravomoćne odluke podnositeljica
je izjavila reviziju 30. kolovoza 1999. godine, te je postupak pred Vrhovnim
sudom Republike Hrvatske trajao jednu godinu i tri mjeseca. Nakon što je taj
sud ukinuo nižestupanjske odluke, postupak se ponovo
vodio pred Općinskim sudom u Sisku u trajanju od tri godine, sedam mjeseci i
osam dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u
parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom
predmetu u kojem je potrebno utvrditi da li je podnositeljici radni odnos
prestao na zakonit način, te visinu zarade koju je izgubila.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Parnični postupak po tužbi podnositeljice,
koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, pod brojem P-75/01 (ranije: P-2/94,
P-629/96), traje preko deset godina.
U postupanju sudova nije bilo značajnih
razdoblja neaktivnosti. Međutim, po ocijeni Ustavnog suda, u postupku se nije
postupalo učinkovito. Imajući u vidu neučinkovito postupanje suda, činjenicu da
postupak i nadalje nije pravomoćno okončan, a da je u konkretnom predmetu riječ
o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno
pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Sisku dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3119/2004
Zagreb, 11. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.