USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1268

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjed­nik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. G. iz P., kojeg zastupa T. F., odvjetnik iz O., na sjednici održanoj 6. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

 

ODLUKU

 

1. Ustavna tužba se odbija.

2. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-20/03-2 od 21. veljače 2003. godine, kojim je odbijena kao neosnovana njegova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Požegi, broj: P-687/02-6 od 31. listopada 2002. godine.

Prvostupanjskim rješenjem, na temelju odredbi članka 16. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZPP), sud se oglasio nenadležnim i odbacio tužbu podnositelja, jer da se u konkretnom slučaju radi o pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja za čije rješavanje nije nadležan sud, već nadležno upravno tijelo, sukladno odredbi članka 13. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 26/83. do 44/94.).

2. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju prava na mirovinu, već o isplati dospjelih, a neisplaćenih mirovina za utuženo razdoblje, pa smatra da to pitanje spada u sudsku nadležnost i da je rješenje kojim se sud oglasio nenadležnim nezakonito. Ističe povrede odredbi članaka 14. stavka 2. i 26. Ustava Republike Hrvatske, te predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenog rješenja drugostupanjskog suda.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud mjerodavne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Utvrdivši da pravna stajališta sudova, u konkretnom slučaju, nisu odstupila od ustaljene prakse u primjeni mjerodavnog materijalnog prava, niti su diskriminatorna po bilo kojoj ustavnoj osnovi, Ustavni sud nije prihvatio navode podnositelja da mu, u konkret­nom slučaju, nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.

5. Podnositelj povrijeđenim smatra ustavno pravo zajamčeno člankom 26. Ustava koji propisuje:

»Svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki su pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.«

Ta Ustavom zajamčena procesna garancija, koju Ustav ustanovljava u korist stranaka, obvezuje nadležna tijela da u sudskim, upravnim ili u postupcima pred drugim tijelima koja imaju javne ovlasti prema strankama postupaju jednako, neovisno o njihovoj državljanskoj pripadnosti.

Slijedom iznesenog, polazeći od sadržaja članka 26. Ustava i imajući u vidu činjenicu da je podnositelj ustavne tužbe hrvatski državljanin, Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju članak 26. Ustava nije mjerodavan, jer ne sadrži ustavno pravo koje bi s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja moglo biti povrijeđeno.

6. Slijedom navedenog, a na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

7. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustav­nog zakona.

Broj: U-III-1231/2003

Zagreb, 6. svibnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.