USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1151

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Grada R., kojeg zastupa J. P., odvjetnica iz R., na sjednici održanoj 14. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

– presuda Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2243/00 od 17. travnja 2002. godine,

– presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1148/93-42 od 23. svibnja 2000. godine.

III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Rijeci na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2243/00 od 17. travnja 2002. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1148/93-42 od 23. svibnja 2000. godine.

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice G. H. kojim je zahtijevala od podnositelja isplatu iznosa od 98.534,74 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 1994. do 31. ožujka 1994. Podnositelju je također naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu 30.294,60 kuna.

U obrazloženju presude prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljica (kao izvođač radova) i pravni prednik podnositelja – Fond u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka (kao investitor), sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi uređenja potkrovlja stambene zgrade u R. Tim ugovorom tužiteljica je preuzela obvezu uređenja potkrovnog prostora u stambeni u vlastitoj režiji i vlastitom trošku do 1. svibnja 1990. godine, a po izvršenoj primopredaji zaključiti posebni Ugovor o načinu i rokovima povrata novčanih sredstava uloženih u tu rekonstrukciju. Tužiteljica je izvršila navedene radove rekonstrukcije čija je vrijednost utvrđena temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a među strankama nije naknadno sklopljen poseban ugovor. Zaključno, utvrđuje da se prav­ni prednik podnositelja obvezao tužiteljici vratiti uložena sredstva, a koja nije vratio, te da činjenica što između stranaka nije sklopljen poseban ugovor o modalitetu isplate tih troškova, podnositelja ne može osloboditi preuzete ugovorne obveze. Obveza tuženika temelji se na preuzetoj ugovornoj obvezi, te se ne može isključiti odredbom članka 13. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 58/95., 11/96., 68/98. i 96/99.). Prvostupanjski sud presudu temelji na odredbama članaka 124., 125., 126., 324. i 600. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

Drugostupanjski sud je odbio žalbu podnositelja i potvrdio presudu prvostupanjskog suda. U obrazloženju presude drugostupanjski sud navodi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupovnog prava, te da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

2. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da mu je osporenom presudom Županijskog suda u Rijeci povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava. Navodi da je stavljen u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na druge građane i pravne osobe na koje se primjenjuje pozitivno pravo i koji sudjeluju kao stranke u parničnom postupku, konkretno, u odnosu na druge prodavatelje stanova na koje se primjenjuju odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Nadalje, ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propisano odredbama članka 9. stavka 2. i članka 13. navedenog Zakona, te postupovno pravo sadržano u odredbama članka 7. stavka 3. i članka 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.). Navodi da je tužiteljica G. H. sklapanjem Ugovora o prodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 2155 od 11. svibnja 1995. godine izgubila pravo potraživati iznos na ime vlastitog ulaganja u predmetni stan jer nije zahtijevala utvrđenje visine uloženih vlastitih sredstava, a koje pravo u tužbi i tužbenom zahtjevu temelji na ugovoru o međusobnim pravima i obvezama u vezi s uređenjem predmetnog potkrovlja.

Cijeneći osporenu presudu nezakonitom, podnositelj zaključno predlaže ustavnu tužbu usvojiti, osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1148/93.

Ustavna tužba je osnovana.

4. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom temeljem odred­be članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. Mjerodavna odredba u konkretnom slučaju je članak 13. stavak 1. alineja 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo koji glasi:

»Na zahtjev kupca utvrđuje se visina vlastitih sredstava stanara koja je uložio u stan i to:

– sredstva kojima je povećao vrijednost stana, a koja vrijednost je izražena u propisanim elementima za bodovanje stana, umanjena za iznos amortizacije;...«

6. U konkretnom parničnom postupku sporno je ima li tužiteljica G. H. pravo na povrat sredstava uloženih u preuređenje tavanskog prostora u stambeni te u kojoj visini, a nakon što je sklopila ugovor o kupnji stana, sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Prema ocjeni Ustavnog suda, prvostupanjski i drugostupanjski sud polaze od pogrešnoga pravnog stajališta da je podnositelj bio dužan ponuditi sklapanje posebnog ugovora za povrat sredstava tužiteljice uloženih u rekonstrukciju potkrovlja. S obzirom da takav ugovor nije bio sklopljen, drugostupanjski sud zaključuje da je tuženikova obveza za sklapanje naknadnog ugovora dospjela po izvršenoj primopredaji stana, istovremeno s dospjećem potraživanja tužiteljice na povrat uloženih sredstava.

Podnositelj u ustavnoj tužbi utemeljeno ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava. Članak 13. stavak. 1. alineja 1. citiranog Zakona nedvosmisleno utvrđuje da se visina uloženih vlastitih sredstava utvrđuje »na zahtjev kupca«, što u konkretnom slučaju znači da je tužiteljica jedina bila aktivno legitimirana za pokretanje takvog zahtjeva.

Prema ocjeni Ustavnog suda, a polazeći od normativnog sadržaja članka 13. stavka 1., kao i drugih odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zahtjev za povrat uloženih sredstava može se isticati samo sa zahtjevom za kupnju stana ili naknadno, ali prije sklapanja ugovora o kupnji stana.

Utvrdivši da su Općinski i Županijski sud u Rijeci, u konkret­nom slučaju, pogrešno tumačili, a time i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud je prihvatio navode podnositelja da mu je povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

7. Odredba članka 117. stavka 3. Ustava ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode, u smislu odredbe članka 62. Ustavnog zakona, pa se na toj ustavnoj odredbi ne može zasnivati ustavna tužba.

8. Zbog izloženih razloga, a na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavka 1. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1544/2002

Zagreb, 14. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.