USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1150
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi Č. J., kojeg zastupa opunomoćenik G. M., odvjetnik iz S., na sjednici
održanoj 20. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Makarskoj dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-273/93
(prije P-194/90), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci,
računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada podnositelju ustavne tužbe Č. J. iz S., D. broj 20, zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je dana 6. lipnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, temeljem navoda ustavne tužbe i
očitovanja predsjednice Općinskog suda u Makarskoj, utvrdio činjenice koje su
pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja,
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je dana 9. ožujka 1990. godine
podnio tužbu Općinskom sudu u Makarskoj radi naknade štete počinjene propustima
u zastupanju od strane odvjetnika u sudskom sporu vođenom pod brojem: P-402/87
u Općinskom sudu u Makarskoj.
Prvostupanjski sud donio je presude o meritumu
postupka 6. srpnja 1990. godine, 6. veljače 1992. godine i 8. prosinca 1992.
godine. Sve tri odluke ukinuo je Županijski sud u Splitu i svaki put vratio na
ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Nakon ukidnog rješenja
Županijskog suda u Splitu (tada Okružnog suda) od 2. travnja 1993. godine,
kojom je određeno da se predmet vraća na ponovno raspravljanje i odlučivanje,
ali pred drugim sucem, održano je ročište 27. kolovoza 1993. godine, te je
potom zakazano ročište za 4. travnja 1996. godine, koje je odgođeno zbog
prijedloga tuženika da se do tada provedeni dokazi ponovno provedu. Potom je
odgođeno ročište zakazano za 24. travnja 1996. godine, a zbog prijedloga
tuženika, T. N., za izuzeće suca. Na ročištu od 4. veljače 1999. godine
riješeno je da rasprava počinje ispočetka te je novo ročište odgođeno za 16.
veljače 1999. godine. Sljedeće ročište održano je 15. ožujka 1999. godine.
Rješenjima od 21. svibnja 1999. i 26. travnja
1999. godine sudovi odbijaju zahtjeve tuženog za izuzećima sudaca i
predsjednika suda.
Ročišta su zakazivana za 6. srpnja 1999. i 13.
studenoga 2000. godine.
Tuženik je pred ostavinskim sudom podnio
prijedlog da sud po službenoj dužnosti ispravi pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju od 7. studenoga 1975. godine, koje se odnosi na podnositelja
(tužitelja), te je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj od 13. ožujka 2001.
godine određen prekid postupka u predmetu broj: P-273/93.
Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 19.
studenoga 2004. godine uvažena je žalba podnositelja te je navedeno rješenje o
prekidu postupka ukinuto i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak.
Sljedeće ročište zakazano je za 9. svibnja 2005.
godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini
sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 9.
ožujka 1990. godine, podnošenjem tužbe podnositelja ustavne tužbe Općinskom
sudu u Makarskoj radi naknade štete počinjene propustima u zastupanju od strane
odvjetnika podnositelja.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 6. lipnja 2003.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest
(13) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i jedan (1) dan.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju, nakon 5.
studenoga 1997. godine, riješeno je da rasprava, nakon tri ukidne
drugostupanjske odluke, počinje ispočetka, te je rješavano o zahtjevima
tuženika za izuzeće sudaca i predsjednika suda. Potom je 13. ožujka 2001.
godine određen prekid postupka, ponovno zbog postupanja tuženika, koje rješenje
je ukinuto, te je postupak i dalje u tijeku pred prvostupanjskim sudom.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE
TUŽBE(TUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju duljem od trinaest godina, te da u razdoblju nakon 5. studenoga 1997.
godine Općinski sud u Makarskoj nije donio meritornu odluku u predmetu.
Imajući u vidu vrlo dugo ukupno trajanje
postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje
vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo
podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Makarskoj dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana
od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se
na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2032/2003
Zagreb, 20. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.