USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1024

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi J. D. iz R., kojeg zastupa S. B., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 31. ožujka 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: O-1752/98 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. D., iz R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 22. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 23. prosinca 1993. godine Općinski sud u Rijeci zaprimio je smrtovnicu za V. D. iz R.

Dana 10. siječnja 1994. godine održano je ročište za ostavinsku raspravu, broj: O-1457/93-3 na kojemu su raspravnim rješenjem proglašene oporuke ostavitelja sačinjene 5. listopada 1977. godine, 24. ožujka 1988. godine i 5. ožujka 1993. godine koje su prihvaćene od nasljednika (supruge S. D. i sina J. D.) ostavitelja, a pobijane od nasljednice kćerke ostavitelja M. L., te je Općinski sud u Rijeci donio rješenje kojim je ostavinski postupak prekinut i imenovana je upućena u parnicu radi pobijanja istinitosti i valjanosti oporuka.

Podneskom od 15. travnja 1994. godine nasljednik J. D. izvještava sud da je M. L. pokrenula parnični postupak samo za poništenje oporuke iz 1988. godine, te predleže zakazivanje ročišta.

Podneskom od 28. siječnja 1998. godine nasljednik podnositelj je izvijestio sud da je postupak po tužbi M. L. (broj: P-613/94) okončan, te predlaže nastavak ostavinskog postupka. Presuda je postala pravomoćna 21. siječnja 1998. godine.

Dopisom od 5. veljače 1998. godine sud je od podnositelja zatražio dokumentaciju za određene nekretnine i vozilo ostavitelja, kojem je udovoljeno 11. veljače 1998. godine.

Sud je 17. ožujka 1998. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-1457/93.

Protiv rješenja o nasljeđivanju žalbu je podnijela M. L. 10. travnja 1998. godine.

Županijski sud u Rijeci rješenjem, broj: Gž-973/98-2 od 15. srpnja 1998. godine, ukinuo je rješenje o nasljeđivanju i predmet vratio na ponovni postupak.

Podneskom od 6. listopada 1998. godine podnositelj predlaže sudu da donese privremenu mjeru kojom će ga sud ovlastiti da produži registraciju osobnog vozila koje je dio ostavinske mase, a sve do okončanja ostavinskog postupka. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 12. studenoga 1999. godine odbijen je zahtjev J. D. da se odredi privremena mjera, na koje je podnositelj uložio žalbu koju je Županijski sud u Rijeci odbio 12. travnja 2000. godine (broj: Gž-2711/99-2).

Dana 20. studenoga 1998. godine pred prvostupanjskim sudom održano je ročište, na kojem je određeno provođenje dokaza vještačenjem po građ. vještaku na okolnost vrijednosti ostavinske mase ostavitelja, te je obvezana M. L. predujmiti troškove vještačenja.

Podneskom od 6. lipnja 2000. godine J. D. požuruje postupanje suda.

Dopisima od 20. lipnja 2000. godine, 16. studenoga 2000. godine i 14. veljače 2001. godine sud poziva i požuruje M. L. da predujmi troškove vještačenja sukladno zapisniku od 20. studenoga 1998. godine.

Na ročištu od 19. prosinca 2001. godine odvjetnik nasljednice M. L. dao je nasljedničku izjavu, kojom priznaje istinitost i pravovaljanost proglašene oporuke ostavitelja, no u njezino ime zahtijeva nužni dio, te je riješeno da će sud izvršiti uvid u parnične spise koji se vode između nasljednika pred tim sudom.

Rješenjem od 1. ožujka 2002. godine sud je prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu, broj: P-3081/95 koji je pokrenut po tužbi podnositelja protiv M. L. radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu jednog od stanova kojima je ostavitelj raspolagao za života.

Protiv navedenog rješenja o prekidu postupka podnositelj je uložio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Rijeci i odbio je kao neosnovanu rješenjem, broj: Gž-1362/02-2 od 21. siječnja 2004. godine.

Županijski sud u Rijeci u predmetu, broj: P-3081/95 donio je presudu 12. siječnja 2005. godine (okončanje tog postupka je uvjet za nastavak ostavinskog postupka).

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Rijeci, broj: O-1752/98, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak iza smrti V. D. pok. J., započeo je dana 23. studenoga 1993. godine pred Općinskim sudom u Rijeci.

Ustavna tužba podnijeta je dana 22. siječnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno deset (10) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset devet (29) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 8. prosinca 2003., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Rijeci donio rješenje o nasljeđivanju, broj: O-1457/93 od 17. ožujka 1998. godine.

Povodom žalbe M. L. Županijski sud u Rijeci je rješenjem od 15. srpnja 1998. godine ukinuo rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (zaprimljen na sud 8. rujna 1998. godine). Time je ostavinski postupak, koji je započeo 1993. godine, vraćen na početak.

Jedno od osnovnih načela ostavinskog postupka, načelo ekonomičnosti izraženo je odredbom članka 175. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71 i 47/78). Prema toj odredbi sud će u tijeku cijelog postupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana. Polazeći od navedene zakonske odredbe, sud prvog stupnja je u svom postupanju morao voditi računa o obvezi hitnog postupanja u predmetu.

Međutim, iz spisa predmeta razvidno je da sud nije u potpunosti postupao sukladno zakonskoj obvezi propisanoj odredbom članka 175. stavka 1. u svezi s člankom 218. Zakona o nasljeđivanju. Takav zaključak proizlazi iz činjenice jer zakonskoj nasljednici M. L. nije omogućeno davanje izjave u svezi s pravom na nužni dio, a što je trebalo raspraviti u ostavinskom postupku, te tek u slučaju spora ostavinski sud će stranke uputiti na parnicu.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud je nakon više od dvije godine zakazao ročište (20. studenoga 2000. godine i 19. prosinca 2001. godine) i 1. ožujka 2002. godine donio rješenje kojim je prekinut ostavinski postupak do donošenja pravomoćne odluke u predmtu tog suda, broj: P-3081/95.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(NASLJEDNIKA U OSTAVINSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao jedan od oporučnih nasljednika u ostavinskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ostavinski postupak ukupno traje dulje od deset godina i sada se vodi pred prvostupanjskim sudom. Imajući u vidu tu okolnost, kao i postupanje sudova u razmatranom pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u Rijeci postupao neučinkovito, a posebno imajući u vidu razloge ukidanja rješenja toga suda. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Predsjednik Općinskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-227/2004

Zagreb, 31. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.