POSLOVNE INFORMACIJE - 50 18.4.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1355/2004 od 30. ožujka 2005. godine

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

967

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. R. iz K., kojeg zastupa R. R., odvjetnik iz K., na sjednici održanoj 30. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1323/99 od 23. prosinca 2003. godine.

III. Predmet se vraća Županijskom sudu u Rijeci na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1323/99 od 23. prosinca 2003. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja izjavljena protiv presude Općinskog suda u Krku broj: P-715/94 od 21. siječnja 1999. godine.

Navedenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe, kao tužitelja, kojim je tražio da sud utvrdi da je stekao vlasništvo na k.č.br. 378/1 i k.č.br. 379/2, upisanima u z.k. ulbr. 575 k.o. Kornić, te da mu tuženici izdaju tabularnu ispravu za upis prava vlasništva.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj izrijekom ističe povrede odredaba članaka 14., 19. i 26. Ustava Republike Hrvatske.

U bitnome, podnositelj navodi da je sporne nekretnine stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 1991. godine, sklopljenog s A. B., koja je iste nekretnine stekla od pok. M. Ž., temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Pozivajući se i na rezultate drugih parničnih postupaka koji su vođeni u vezi s prijepornim nekretninama, ističe da su u konkretnom slučaju sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenice, odnosno da pojedine odlučne činjenice uopće nisu utvrđene niti su se sudovi na njih obazirali, pa da je stoga došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

Pritom napose naglašava da su presude u konkretnom parničnom postupku donesene na temelju utvrđenja suda, za koje ne postoje nikakvi dokazi, da bi sporne nekretnine bile za života pok. M. Ž. usmeno darovane trećim osobama (Lj. i B. Ž., koji su u tom smislu ishodili presudu na temelju izostanka i uknjižili se kao vlasnici), te na temelju utvrđenja suda da prijeporne nekretnine nisu bile obuhvaćene ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između pok. M. Ž. i A. B., kao pravne prednice podnositelja ustavne tužbe. Temeljem navedenih neutemeljenih utvrđenja, kako ističe podnositelj, sudovi su zauzeli stajalište da A. B. nije nikada stekla vlasništvo spornih nekretnina, slijedom čega ih nije niti mogla prodati podnositelju.

Podnositelj, međutim, ukazuje na okolnost da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 1981. noveliran 29. lipnja 1981. godine, pri čemu je prethodni ugovor djelomično stavljen izvan snage upravo u dijelu koji se odnosi na imovinu koja je predmetom ugovora.

Tako je ugovorom od 23. travnja 1981. pok. M. Ž. dala A. B. (cit.) »... sve svoje nekretnine koje sam naslijedila od mojeg pokojnog muža Ž. B., a napose nekretnine koje su upisane u z.k. ul. 1438 k.o. Vrbnik, z.k. ul. 512 k.o. Krk, z.k. ul. 777 k.o. Punat i Pl. 5 k.o. Punat...«.

Novelom navedenog ugovora od 29. lipnja 1981. pok. M. Ž. daje A. B. (cit.) »...sve moje nekretnine, izuzev onih nekretnina koje sam naslijedila od svog pok. muža Ž. B....«.

Podnositelj smatra da su sudovi u potpunosti previdjeli navedenu odlučnu okolnost, te da je stoga nezakonito odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom.

Predlaže ukidanje obiju donesenih presuda.

Iz izloženog sadržaja ustavne tužbe proizlazi, prema ocjeni Ustavnog suda, da podnositelj ukazuje i na povredu ustavnog jamstva na pravično suđenje, propisanog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Analizom cjelokupnog spisa predmeta Općinskog suda u Krku broj: P-715/94, osporenih presuda, te navoda i razloga ustavne tužbe, Ustavni sud je utvrdio sljedeće:

Podnositelj ustavne tužbe pokrenuo je parnični postupak tužbom od 24. listopada 1994. godine, te je uz tužbu, odnosno tijekom postupka priložio u svrhu dokazivanja z.k. izvadak za prijeporne nekretnine, kupoprodajni ugovor od 5. siječnja 1991. godine, izvod iz matične knjige umrlih za pravnu prednicu M. Ž., pismo Lj. i B. Ž. A B., posjedovni list, potvrdu o isplati kupoprodajne cijene, te ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 1981. godine.

Na temelju navedenih dokaza koje je priložio podnositelj, te na temelju saslušanja parničnih stranaka i uvida u druge spise istog suda u kojima su vođeni postupci u vezi s istim nekretninama, nadležni sud prvog stupnja utvrdio je kako su sporne nekretnine usmeno darovane trećim osobama, iako nije moguće utvrditi kada je to bilo.

Ovo utvrđenje sud temelji na činjenici da je u postupku u kojem su treće osobe tražile priznanje prava vlasništva donesena presuda zbog izostanka, tj. da su tamo tuženici svojim izostankom iskazali neprotivljenje tužbenom zahtjevu.

Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da A. B. nikada nije stekla vlasništvo spornih nekretnina, jer da one nisu navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 1981. godine, u kojem su izrijekom navedene pojedine nekretnine M. Ž., a to su, prema stajalištu suda, upravo nekretnine nasljeđene od njezinog pok. supruga. Pritom taj sud iznosi i zaključak da su sporne nekretnine, one upisane u z.k. ul. 575 k.o. Kornić, u vlasništvo M. Ž. dospjele iz njezine obitelji, a ne nasljeđivanjem od supruga.

Ustavni sud je nadalje utvrdio da je podnositelj ustavne tužbe prvostupanjsku presudu broj: P-715/94 od 21. siječnja 1999. godine pobijao žalbom uz koju je priložio i ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 1981. godine, kojim iste ugovorne strane stavljaju djelomično izvan snage ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 1981. godine, i to u dijelu koji se odnosi na imovinu M. Ž. nasljeđenu od pok. supruga.

Tim ugovorom ugovorne strane utvrđuju da će davateljica uzdržavanja A. B. dobiti sve nekretnine primateljice uzdržavanja M. Ž., osim onih koje je ova naslijedila od pok. supruga, ali bez oznake pojedinih nekretnina.

Uvidom u osporenu presudu suda drugog stupnja, Ustavni sud je, međutim, utvrdio da se je taj sud u cijelosti suglasio s utvrđenjima i pravnim stajalištima prvostupanjskog suda. Drugostupanjski je sud, glede žalbenih navoda podnositelja i glede žalbi priloženog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 1981. godine (kojeg prvostupanjski sud nije razmatrao), naveo da sporne nekretnine nisu obuhvaćene niti ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 1981., kao niti onim od 29. lipnja 1981., da ih stoga nije stekla A. B., pa ih nije mogao steći niti podnositelj ustavne tužbe.

4. Iz izloženog proizlazi da je u konkretnom slučaju nadležni prvostupanjski sud svoju presudu donio na temelju činjenica iznesenih i dokaza provedenih do trenutka zaključenja glavne rasprave u prvom stupnju suđenja.

Također proizlazi da je drugostupanjski sud, postupajući po žalbi podnositelja, u svojoj presudi sam ocijenio novi dokaz priložen žalbi, koji nije bio raspravljen pred nadležnim prvostupanjskim sudom (Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 1981. godine).

Odredbom članka 352. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, time da je žalitelj za nove činjenice dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a za nove dokaze dužan je navesti činjenice koje bi se tim dokazima imale utvrditi.

Člankom 353. stavkom 1. točkom 2. ZPP-a propisano je da se presuda može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

Člankom 355. stavkom 1. ZPP-a propisano je da pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

Člankom 355. stavkom 2. ZPP-a je propisano da nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upozoravaju nove činjenice ili novi dokazi.

Odredbama članaka 370. ZPP-a propisan je način postupanja drugostupanjskog suda u slučaju kada se u žalbenom postupku pojavi sumnja u točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, u kojem će slučaju drugostupanjski sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje.

U konkretnom slučaju nadležni drugostupanjski sud postupio je protivno navedenim mjerodavnim zakonskim odredbama, jer se relevantne novote ne mogu po prvi put utvrđivati u drugostupanjskom postupku.

5. Povreda ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, postoji ako stranci u postupku ne bi bila dana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona, sudjeluje u postupku, ako joj ne bi bila dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se ne bi izjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje, ako pojedinačni akt, protivno zakonu, ne bi bio obrazložen, te ako stranci na drugi način ne bi bilo omogućeno pravično suđenje pred nadležnim tijelom ustanovljenim zakonom.

Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem Županijskog suda u Rijeci povrijeđeno ustavno pravo podnositelja na pravično suđenje, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

6. S obzirom na izloženo utvrđenje, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositelja ustavne tužbe o eventualnom postojanju povreda drugih ustavnih odredaba na koje se u tužbi poziva.

7. Zbog navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), donesena je odluka kao u točkama I., II. i II. izreke.

8. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-1355/2004

Zagreb, 30. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.