|
|
|
|
873
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka
za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 23. ožujka 2005.
godine, donio je
I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 4., 32., 45., 46., 56., 131.,
132. i 284. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
(»Narodne novine«, broj 117/03.).
II.
Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka 4.,
56., 131. i 132. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
(»Narodne novine«, broj 117/03., u daljnjem tekstu: ZID ZPP/03) podnio je Drago
Vuković iz Dubrovnika (U-I-522/2004), prijedlog za
ocjenu ustavnosti članka 32. ZID ZPP/03 podnijela je Veterinarska stanica
Korenica d.d. iz Korenice, koju zastupa direktor Zdeslav
Matković (U-I-863/2004). Prijedlog za ocjenu članaka
45. i 46. ZID ZPP/03 podnijeli su Čedomir Čolović iz Zagreba (U-I-2195/2004) i Miroslav Kržak (U-I-2288/2004). Prijedlog za ocjenu ustavnosti
članka 284. stavka 1. ZID ZPP/03 podnio je Dubravko Podbojec
iz Zagreba (U-I-1814/2004).
2. Odredba članka 4. ZID ZPP/03 glasi:
»Članak 10. mijenja se i glasi:
Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja,
u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava
u postupku.
Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do
10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu
osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim
Zakonom nije drugačije određeno.
Novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka može se
izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako
je on odgovoran za zlouporabu prava.
Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. Izvan
ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća.
Ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja
da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj
pripadaju u postupku, naložit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva
zlouporaba počinjena.
U slučaju iz stavka 5. ovoga članka sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu
kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava.
Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu iz stavka 5.
ovoga članka.
Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po
službenoj dužnosti kao novčana tražbina prema pravilima ovršnoga postupka.«
Odredba članka 32. ZID ZPP/03 glasi:
»Članak 68. mijenja se i glasi:
Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na
prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u
pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je
očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni
razlozi.
O prijedlogu stranke iz stavka 1. ovoga članka
odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.
O zahtjevu prvostupanjskog suda iz stavka 1.
ovoga članka odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste.«
Odredbe članaka 45. i 46. ZID ZPP/03 glase:
»Članak 45.
Iza članka 89. dodaje se novi članak 89.a koji
glasi:
Članak 89.a
Stranku kao punomoćnik može zastupati samo
odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno.
Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja
je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.
Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po
krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno
sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom.
Članak 46.
Članak 90. mijenja se i glasi:
Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može
biti punomoćnikom prema odredbama članka 89.a ovoga Zakona, sud će takvoj osobi
uskratiti daljnje zastupanje i o tome obavijestiti stranku.
Žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne
zadržava provedbu rješenja.
Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik
nije sposoban obavljati tu
dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog
nepravilnog zastupanja.«
Odredba članka 56. ZID ZPP/03 glasi:
»Članak 110. mijenja se i glasi:
Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od
500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna
pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u
postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda.
Odredbe članka 10. ovoga Zakona na odgovarajući
se način primjenjuju u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.
Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju
se u svim slučajevima kad sud izriče novčanu kaznu po odredbama ovoga Zakona,
osim ako što drugo nije izričito predviđeno za pojedine slučajeve.«
Odredbe članaka 131. i 132. ZID ZPP/03 glase:
»U članku 255. stavku 1. riječi: »do 3.000,00«
zamjenjuju se riječima: »od 500,00 do 10.000,00«.
U stavku 2. brojka: »5.« zamjenjuje se brojkom:
»6.«.
U stavku 3. dodaju se rečenica druga i treća
koje glase: »O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. Žalba protiv
toga rješenja ne odgađa ovrhu.«
Članak 132.
U članku 260. iza stavka 3. dodaje se stavak 4.
koji glasi:
Odredba članka 255. stavka 3. ovoga Zakona
primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne
podnese u roku koji mu je sud odredio.
Odredba članka 284. stavka 1. ZID ZPP/03 glasi:
Odredbe članaka 18., 21., 22., 30., 45., 46.,
47., 145., 146., 147., 157., 180., 182., 251., 252., 269., 270., 271., 273.,
275., 276., 278., 279. i 280. ovog Zakona primjenjivat će se samo na postupke u
kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za
izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne
isprave.«
3. Predlagatelj Drago Vuković
smatra da se odredbama članaka 4., 56., 131. i 132. ZID ZPP/03 u građanskopravni
postupak uvodi institut novčane kazne na način koji ugrožava načelo vladavine
prava i pravne sigurnosti građana. Ističe da osporenim odredbama nije određeno
za koju vrstu povreda se novčana kazna može izreći i tko može biti povrijeđen u
postupku. Po mišljenju predlagatelja kazneni i prekršajni sudovi trebaju
procesuirati kaznena i prekršajna djela dok se parnični sud treba baviti
isključivo onim što je u njegovoj nadležnosti - rješavanjem građanskopravnih
sporova. Smatra da su osporene odredbe u nesuglasnosti s odredbama članka 14.
stavka 2. i članka 29. stavka 2. podstavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske.
Odredbu članka 32. ZID ZPP/03 predlagatelj
Veterinarska stanica Korenica d.d. smatra nesuglasnom s odredbama članaka 3.,
18. i 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, budući da se temeljem osporene
odredbe stranka može obratiti samo prvostupanjskom sudu radi provedbe delegacije (određivanje
drugog stvarno nadležnog suda), a na čije rješenje nije dopuštena žalba.
Predlagatelji Čedomir Čolović i Miroslav Kržak smatraju
da su odredbe članaka 45. i 46. ZID ZPP/03, kojima se prema mišljenju
podnositelja ograničava pravo stranke u postupku na izbor opunomoćenika koji
nije odvjetnik, u nesuglasnosti s odredbama članaka 3., 5., 14., 16. i 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Osporenu odredbu članka 284. stavka 1. ZID
ZPP/03 predlagatelj Dubravko Podbojec smatra
suprotnom odredbama članka 26. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
jer je tom odredbom propisano da će se članak 251. tog Zakona primjenjivati
samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena
tužba. Ističe da su osporenom odredbom stavljeni u neravnopravni položaj svi
oni koji su pokrenuli parnicu iz radnog odnosa prije stupanja na snagu tog
Zakona (1. prosinca 2003. godine) u odnosu na stranke koje su pokrenule
parnični postupak nakon stupanja na snagu tog Zakona. To iz razloga što je
odredba članka 251. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91.,
91/92. i 112/99.) izmijenjena na način da se postupak u parnicama iz radnog
odnosa pred prvostupanjskim sudom mora okončati u roku šest mjeseci od dana
podnošenja tužbe, a drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku
od trideset dana.
Predlagatelji predlažu Ustavnom sudu pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih odredaba ZID ZPP/03 te
njihovo ukidanje.
4. Na temelju članaka 25. i 42. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst), od Hrvatskog
sabora i Ministarstva pravosuđa uprave i lokalne samouprave zatražena su
očitovanja o prijedlozima. Očitovanja nisu dostavljena.
Prijedlozi
nisu osnovani.
5. Prema odredbi članka 2. stavka 4. Ustava,
zakonodavac je ovlašten da samostalno i neovisno odlučuje o uređivanju
gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj.
U okviru navedene samostalnosti i Ustavom mu
utvrđene nadležnosti treba
tumačiti i pravo zakonodavca da propiše pravila postupka na temelju kojih sud
raspravlja i odlučuje u građanskim sporovima.
Navedena ustavna ovlast neprijeporno ovlašćuje
zakonodavca da mijenja i dopunjuje već postojeće odnose i prava u ovisnosti o
različitim okolnostima kao što su primjerice uvođenje novih i izmjena ili
drugačije uređenje postojećih zakonskih instituta kojima se nastoji
pojednostaviti i učiniti efikasnijim parnični postupak, te povećati opću razinu
pravne zaštite. Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati
zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz
načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.
6. ZID ZPP/03 je Hrvatski sabor donio na
sjednici održanoj dana 14. srpnja 2003. godine, objavljen je u »Narodnim
novinama«, broj 117 od 22. srpnja 2003. godine, a stupio je na snagu 1.
prosinca 2003. godine.
Odredbom članka 1. ZID ZPP/03 propisano je da se
tim Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje
u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i
obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim
građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da
u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.
7. Osporeni članak 4. ZID ZPP/03 (članak 10.
Zakona o parničnom
postupku) u stavku 1. sadrži neka od osnovnih načela parničnog postupka i to
načelo postupanja u razumnom roku, načelo zabrane zlouporabe prava i načelo
ekonomičnosti. Tom odredbom obvezan je sud provesti postupak bez odugovlačenja,
u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava
u postupku. Istom odredbom naloženo je strankama i sudionicima u postupku, da
se savjesno i odgovorno koriste pravima u parničnom postupku, a sudovima da
onemoguće svaku zlouporabu prava, tj. korištenje
procesnih ovlaštenja s ciljem da se drugima nanese šteta, ili s ciljem koji je
suprotan dobrim običajima, savjesnosti i poštenju u prometu.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. - pročišćeni tekst), propisano je da
svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i
u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi
zbog kažnjivog djela.
Stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.) 5. studenoga 1997. godine,
odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe
čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a koja Konvencija u
članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom
roku ustavno je pravo pojedinca, a obveza država je organizirati pravni sustav
na način da osigura suđenje u razumnom roku i donošenje pravilne i zakonite
odluke.
Stoga je zakonodavac, u skladu sa svojim
ovlastima, osporenim člankom 4. ZID ZPP/03 propisao da sud može izreći novčanu
kaznu u određenom iznosu stranci i umješaču odnosno
njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava (stavci 2. i 3.) i
postupak izricanja i naplate novčane kazne (stavak 4. do 7.).
Pored opće zabrane zlouporabe prava u postupku
koja je propisana osporenim člankom, Zakon o parničnom postupku sadrži više
odredaba o novčanoj kazni koja se može izreći sudionicima postupka, a radi
održavanja procesnog reda. Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika
vijeća da u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o
dostojanstvu suda (članak 317. Zakona o parničnom postupku). Procesni red na
glavnoj raspravi sud je ovlašten održavati na način da opomene onoga tko ga
krši ili ga novčano kazni, a može ga udaljiti iz sudnice (članak 318. stavak 1.
Zakona o parničnom postupku).
Tako je, između ostalih odredaba koje propisuju
novčanu kaznu radi održavanje procesnog reda, osporenom odredbom članka 56. ZID
ZPP/03 (članak 110. Zakona o parničnom postupku) propisano da će sud kazniti
novčanom kaznom fizičku ili pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku
ili drugog sudionika u postupku (tzv. uvredljivi podnesak),
dok je osporenim odredbama članaka 131. i 132. ZID ZPP/03 (članci 255. i 260.
Zakona o parničnom postupku) povećan maksimalni iznos novčane kazne vještaku
koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda ili
neopravdano odbije vještačiti ili ne podnese svoj nalaz u roku koji odredi sud.
Pored osporenih odredaba i člancima 36., 79.a i
84. ZID ZPP/03 propisana je mogućnost izricanja novčane kazne za slučaj
zlouporabe prava u postupku, a člancima 284. i 318. stavaka 1. i 2. ZID ZPP/03
propisana je mogućnost izricanja novčane kazne za održavanje procesnog reda.
Osporene odredbe treba sagledavati u ukupnosti
promjena koje su uvedene ZID ZPP/03 u parnični postupak, a s ciljem da svi
sudionici u postupku (stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim
djelovanjem pridonesu većoj učinkovitosti postupka, donošenju odluke u razumnom
roku i posebno onemogućavanju zlouporabe prava u postupku. Naime, osporenim
odredbama propisan je jedan od instrumenata kojim sud onemogućuje, odnosno
smanjuje mogućnost zlouporabe prava u parničnom postupku i osigurava održavanje
procesne discipline tijekom postupka na način da sud može novčano kazniti onoga
tko zlouporabi pravo u postupku i onoga tko vrijeđa sud, stranku ili drugog
sudionika u postupku. To nije kazna u kaznenopravnom ili prekršajnopravnom
smislu, kako to pogrešno smatra predlagatelj, jer se ne radi o kaznenim ili
prekršajnim djelima koja se temelje na drugim načelima i uređena su drugim
zakonima.
Ustavni sud ocjenjuje da je legitimni interes
države zaštiti autoritet sudbene vlasti kao i ugled pojedinca koji je stranka
ili sudionik u postupku te osigurati provođenje osnovnih načela parničnog
postupka (načelo postupanja u razumnom roku, načelo zabrane zlouporabe prava i
načelo ekonomičnosti).
Slijedom navedenog, osporene odredbe ZID ZPP/03
kojima je propisano izricanje novčane kazne koja se može izreći u parničnom
postupku, od strane parničnog suda, za povredu procesne discipline ili drugog
oblika nedopuštenog postupovnog ponašanja, nisu u
suprotnosti s odredbom članka 14. stavka 2. Ustava, kojom se svima jamči
jednakost pred zakonom niti s odredbama članka 29. stavka 2. podstavaka 1. i 2.
Ustava, prema kojima u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela
osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo da u najkraćem roku bude
obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja
se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, te da ima odgovarajuće
vrijeme i mogućnost za pripremu obrane.
8. Osporenom odredbom članka 32. ZID ZPP/03
(članak 68. Zakona o parničnom postupku) propisan je institut svrsishodne
delegacije. Prijedlog da se u pojedinom predmetu odredi drugi stvarno nadležni
sud može od najvišeg suda određene vrste zatražiti nadležni sud prvog stupnja
sam ili na prijedlog stranke, ako je očito da će se tako lakše provesti
postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Ako stranka predloži
svrsishodnu delegaciju, o primjerenosti tog prijedloga odlučuje prvostupanjski
sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, a o zahtjevu prvostupanjskog
suda odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste.
Osporena odredba izmijenjena je u odnosu na
raniju odredbu Zakona o parničnom postupku na način da stranka prijedlog za
delegaciju ne predlaže neposredno najvišem sudu određene vrste, već o njenom
zahtjevu odlučuje nadležni sud prvog stupnja rješenjem protiv kojeg žalba nije
dopuštena.
Iz osporene odredbe proizlazi da se pravila o
toj delegaciji odnose na prvostupanjski postupak (odrediti drugi stvarno
nadležni sud za postupanje u pojedinom predmetu) i na konkretan predmet.
Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja.
Presudom sud odlučuje jedino o tužbenom zahtjevu koji se tiče glavne stvari i
sporednih potraživanja. Odlukama u obliku rješenja sudovi u pravilu odlučuju o
procesnim pitanjima (upravljanje postupkom) koja se pojavljuju u tijeku
parničnog postupka. Rješenjem sud odlučuje u različitim pravnim situacijama te
i važnost tih odluka nije uvijek jednaka, a što je imalo utjecaja na uređenje
prava na žalbu protiv rješenja, i to od određenih ograničenja pa do potpunog
isključenja tog prava, a što je slučaj i s osporenom odredbom o svrsishodnoj
delegaciji. Nedopuštanje žalbi protiv rješenja o upravljanju postupkom u svezi
je s povećanjem procesne učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, kojima
brojnost pravnih lijekova ne pridonosi.
Stoga ograničenje mogućnosti ulaganja pravnih
lijekova, konkretno, žalbe protiv (pravomoćnih) rješenja o upravljanju
postupkom kojima, prema bitnim svojstvima, pripada i rješenje doneseno na
temelju osporenog članka 32. ZID ZPP/03, ima opravdanje u navedenim razlozima.
Ustavom zajamčeno pravo na žalbu zakonodavac je
propisao odredbom članka 348. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku, prema kojoj stranke mogu podnijeti žalbu protiv presuda
donesenih u prvom stupnju (neovisno o tome o kojoj se vrsti presude radi ili u
kojoj je vrsti postupka donesena). Time što zakonodavac nije u osporenoj
odredbi propisao pravo podnositelja (stranka ili nadležni sud prvog stupnja) na
podnošenje žalbe protiv rješenja o svrsishodnoj delegaciji (a niti je to pravo,
kao iznimka, propisano u članku 378. stavku 1. Zakona o parničnom postupku), nije povrijedio ustavno jamstvo iz članka
18. Ustava niti je osporena odredba nesuglasna navedenoj odredbi Ustava.
Slijedom navedenog osporena odredba također nije
u nesuglasju s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka
Republike Hrvatske propisanom člankom 3. Ustava, niti s ustavnim pravom
jednakosti svih pred zakonom zajamčenim člankom 14. stavkom 2. Ustava.
9. Odredbe Zakona o parničnom postupku koje
uređuju pitanje opunomoćenika ostale su neizmijenjene u odnosu na pravo stranke
koja može radnje u postupku poduzimati osobno (članak 89. Zakona o parničnom
postupku), te nije dužna imenovati opunomoćenika u parnicu.
Osporenom odredbom članka 45. ZID ZPP/03 iza
članka 89. Zakona o parničnom postupku dodan je novi članak 89.a kojim je
propisano da stranku kao opunomoćenik može zastupati samo odvjetnik (stavak
1.). U istom članku 89.a propisane su iznimke koje su predviđene za zaposlenike
opunomoćenike te za bliske srodnike kao opunomoćenike (stavci 2. i 3.).
Izmjene i dopune odredaba Zakona o parničnom
postupku o opunomoćeniku izražavaju opću svrhu zakonskih promjena u parničnom
postupku, koje su uvedene ZID ZPP/03, poduzetih zbog osobitog jačanja procesne
strogosti koja zahtijeva veću ozbiljnost i profesionalizam u zastupanju
(uvođenje raspravnog načela u strogom smislu te riječi, načela savjesnog
korištenja i suzbijanja zloporabe procesnih ovlaštenja, ograničenje prava na
iznošenje novota, opće funkcionalizacije
postupka i dr.).
Novim uređenjem institucije punomoćnika u
parničnom postupku (u postojećem procesnom sustavu u pravilu nisu postojali
zahtjevi u pogledu stručnih kvalifikacija opunomoćenika, osim potpune poslovne
sposobnosti), zakonodavac je prije svega imao za cilj opće povećanje kvalitete
i profesionalizma u pružanju pravne zaštite u zastupanju, te pridonošenju
sprječavanja nadripisarstva.
Pozivom na navode istaknute u točkama 7. i 8.
obrazloženja ovog rješenja Ustavni sud utvrđuje da izmjene u uređenju
institucije opunomoćenika u postupovnom pravu nisu u
nesuglasnosti s člancima 3., 5., 14., 16., i 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske.
10. Osporenom odredbom članka 284. stavka 1. ZID
ZPP/03, koja je po pravnoj prirodi prijelazna odredba, propisano je koje će se
odredbe tog Zakona primjenjivati na postupke u
kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena tužba, a između ostalih
to je i odredba članka 251. tog Zakona koja uređuje postupak u radnim
sporovima.
Podnositelj smatra da su osporenom odredbom
stavljeni u neravnopravni
položaj svi oni koji su pokrenuli postupak iz radnog odnosa prije stupanja na
snagu ZID ZPP/03 u odnosu na one koji su pokrenuli postupak nakon stupanja na
snagu tog Zakona. To iz razloga što je odredba
članka 251. Zakona o parničnom postupku izmijenjena na način da se postupak u
parnicama iz radnog odnosa pred prvostupanjskim sudom mora okončati u roku od
šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, a drugostupanjski je sud dužan donijeti
odluku o žalbi u roku od trideset dana.
U okviru nadležnosti utvrđenih Ustavom
zakonodavac može propisati primjenu novog propisa kako na zatečene postupke
tako i na postupke koji se pokreću temeljem novog propisa. Stoga Ustavni sud
ocjenjuje da osporena odredba nije u nesuglasnosti s člancima 26. i 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske u smislu navoda predlagatelja.
11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka
43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je
kao u izreci.
Broj: U-I-522/2004
U-I-863/2004
U-I-1814/2004
U-I
2195/2004
U-I-2288/2004
Zagreb, 23. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |