USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

872

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, rješavajući o ustavnoj tužbi D. B., BiH, na sjednici održanoj dana 11. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama.«

Obrazloženje

1. Ustavna tužba je podnesena temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zbog povrede ustavnih prava zajamčenih odredbama članaka 3., 19., 34. i 48. Ustava Republike Hrvatske.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da je 1. lipnja 2000. godine podnio zahtjev za povrat svoje nekretnine koju je napustio za vrijeme akcije »Oluja«.

Navodi da je točkom I. rješenja Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Uprave za prognanike povratnike i izbjeglice, klasa: 019-06/02-31/1095, urbroj: 516-11-04-02-2/004929 od 30. listopada 2002. godine, ukinuto rješenje Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine općine/grada Plitvička Jezera, klasa: 019-04/96-01/152, urbroj: 2198/38-96-01 od 4. siječnja 1996. godine, kojim je imovina u vlasništvu podnositelja (pobliže označena u izreci tog rješenja) dana privremeno u posjed i na korištenje I. Č.

Točkom II. navedenog rješenja određeno je vraćanje obiteljske kuće iz točke I. rješenja u posjed vlasniku (podnositelju).

Točkom III. rješenja utvrđeno je da privremeni korisnici iz točke I. rješenja ne ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje po Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 44/96., 57/96., 124/97., 73/00., 87/00., 94/01. i 88/02.), te da su dužni odmah iseliti iz stambenog objekta u kojem se trenutno nalaze.

Podnositelj ističe da od dana donošenja tog rješenja, Republika Hrvatska, odnosno Općina Korenica nisu poduzele ništa kako bi se pod­nositelj »uveo u posjed svoje kuće«. Navodi da se bezuspješno obraćao nadležnom upravnom tijelu, Pučkom pravobranitelju i nadležnom Državnom odvjetništvu radi iseljenja I. Č. iz sporne nekretnine.

Ističući da I. Č. koristi spornu nekretninu bez valjane pravne osnove, da su Republika Hrvatska i Općina Korenica propustile zaštititi pod­nositeljeva prava te postupale »krajnje neefikasno u proceduri povrata imovine tužitelju, koja (...) još uvijek nije vraćena u posjed tužitelju«, podnositelj smatra da su mu povrijeđena gore navedena ustavna prava.

Podnositelj od Ustavnog suda traži da donese odluku kojom će naložiti Republici Hrvatskoj, Općini Korenica i I. Č. da mu predaju u posjed njegove nekretnine, da mu isplate pravičnu naknadu za korištenje nekretnina sa zakonskim zateznim kamatama, te pravičnu naknadu zbog »odugovlačenja postupka povrata nekretnina u posjed«.

Ne postoje pretpostavke za pokretanje ustavnosudskog postupka.

3. Odredbom članka 62. Ustavnog zakona propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom. Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen, a u stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima.

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

4. Ustavna tužba može se podnijeti samo u pravnoj situaciji kad postoji pojedinačni akt nadležnog tijela protiv kojega su iscrpljena sva sredstva pravne zaštite, a podnositelj smatra da mu je tim pojedinačnim aktom povrijeđeno neko ustavno pravo. Iznimno, ustavna tužba može se podnijeti i prije no što je podnositelj iskoristio sva dopuštena sredstva pravne zaštite (to jest, prije no što je iscrpio pravni put) ako su ispunjene pretpostavke propisane člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona. Primjena odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona pretpostavlja, međutim, da je podnositelj prethodno pokrenuo odgovarajući pravni postupak radi donošenja pojedinačnog akta nadležnog tijela kojim će se odlučiti o njegovim pravima i obvezama.

Polazeći od činjenice (koja je razvidna iz ustavne tužbe) da podnositelj nije pokrenuo postupak radi ostvarivanja svojih prava i obveza, u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za postupanje i odlučivanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u smislu odredaba članaka 62. i 63. Ustavnog zakona.

5. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 32. Ustavnog zakona, doneseno je rješenje kao pod točkom I. izreke.

6. Objava rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIB-4757/2004

Zagreb, 11. ožujka 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

Milan Vuković, v. r.