USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

867

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnim tužbama I. P. iz R., kojeg zastupa P. O., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 18. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavne tužbe se usvajaju.

II. Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3902/1999-2 od 4. listopada 2000. godine i rješenje istog suda, broj: Us-3902/1999-4 od 9. svibnja 2001. godine, predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske, na ponovno odlučivanje.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavne tužbe podnijete su protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3902/1999-2 od 4. listopada 2000. godine i rješenja istog suda, broj: Us-3902/1999-4 od 9. svibnja 2001. godine.

Navedenom presudom, u povodu prijedloga podnositelja za ponavljanje upravnosudskog postupka okončanog presudom istog suda, broj: Us-6301/1996-5 od 22. srpnja 1998. godine, Upravni je sud presudio:

»I. Dopušta se ponavljanje postupka.

II. Stavlja se izvan snage presuda ovog suda broj: Us-6301/96-5 od 22. srpnja 1998. godine.

III. Tužba se odbija.«

Osporenim rješenjem, broj: Us-3902/1999-4 od 9. svibnja 2001. godine isti je sud riješio:

»I. Ispravljaju se pogreške u pisanju, u presudi ovog suda, broj: Us-3902/1999-2 od 4. listopada 2000. godine tako da se u izvorniku i prijepisu presude u točki II. dispozitiva umjesto riječi »Stavlja se van snage« upisuju riječi »Ostaje na snazi«.

U izvorniku i prijepisu presude u točki III. dispozitiva umjesto riječi »Tužba« upisuje se riječ »Prijedlog«.

2. Podnositelj smatra da su osporenim aktima Upravnog suda povrijeđene odredbe članaka 3., 14. stavka 2., 19., 29. stavka 1. i 48. Ustava Republike Hrvatske.

Povrede navedenih ustavnih odredaba podnositelj, u bitnome, obrazlaže tvrdnjama kako se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvom ispravku, već o bitno drugačijoj odluci od one koja se navodno ispravlja, o volji suda sada posve suprotnoj od one formirane prilikom donošenja presude od 4. listopada 2000. godine.

Na tvrdnju kako nije u pitanju nikakav »ispravak« nego drugačija volja suda u odnosu na meritum stvari, navodi dalje podnositelj, ukazuje i to što osporavano rješenje nije donio predsjednik vijeća (za ispravke nadležan po članku 342. Zakona o parničnom postupku – »Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), nego vijeće Upravnog suda na svojoj nejavnoj sjednici od 9. svibnja 2001. godine.

Ističe dalje, kako je s ovako »ispravljenom«presudom stvar još i gora nego što je bila s onom prethodnom.

Ovo stoga jer sada, pored proturječnosti izreke i obrazloženja, postoji i međusobna proturječnost stavaka I. i III. same izreke presude.

Tako se sada, navodi dalje podnositelj, stavkom I. dopušta ponavljanje postupka, stavkom III. se prijedlog odbija, dok je stavak II. »ispravljene« presude protivan odredbi članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91., 9/92. i 77/92., u daljnjem tekstu: ZUS), jer njime ostaje na snazi presuda za koju je i podnijet prijedlog za ponavljanje postupka (broj: Us-6301/96-5 od 22. srpnja 1998. godine).

Slijedom svega navedenog podnositelj predlaže usvojiti ustavne tužbe, ukinuti osporenu presudu i rješenje i predmet vratiti istome sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Ustavne tužbe su osnovane.

 

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno okončanom postupku te unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo.

4. Izvršivši uvid u pribavljeni spis Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3902/1999, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su osnovani podnositeljevi navodi u dijelu koji se odnosi na postupanje Upravnog suda.

Ispravljena izreka osporene presude glasi:

»I. Dopušta se ponavljanje postupka.

II. Ostaje na snazi presuda ovog suda, broj: Us-6301/96-5 od 22. srpnja 1998. godine.

III. Prijedlog se odbija.«

U osporenom rješenju kojim ispravlja osporenu presudu Upravni sud se pozvao na odredbe članka 342. ZPP-a i članka 60. ZUS-a.

Odredbom članka 342. stavka 1. ZPP-a propisano je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti predsjednik vijeća u svako doba.

Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispravljanje obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja.

Odredbom članka 60. ZUS-a propisano je da, ako taj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP-a.

Prema ocjeni ovog Suda osporeno rješenje protivno je ne samo odredbama ZPP-a na koje se i pozvalo, već i odredbi članka 57. stavka 2. ZUS-a koja glasi:

»Ako se ponavljanje dopusti, stavit će se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili djelomično.«

Protivno tome Upravni je sud dopustio ponavljanje postupka, ali je ostavio na snazi prijašnju presudu, a sam prijedlog za ponavljanje postupka odbio.

Nedvojbeno je, da su takvim aktima podnositelju povrijeđene ustavne odredbe na koje se isti poziva.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da su osporeni akti Upravnog suda u tom dijelu zasnovani na pogrešnoj primjeni postupovnog prava, koja je imala za posljedicu povredu podnositeljevog ustavnog prava na jednakost pred zakonom, propisanog člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Ovakvo utvrđenje Ustavnog suda Republike Hrvatske temelji se na očitoj povredi odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a, ali i na samovoljnom postupanju Upravnog suda pri ispravljanju izreke izvornika osporene presude.

6. Povrede ostalih ustavnih odredaba na koje podnositelj upućuje u svojoj ustavnoj tužbi, kao onih iz članaka 19. stavka 2., 29. i 48. Ustava, ovaj Sud nije posebno razmatrao, jer povreda članka 14. stavka 2. predstavlja dovoljan razlog za donošenje ovakve odluke.

7. Podnositelj se poziva i na odredbe članaka 3. i 19. stavka 1. Ustava. Navedene ustavne odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koje bi se štitile u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom.

8. Slijedom navedenog Ustavni sud je, temeljem odredbi članaka 73. i 74. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-276/2001

Zagreb, 18. ožujka 2004.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.