USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

863

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. F. iz R., na sjednici održanoj 17. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobna i dopuštena ustavna tuža podnijeta je protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-M-9272/98 od 15. svibnja 2003. godine, kojim je odbačena tužba podnositelja (tužitelja u uprav­nom sporu radi nedonošenja rješenja).

Podnositelj je podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 26. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 53/91, 9/92 i 77/92, u nastavku: ZUS), navodeći da prvostupanjsko tijelo nije u zakonskom roku donijelo rješenje povodom njegova zahtjeva za usklađenje mirovine.

2. Podnositelj smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno ustav­no pravo zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, te odredbe članaka 1., 3. i 5. Ustava.

U ustavnoj tužbi navodi da je od upravnog tijela tražio povrat duga glede neisplaćenih razlika mirovine, a koje mu pripadaju temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-283/1997 od 12. svibnja 1998. godine (»Narodne novine«, broj 20/97). Ističe da je istina da je požurnicu poslao nekoliko dana prije vremena, ali smatra da to ne predstavlja veliku pogrešku.

Od Ustavnog suda traži ukidanje osporenog rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

3. Odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.

4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Polazeći od utvrđenja u osporenom rješenju i primjenjenog materijalnog prava, ocjena je Ustav­nog suda da je osporeno rješenje utemeljeno na zakonu, te da sadrži valjane pravne razloge za činjenična utvrđenja i primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja mjerodavnog materijalnog prava.

Odredbom članka 26. Zakona o upravnim sporovima propisano je:

»Ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavku 1. ovog članka može postupiti stranka i kad na njezin zahtjev nije donijelo rješenje prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.

Ako prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostupanjskom tijelu. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga uz uvjete iz stavka 1. ovog članka pokrenuti i ako to tijelo ne donese rješenje.«

Upravni sud je utvrdio da je zahtjev prvostupanjskom tijelu podnositelj podnio u lipnju 1998. godine, žalbu 5. studenoga 1998. godine, a rješavanje žalbe je požurivao podneskom od 9. prosinca 1998. godine. Dakle, rješavanje o žalbi podnositelj je požurivao prije isteka zakonom propisanog roka za rješavanje o žalbi. Kako je tužba bila predana Upravnom sudu prije vremena propisanog člankom 26. ZUS-a, ista je odbačena na temelju članka 30. stavka 1. točke 1. ZUS-a, jer nisu bile ispunjene sve procesne pretpostavke za postupanje.

5. Odredbe članaka 1., 3. i 5. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode, u smislu odredbe članka 62. Ustavnog zakona, pa se na tim ustavnim odredbama ne može zasnivati ustavna tužba.

6. Slijedom iznijetog, na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustav­nog zakona, odlučeno je kao u izreci.

7. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustav­nog zakona.

Broj: U-III-2634/2003

Zagreb, 17. ožujka 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.