MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA

819

Na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (»Narod­ne novine«, br. 59/96, 94/96 i 114/03), ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donosi

PRAVILNIK

O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O ZAŠTITI NA RADU ZA RADNE I POMOĆNE PROSTORIJE I PROSTORE

Članak 1.

U Pravilniku o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (»Narodne novine«, br. 6/84) članak 1. mijenja se i glasi:

»Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni zahtjevi za građevine namijenjene za radne i pomoćne prostorije glede sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te se primjenjuje na sve radne i pomoćne prostorije i prostore u kojima se stalno ili povremeno obavlja rad, povremeno zadržavaju osobe na radu i u koje dolaze druge osobe po bilo kojem osnovu rada ili korištenja usluga.

Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se kad to zahtijevaju uvjeti mjesta rada, vrsta djelatnosti, određene okolnosti ili opasnosti.

Odredbe ovog Pravilnika neće se primjenjivati na:

(a) transportna sredstva izvan pravne osobe, ili mjesta rada unutar transportnih sredstava;

(b) privremena ili pokretna radilišta;

(c) rudarstvo;

(d) ribarske brodove;

(e) polja, šume i druga zemljišta koja su dio pravne osobe osim ako se ne nalaze izvan zgrada pravne osobe.«

Članak 2.

Iza članka 1. dodaju se članci 1.a, 1.b i 1.c koji glase:

»Članak 1.a

Kako bi sačuvao sigurnost i zdravlje radnika poslodavac će se pobrinuti da:

– su prometni putevi do nužnih izlaza i izlazi prohodni cijelo vrijeme,

– se redovito obavlja tehničko održavanje mjesta rada i opreme i uređaja, a svi uočeni nedostaci koji utječu na sigurnost i zdravlje radnika što prije otklanjaju,

- se mjesto rada, oprema i uređaji redovito čiste do propisane higijenske razine,

– se sigurnosna oprema i uređaji namijenjeni za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti, redovito održavaju i provjeravaju.

Članak 1.b

Radnici i/ili njihovi predstavnici bit će obaviješteni o svim mjerama koje će se poduzeti vezano za sigurnost i zaštitu zdravlja na mjestu rada.

Poslodavac je dužan o svim pitanjima vezanim za provedbu odredaba ovog Pravilnika savjetovati se s radnicima i/ili njihovim predstav­nicima.

Članak 1.c

Mjesta rada moraju biti uređena tako da imaju pristup osobe s invaliditetom, ako je to potrebno.

Ova odredba se posebice primjenjuje na prilaze, vrata, prolaze, stepeništa, tuševe, umivaonike, zahode i radna mjesta koje izravno koriste hendikepirane osobe i na mjesta koja koriste osobe s invaliditetom kao korisnici usluga.«

Članak 3.

U članku 2. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»U smislu odredaba ovog Pravilnika

– pod radnom stanicom se smatra mjesto unutar građevine namijenjene za rad predviđeno za obavljanje rada,

– pod radnim mjestom se smatra prostor u građevinama poduzeća ili pogona namijenjen za smještaj radnih stanica ali i bilo koje mjesto unutar prostora pravne osobe do kojeg radnik ima pristup tijekom svog rada.«

Članak 4.

U članku 12. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Vanjska i unutarnja mjesta rada na otvorenom kao i mjesta rada u zatvorenim prostorima moraju biti uređena na takav način da se pješaci i vozila mogu kretati na siguran način te moraju biti odvojena punom linijom ili zaštitnom ogradom.«

Članak 5.

Članak 14. mijenja se i glasi:

»Članak 14.

U svakoj građevini namijenjenoj za rad potrebno je osigurati mogućnost što bržeg i sigurnijeg provođenja evakuacije i spašavanja radnika za slučaj iznenadnog događaja koji može ugroziti život ili zdravlje.

Putevi i izlazi u nuždi moraju biti slobodni i voditi što izravnije pre­ma vanjskom prostoru ili do sigurnog područja.

Putevi i izlazi u nuždi moraju biti posebno označeni u skladu s propisima.

Broj, raspodjela i dimenzije putova i izlaza u nuždi ovise o upotrebi, opremi i dimenzijama mjesta rada i najvećem broju osoba koje mogu biti nazočne.

Maksimalna dužina puta evakuacije radnika do sigurnog prostora može iznositi 50 m, a u katnim objektima 30 m.

Građevine dužine do 30 m i s više od 3 kata, moraju imati najmanje dva dovoljno udaljena stubišta, od kojih se jedno koristi za slučaj opasnosti. Stubišta moraju imati izlaze koji vode u slobodni prostor.

Kod otvorenih industrijskih postrojenja s etažama do visine manje od 30 m, potrebno je postaviti jedno otvoreno stubište na udaljenosti 25 m od najudaljenijih mjesta rada.«

Članak 6.

Iza članka 22. dodaje se novi članak 22.a koji glasi:

»Članak 22.a

Električne instalacije moraju biti projektirane i izvedene tako da ne predstavljaju opasnost od požara i eksplozije, a osobe moraju biti na odgovarajući način zaštićene od rizika nezgoda uslijed izravnog ili neizravnog dodira.

Projektiranje, izrada i izbor materijala i zaštitnih uređaja moraju biti prikladni naponu, vanjskim uvjetima i ovlaštenjima osoba koje imaju pristup dijelovima instalacije.«

Članak 7.

Iza članka 30. dodaje se novi članak 30.a koji glasi:

»Članak 30.a

Ovisno o veličini i namjeni građevina, ugrađenoj opremi, fizičkim i kemijskim karakteristikama prisutnih tvari kao i najvećemu mogućem broju nazočnih radnika, mjesta rada moraju biti opskrbljena s odgovarajućom opremom za gašenje požara i prema potrebi vatrodojavom i alarmnim sustavima.

Priručna oprema za gašenje mora biti lako dostupna i jednostavna za upotrebu.

Oprema mora biti označena znakovima u skladu s važećim propisima, a znakovi trajno postavljeni na odgovarajućim mjestima.«

Članak 8.

Iza članka 32. dodaje se novi članak 32.a koji glasi:

»Članak 32.a

Ako mjesta rada obuhvaćaju opasna područja u kojima, uslijed prirode posla, postoji opasnost od pada radnika ili predmeta, mjesta rada moraju biti opremljena uređajima koji sprječavaju neovlaštene radnike da uđu u ta područja.

Također se moraju poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu radnika ovlaštenih da uđu u opasna područja.

Opasna područja moraju biti jasno označena.«

Članak 9.

U članku 36. dodaje se novi stavak koji glasi:

»Ako se radi o radnoj prostoriji u postojećoj građevini, koja se može podijeliti na dvije etaže, pri čemu bi se donja etaža koristila u punom tlocrtu, a gornja etaža kao galerija, svjetla visina svake pojedine etaže ne smije biti manja od 2,2 m, a tlocrtna površina gornje etaže smije iznosi najviše polovinu tlocrtne površine donje etaže.«

Članak 10.

U članku 52. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»Kako bi se omogućilo sigurno kretanje na krovu mora biti ugrađeno najmanje jedno čvrsto mjesto za vezivanje radnika koji rade na popravcima i održavanju krova i pročelja građevine.

Na kose krovove u kontinentalnom području potrebno je postaviti vjetrobrane.«

Članak 11.

U članku 60. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Prozori i svjetlarnici moraju biti projektirani te opskrbljeni s napravama koje omogućavaju njihovo čišćenje bez opasnosti za radnike koji obavljaju taj posao, ili za radnike nazočne u i oko građevine.«

Članak 12.

Iza članka 69. dodaje se naslov: »Vrata i ulazna vrata« i članak 69.a koji glasi:

»Članak 69.a

Položaj, broj i dimenzije vrata i ulaznih vrata, te materijali potreb­ni za njihovu izradbu određeni su prirodom i upotrebom prostorija i prostora.

Prozirna vrata moraju biti primjereno označena na vidnoj razini.

Okretna vrata i ulazna vrata moraju biti prozirna ili moraju imati providne umetke.

Ako prozirne ili prozračne površine na vratima i ulaznim vratima nisu napravljene od sigurnosnog materijala i ako postoji opasnost od ozljede radnika ako se vrata ili ulazna vrata razbiju, površine moraju biti zaštićene od loma.

Klizna vrata moraju biti opskrbljena sa sigurnosnom napravom koja sprječava njihovo iskakanje i prevrtanje.

Vrata i ulazna vrata koja se otvaraju prema gore moraju biti opskrb­ljena s mehanizmom osiguranja od povratnog pada.

Vrata na evakuacijskim putevima moraju biti primjereno označena.

Mora biti omogućeno njihovo otvaranje iznutra u svako doba bez posebne pomoći.

Vrata za pješake moraju biti predviđena u neposrednoj blizini svakih ulaznih vrata namijenjenih strogo kolnom prometu, sve dok je to sigurno za prolaz pješaka; takva vrata moraju biti jasno označena i ostati stalno nezapriječena.

Mehanička vrata i ulazna vrata moraju djelovati na takav način da ne postoji opasnost od ozljeda radnika.

Vrata moraju biti opskrbljena lako uočljivim i dostupnim zapornim napravama za nuždu i sve dok se automatski otvaraju, a u slučaju nestanka napajanja, mora biti isto tako omogućeno njihovo ručno otvaranje.«

Članak 13.

U članku 101. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»Teretne platforme moraju imati barem jedno mjesto za izlaz.

Gdje je tehnički izvedivo, platforme duže od 30 m moraju imati mje­sto za izlaz na svakom kraju.«

Članak 14.

U članku 103. stavku 1. mijenja se početak stavka tako da glasi:

»Za prilaz na radne platforme, galerije, krovove građevina, za ulazak u okna, šahtove i sl.«

Članak 15.

Članak 107. mijenja se i glasi:

»Članak 107.

Pokretne stepenice (eskalatori) za prijevoz osoba moraju biti projektirane i izvedene u skladu s važećim propisima.

Pokretne stepenice i pokretne trake moraju sigurno djelovati te biti opremljene svim potrebnim zaštitnim napravama.

One moraju biti opremljene lako uočljivim i lako dostupnim uređajima za isključenje u nuždi.

Pokretne stepenice ne smiju biti jedini izlaz iz građevine za slučaj opasnosti.

Pokretne stepenice ne smiju imati neprekinuti vertikalni put viši od jedne etaže.«

Članak 16.

Iza članka 116. dodaje se članak 116.a koji glasi:

»Članak 116.a

Instalacije rasvjete u prostorijama s mjestima rada i u prolazima moraju biti izvedene na takav način da ne postoji opasnost ozljede rad­nika kao rezultat vrste postavljene rasvjete.

Mjesta rada u kojima su radnici posebno izloženi opasnostima u slučaju kvara umjetne rasvjete moraju biti opskrbljena s nužnom rasvjetom odgovarajuće jačine.«

Članak 17.

Članak 118. mijenja se i glasi:

»Članak 118.

Ako radni proces to dopušta, u radnim prostorijama se zavisno od vrste radova moraju osigurati sljedeći mikroklimatski uvjeti:

– rad bez fizičkog naprezanja   20 – 24 °C

– laki fizički rad                        18 – 20 °C

– teški fizički rad                      12 – 18 °C.

Pri korištenju uređaja za klimatizaciju preporuča se relativna vlažnost od 40 do 60%.

Ako se u toplom razdoblju koriste klima uređaji razlika između vanjske i unutarnje temperature ne smije prelaziti 7 °C.

Ukoliko takvi uređaji ne postoje potrebno je poduzimati odgovarajuće mjere za smanjenje temperature zraka u prostorijama.«

Članak 18.

Članak 119. mijenja se i glasi:

»Članak 119.

Brzina kretanja zraka u radnim prostorijama ovisi o vrsti rada i tehnološkom procesu, a ne smije biti veća od 0,5 m/s u zimskom razdoblju (temperatura vanjskog zraka do 283 K), 0,6 m/s u prijelaznom razdoblju (temperatura vanjskog zraka od 283 K do 300 K) odnosno 0,8 m/s u toplom razdoblju (temperatura vanjskog zraka preko 300 K).

Ukoliko se koriste uređaji za klimatizaciju brzina strujanja zraka na stalnom radnom mjestu ne smije biti veća od 0,2 m/s.

Moraju se poduzeti mjere da ima dovoljno svježeg zraka u ograđenim mjestima rada, uzimajući u obzir radne postupke koji se koriste i fizičke zahtjeve koji se postavljaju radnicima.

Ako se koristi sustav prisilnog provjetravanja, mora biti prilagođen radnom procesu.

Bilo koji kvar mora biti označen nadzornim sustavom gdje god je to potrebno zbog zdravlja radnika.

Ako se koriste uređaji za kondicioniranje zraka ili mehaničko provjetravanje, isti moraju djelovati na takav način da je radnicima osigurana vlažnost zraka koja ne uzrokuje nelagodu.

Bilo kakva naslaga ili nečistoća koje mogu proizvesti opasnost za zdravlje radnika preko zagađenja atmosfere, moraju se bez odgode odstraniti.

Prozori, svjetlarnici i staklene pregrade bi trebali omogućiti da se izbjegnu pretjerani učinci sunčeva svjetla na mjesta rada, uzimajući u obzir prirodu rada i mjesta rada.«

Članak 19.

Članak 124. mijenja se i glasi:

»Prenosiva grijaća tijela i uređaji za lokalno zagrijavanje manjeg prostora kao i uređaji za usmjereno grijanje zraka ne smiju se koristiti za zagrijavanje radnih i pomoćnih prostorija u kojima radnici rade ili borave duže od 2 sata neprekidno.«

Članak 20.

Iza članka 172. dodaje se naslov: »Prostorija za pružanje prve pomoći« i članak 172.a koji glasi:

»Članak 172.a

Kod poslodavaca koji zapošljavaju preko 250 radnika u djelatnostima u kojima učestalo dolazi do ozljeda na radu potrebno je osigurati prostoriju u kojoj će za slučaj potrebe biti moguće pružanje prve pomoći.

Prostorija za pružanje prve pomoći mora biti opskrbljena s neophodnom instalacijom i opremom za pružanje prve pomoći i mora biti dostupna nosilima.

Ista mora biti označena putokazima u skladu s propisima.

Osim toga, oprema za pružanje prve pomoći mora biti raspoloživa na svim mjestima gdje to radni uvjeti zahtijevaju.

Ova oprema mora biti primjereno označena i lako dostupna.«

Članak 21.

Iza članka 177. dodaje se naslov: »Prostorije i prostori za odmor« i članak 177a. koji glasi:

»Članak 177.a

Tamo gdje sigurnost ili zdravlje radnika, posebice zbog vrste posla koji se obavlja ili nazočnosti većeg broja radnika od predviđenog, tako zahtijeva, radnicima se mora osigurati lako dostupna prostorija za odmor ili odgovarajući prostor za odmor.

Ova odredba se ne primjenjuje ako radnici rade u uredima ili sličnim radnim prostorijama koje osiguravaju jednaki odmor za vrijeme stanki.

Prostorije za odmor i prostori za odmor moraju biti opskrbljeni stolovima i stolicama s naslonom.

Trudnicama i dojiljama mora poslodavac osigurati primjeren prostor s krevetom, na kojem se mogu odmarati tijekom radnog vremena, ukoliko to zahtijevaju zdravstveni razlozi.

U prostorijama za odmor i prostorima za odmor moraju se provesti odgovarajuće mjere za zaštitu nepušača od neugodnosti izazvane duhanskim dimom.«

Članak 22.

Iza članka 182. dodaje se naslov: »Mjesta rada na otvorenom« te članak 182.a koji glasi:

»Članak 182.a

Kad radnici rade na otvorenom, takva mjesta rada moraju biti uređena tako da radnici:

(a) budu zaštićeni od nepovoljnih vremenskih uvjeta i od pada predmeta kad je to potrebno;

(b) nisu izloženi štetnim razinama buke niti vanjskim štetnim utjecajima kao što su plinovi, pare ili prašina;

(c) mogu brzo napustiti svoje mjesto rada u slučaju opasnosti ili im se može brzo pomoći;

(d) budu zaštićeni od poskliznuća ili pada.«

III. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Postojeće građevine namijenjene za rad moraju se uskladiti s odred­bama ovog Pravilnika u roku četiri godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 24.

Građevine namijenjene za rad koje se prvi put koriste moraju udovoljavati odredbama ovog Pravilnika u roku tri godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 25.

U cijelom tekstu Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoć­ne prostorije i prostore (»Narodne novine«, br. 6/84) riječi: »objekt« i »građevinski objekt«, u različitim padežima zamjenjuje se riječju: »građevina« u odgovarajućem padežu; riječ: »oruđe« u različitim padežima zamjenjuje se riječju »stroj« u odgovarajućem padežu; riječ: »organiza­cija« u različitim padežima zamjenjuje se riječju: »pravna osoba« u od­govarajućem padežu; riječi: »uvjeti za uređenje prostora« riječima: »lokacijski uvjeti« u odgovarajućem padežu te riječi: »jugoslavenski standard« riječima: »hrvatske norme« u odgovarajućem padežu.

Članak 26.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 115-01/04-01/14

Urbroj: 526-08-04-4

Zagreb, 8. ožujka 2005.

Ministar

Branko Vukelić, v. r.