USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

809

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj 9. ožujka 2005. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (»Narodne novine« broj 204/03 i 3/04 - ispravak) kojeg je donio ministar financija 30. prosinca 2003. godine.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Zajednički odvjetnički ured Lapaine & Ostrognaj iz Varaždina, odvjetnik Ivan Debelić iz Raba, Zdenkica Flack, Olga Pajtak i Ana Vuković iz Varaždina, Petar Vlahović iz Zagreba, Vladimir Bogovac iz Bjelovara i Danijel Petrić iz Trogira, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom pojedinih odredaba Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, (u nastavku: Pravilnik) kojeg je, pod klasom: 011-01/03-01/152 i urbrojem: 513-03/03-3 dana 22. prosinca 2003. godine donio ministar financija i koji je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 204/03 od 30. prosinca 2003. godine, a njegov ispravak u »Narodnim novinama«, broj 3/04 od 12. siječnja 2004. godine.
2. Podnositelji prijedloga ističu kako su odredbama osporenog Pravilnika ovlaštenici povrata imovine (građevinskog zemljišta i poslovnog prostora), koji se prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine«, broj 92/96, 39/99, 2/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) ne vraćaju u vlasništvo, stavljeni u znatno nepovoljniji pravni položaj od ostalih vlasnika takve imovine. Ovo stoga, jer da je člankom 2. stavkom 2. Pravilnika »zamrznuta« maksimalna cijena m2 građevinskog zemljišta na 100,00 kn što smatraju protivnim odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi, kao i duhu cijelog zakona.
Na način kako je to propisano odredbama osporenog Pravilnika, navode dalje podnositelji, maksimalna cijena m2 građevinskog zemljišta jednaka je u cijeloj Hrvatskoj, tako da dovodi do apsurdnih situacija po kojima je najviša cijena m2 građevinskog zemljišta jednaka u Zagrebu, Lici ili na Stradunu u Dubrovniku.
Podnositelji smatraju da su odredbe osporenog Pravilnika, a posebno njegov članak 2. stavci 2. i 5., u nesuglasju s odredbama članaka 3., 5., 14. stavka 2., 35., 48. stavaka 1. i 2., 50., 134. i 140. Ustava, kao i odredbama članka 49. stavka 1., te članka 78. Zakona o naknadi, pa predlažu da ovaj Sud ukine osporene odredbe Pravilnika, odnosno isti u cijelosti.
Pored navedenog, ističu dalje podnositelji, odredbom članka 78. Zakona o naknadi nadležni ministar bio je dužan donijeti poseban propis iz članka 63. istog Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog Zakona, dok je osporeni Pravilnik donijet tek u prosincu 2003. godine.
Podnositelj prijedloga Odvjetničko društvo Lapaine & Ostrognaj, predlaže da Sud, suglasno članku 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) do donošenja konačne odluke privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na temelju osporenog Pravilnika.
3. Članak 2. osporenog Pravilnika u cijelosti glasi:
»Naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje se uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m2 zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koja se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja.
Parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. ovog članka je 100,00 kuna.
Pogodnost položaja određenog područja iskazuje se kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni dio ovog Pravilnika.
U slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. ovog članka, za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni koeficijent položaja na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina.
Naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje se na način da se parametarska jedinica m2 množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.«
4. Sukladno odredbama članaka 25. i 42. Ustavnog zakona, prijedlozi su dostavljeni na očitovanje donositelju Pravilnika, ministru financija, te Ministarstvu pravosuđa.

Prijedlozi nisu osnovani.

5. Osporeni Pravilnik donio je ministar financija pozivom na odredbu članka 63. stavka 6. Zakona o naknadi. Tom je zakonskom odredbom propisano:
Ako sadašnju vrijednost imovine nije moguće utvrditi primjenom mjerila iz stavka 2., 3. i 4. ovoga članka, mjerila za procjenu vrijednosti takve imovine utvrđuje ministar financija.
Iz mjerodavne odredbe članka 63. stavka 6. Zakona o naknadi nedvojbeno proizlazi da je nadležni ministar imao zakonsku ovlast za donošenje osporenog Pravilnika. Isto tako, nadležni ministar imao je zakonsku ovlast i dužnost propisati mjerila za procjenu vrijednosti imovine čiju vrijednost nije moguće utvrditi primjenom Zakonom propisanih mjerila.
Razmatranjem sadržaja članka 2. osporenog Pravilnika, Ustavni sud ocjenjuje da je nadležni ministar uredio navedeno pitanje u granicama zakonske ovlasti.
Ustavni sud pri tome utvrđuje da propisivanjem parametarske vrijednosti m2 zemljišta u novčanom iznosu, kao jednog od mjerila za utvrđivanje visine naknade za oduzeto građevinsko zemljište, ministar nije prekoračio granice zakonske ovlasti iz članka 63. stavka 6. Zakona o naknadi.
Ustavni sud pritom ističe da sama visina parametarske vrijednosti propisane osporenim Pravilnikom nije ustavnopravno pitanje, pa Ustavni sud taj dio prijedloga predlagatelja nije razmatrao.
6. Predlagatelji se neosnovano pozivaju na nesuglasnost osporene odredbe članka 2. stavka 2. Pravilnika s člancima 48. stavkom 1. i 50. Ustava.
Navedeni članci Ustava odnose se na jamstvo prava vlasništva, odnosno na pretpostavke pod kojima je pravo vlasništva dopušteno oduzeti ili ograničiti.
Nasuprot tome, odredbe osporenog Pravilnika odnose se na ovlaštenike naknade za oduzeto građevinsko zemljište, koji nisu vlasnici tog zemljišta, pa ne potpadaju pod jamstva propisana člancima 48. stavkom 1. i 50. Ustava.
Zakonom o naknadi, naime, nisu utvrđeni ništavim pravni propisi i pojedinačni akti kojima je prijašnjim vlasnicima oduzeta imovina za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, niti je prijašnjim vlasnicima tim Zakonom iznova priznato pravo vlasništva ili neko drugo stvarno pravo na toj imovini.
Ustavni sud osobito ističe, da priznavanje prava na naknadu za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavanske komunističke vladavine, uključujući određivanje njezine visine za pojedine vrste oduzete imovine, ovisi o volji zakonodavca uz obvezu poštivanja temeljnih vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
Stoga se različit zakonski pristup pojedinim različitim vrstama oduzete imovine ne može ni ocjenjivati s aspekta jednakosti svih pred zakonom, zajamčene člankom 14. stavkom 2. Ustava.
S ustavnopravnog aspekta relevantna je činjenica da su ovlaštenici prava na naknadu za jednu vrstu imovine (u konkretnom slučaju, ovlaštenici prava na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište) u jednakom pravnom položaju pred zakonom u smislu članka 14. stavka 2. Ustava, što predlagatelji u svojim podnescima ne osporavaju
7. Člankom 78. Zakona o naknadi propisano je da će nadležni ministri posebne propise iz članka 63. istog Zakona donijeti u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog Zakona.
Zakon o naknadi donijet je 11. listopada 1996. godine, objavljen je 30. listopada 1996. godine (»Narodne novine«, broj 92/96), a stupio je na snagu 1. siječnja 1997. godine.
Osporeni Pravilnik donijet je 22. prosinca 2003. godine, objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 204 od 30. prosinca 2003. godine, stupio je na snagu 7. siječnja 2004. godine, a primjenjuje se od 1. travnja 2004. godine.
Iz navedenog proizlazi da je osporeni Pravilnik trebao biti donesen najkasnije do 1. siječnja 1998. godine. Nadležni ministar donio je osporeni Pravilnik, međutim, 6 godina i 4 mjeseca nakon isteka zakonskog roka.
Osporeni Pravilnik donesen je sa znatnim vremenskim zakašnjenjem, no sagledavajući značenje Pravilnika za provedbu Zakona o naknadi, Ustavni sud ocjenjuje da zbog osiguranja načela pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka nema ustavnopravnog oprav­danja da se zbog navedenog propusta on ukine u cijelosti.
Uvažavajući, međutim, težinu i raširenost navedene neustavne i nezakonite pojave u hrvatskom pravnom poretku, Ustavni sud je, u skladu s člankom 104. Ustavnog zakona, o toj pojavi upozorio Hrvatski sabor svojim Izvješćem broj: U-X-835/2005 od 24. veljače 2005. godine, objavljenim u »Narodnim novinama«, broj 30 od 4. ožujka 2005. godine.
8. Slijedom iznijetog, a utvrdivši kako osporeni propis nije u nesuglasju s, u prijedlozima predlagatelja, navedenim odredbama Ustava te odredbama Zakona o naknadi, rješeno je kao u točki I. izreke.
Točka I. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 43. Ustavnog zakona.
Točka II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
9. O prijedlozima predlagatelja za privremenom obustavom izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom i zakonom ocjenjuje, nije odlučivano s obzirom na sadržaj izreke ovog rješenja.
Broj: U-II-468/2004
U-II-510/2004
U-II-595/2004
U-II-1027/2004
U-II-523/2005
U-II-691/2005
Zagreb, 9. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.