POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Želite poboljšati svoje poslovanje, povećati prodaju? Imate sve manje kupaca? Slaba je potražnja za vašim uslugama? Opada vam promet i dobit? Svakim danom imate sve manje posla? Provjerite ponudu naših marketing usluga. Izrada web stranica, cijena vrlo povoljna.
Link na pregled ponude - Poslovne usluge za poduzetnike
 

 

 
IZRADA WEB STRANICA, POVOLJNO I KVALITETNO
Izrada web stranica po izuzetno povoljnim cijenama. Izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova. Objavite neograničeni broj tekstova, objavite sve ponude, akcije, oglase, kataloge...
Link za opširnije informacije o povoljnoj izradi kvalitetnih CMS web stranica
 

 

 
POSLOVNE INFORMACIJE, SAVJETI I ANALIZE
Potražite sve informacije o poslovanju u Hrvatskoj, pravne, porezne i druge savjete, informacije o internet oglašavanju i marketingu, rezultate istraživanja tržišta, poslovne analize, informacije o kreditima za poduzetnike, poticajima...
Kontaktirajte nas ukoliko su Vam potrebne poslovne informacije
 

 

 
PRIMJERI UGOVORA, POSLOVNIH PLANOVA, IMENICI
Korisni primjeri ugovora, obrasci, primjeri poslovnih planova, imenici za direktni marketing, usluga sastavljanja imenika i baza podataka po Vašim potrebama, pretraživanje baza podataka, trgovačko zastupanje i posredovanje...
Informirajte se o našim uslugama - Isplati se!
 

 

Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

MINISTARSTVO ZDRAVSTVA
I SOCIJALNE SKRBI

793

Na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o lijekovima i medicinskim proizvodima (»Narodne novine«, broj 121/2003 i 177/2004) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O DOBROJ PROIZVOĐAČKOJ PRAKSI
ZA LIJEKOVE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se zahtjevi dobre proizvođačke prakse koje moraju primjenjivati proizvođači gotovih lijekova nami­jenjenih za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj te lije­kova namijenjenih kliničkom ispitivanju u Republici Hrvatskoj.

Članak 2.

Pojmovi u ovome Pravilniku imaju sljedeće značenje:

Proizvođač lijeka jest pravna osoba navedena u članku 2. točki 45. ili 46. Zakona o lijekovima i medicinskim proizvodima (u daljnjem tekstu: Zakon).

Farmaceutsko osiguranje kakvoće čini ukupni sustav organiziranih radnji i postupaka kojima se osigurava da kakvoća gotovih lijekova i lijekova za ispitivanje bude u skladu sa zahtjevima kakvoće za predviđenu uporabu.

Dobra proizvođačka praksa podrazumijeva dio sustava osiguranja kakvoće kojim se postiže da se lijekovi dosljedno i trajno proizvode i provjeravaju prema odgovarajućim standardima kakvoće u skladu s njihovom namjenom.

Lijek namijenjen ispitivanju jest farmaceutski oblik djelatne tvari ili placebo koji se ispituje ili koristi kao usporedni lijek u kliničkom ispitivanju, kao i lijek koji ima odobrenje za stavljanje u promet ako se koristi ili oprema na način drukčiji od odobrenog ili kada se koristi u novoj indikaciji, odnosno u svrhu dobivanja dodatnih podataka o odobrenom obliku.

Nositelj prethodnog odobrenja jest pravna osoba sa sjediš­tem u Republici Hrvatskoj kojoj je dano prethodno odobrenje ministra nadležnog za zdravstvo za provođenje kliničkih ispitivanja sukladno Zakonu.

Maskiranje jest namjerno prikrivanje identiteta lijeka namijenjenog ispitivanju u skladu s uputama naručitelja ispitivanja.

Otkrivanje identiteta lijeka namijenjenog ispitivanju jest postupak ponovne identifikacije lijeka kojem je identitet bio maskiran.

Članak 3.

Provođenjem nadzora farmaceutska inspekcija osigurava da proizvođač obavlja proizvodnju lijeka sukladno načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse propisane ovim Pravilnikom kao i uvjetima na temelju kojih je izdana proizvodna dozvola.

Članak 4.

Proizvođač lijeka obvezan je osigurati da se svi proizvodni postupci za lijekove izvode u skladu s dobrom proizvođačkom praksom i proizvodnom dozvolom uključujući i lijekove koji su namijenjeni samo za izvoz.

Za gotove lijekove uvezene u Republiku Hrvatsku na temelju članka 48. Zakona uvoznik je odgovoran za kakvoću uvezenih lijekova te da su proizvedeni prema normama koje su jednake načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse propisanim ovim Pravilnikom.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka uvoznik gotovog lijeka obvezan je na zahtjev nadležnog tijela osigurati dokaz da je gotov lijek proizveden od proizvođača koji ima proizvodnu dozvolu.

Ako je uvezeni lijek namijenjen kliničkom ispitivanju, nositelj prethodnog odobrenja obvezan je dokazati da je lijek proizveden od proizvođača koji je prijavljen nadležnom tijelu države u kojoj je lijek proizveden i da ima njegovo odobrenje za tu svrhu.

Članak 5.

Proizvođač lijeka obvezan je osigurati da se svi proizvodni postupci za određeni lijek izvode u skladu s podacima dostav­lje­nim Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (u daljnjem tekstu: Agencija) u postupku izdavanja odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet.

U slučaju lijeka namijenjenog ispitivanju, proizvođač je obvezan osigurati da se svi proizvodni postupci provode u skladu s podacima nositelja prethodnog odobrenja navedenim u zahtjevu za prethodnu suglasnost za provođenje kliničkog ispitivanja.

Proizvođač je obvezan redovito ocjenjivati vlastite proizvodne metode u cilju njihova prilagođavanja znanstveno-tehničkom razvoju.

Ako je potrebna izmjena u dokumentaciji o lijeku na temelju koje je dobiveno odobrenje za stavljanje gotovog lijeka u promet ili dodatak zahtjevu za odobrenje kliničkog ispitivanja, nositelj odobrenja ili podnositelj zahtjeva za kliničko ispitivanje obvezan je pokrenuti postupak izmjene odobrenja.

Članak 6.

Proizvođač je obvezan uspostaviti i provoditi djelotvoran su­stav farmaceutskog osiguranja kakvoće aktivnim učešćem ru­ko­­vo­dećeg osoblja kao i radnika svih pratećih službi.

Članak 7.

Na svakom mjestu proizvodnje proizvođač je obvezan osigurati dovoljan broj odgovarajuće osposobljenih radnika za postizanje ciljeva farmaceutskog osiguranja kakvoće i to:

– zaposlenu odgovornu osobu za stavljanje serije lijeka u promet – magistra farmacije sa specijalizacijom iz ispitivanja i kontrole lijekova ili s najmanje pet godina iskustva na poslovima provjere kakvoće lijekova, a po čijem odobrenju se pojedine serije gotovog lijeka mogu staviti u promet,

– zaposlenu odgovornu osobu za proizvodnju gotovoga lije­ka – magistra farmacije sa specijalizacijom iz farmaceutske tehnologije ili s najmanje pet godina iskustva na poslovima proizvodnje lijekova,

– zaposlenog magistra farmacije s odobrenjem za samostalan rad pod čijim nadzorom se obavlja skladištenje i isporučivanje go­tovih lijekova,

– zapošljavati radnike visoke stručne spreme – magistre farmacije, diplomirane inženjere kemije ili druge srodne struke, s jednogodišnjim radnim iskustvom pod čijim nadzorom se obavlja skladištenje i izdavanje ljekovitih tvari,

– zapošljavati radnike visoke stručne spreme odgovarajućeg usmjerenja najmanje s jednogodišnjim iskustvom, pod čijim nadzorom se proizvode gotovi lijekovi te obavlja ulazna, procesna i završna provjera kakvoće,

– zapošljavati radnike srednje stručne spreme odgovarajućeg usmjerenja, kao i radnike najmanje II. i III. stupnja stručne spreme odgovarajućeg usmjerenja, osposobljene za poslove tehničara i pomoćne tehničke poslove u svezi s neposrednom proizvodnjom i provjerom kakvoće lijekova.

Članak 8.

Obveze i zadaci rukovodećeg i nadzornog osoblja koje je odgovorno za primjenu i provođenje dobre proizvođačke prakse, uključujući i odgovorne osobe iz članka 9. ovog Pravilnika, moraju biti navedeni u opisima njihovih poslova.

Odnosi nadređenosti osoba iz stavka 1. ovog članka trebaju se utvrditi organizacijskom shemom. Organizacijska shema i opisi poslova moraju biti u skladu s propisanim unutarnjim postupcima proizvođača.

Proizvođač je obvezan radnicima iz stavka 1. ovoga članka dati potrebna ovlaštenja, a u svrhu cjelovitog obavljanja poslova za koje su odgovorni i zaduženi.

Proizvođač je obvezan osigurati provođenje osnovne i trajne, teoretske i praktične obuke za osoblje u cilju upoznavanja ukupnog sustava osiguranja kakvoće i primjene načela dobre proizvo­đačke prakse.

Proizvođač je obvezan pripremiti, provoditi i pratiti odgo­va­ra­juće higijensko-zdravstvene programe uključujući i korištenje zaštitne i radne odjeće.

Članak 9.

Odgovorna osoba iz članka 7. podstavka 1. ovoga Pravilnika obvezna je osigurati da je svaka serija gotovog lijeka proizvedena i provjerena sukladno zakonskim propisima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i podacima navedenim u dokumentaciji priloženoj uz zahtjev za izdavanje odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet u Republici Hrvatskoj.

Odgovorna osoba iz stavka 1. ovog članka svojim potpisom u poseban očevidnik odobrava stavljanje pojedine serije lijeka u promet.

Članak 10.

Proizvodni pogoni i oprema trebaju biti izvedeni, smješteni i održavani tako da odgovaraju postupcima koji se u njima provode.

Raspored, izvedba i rukovanje opremom mora biti takvo da na najmanju moguću mjeru smanji opasnost od pogreške i da omogući djelotvorno čišćenje i održavanje s ciljem sprječavanja kontaminacije, unakrsne kontaminacije i svaki nepoželjni utjecaj na kakvoću proizvoda.

Proizvodni pogoni i oprema koji se koriste u proizvodnim postupcima, a kritični su za kakvoću proizvoda, trebaju biti na odgovarajući način kvalificirani i validirani.

Članak 11.

Proizvođač mora osigurati sustav vođenja dokumentacije koji se temelji na zahtjevima kakvoće proizvoda, proizvodnoj recepturi, uputama za proizvodnju i postupke opremanja gotovog proizvoda, te radnim postupcima i zapisima koji pokrivaju različite proizvodne aktivnosti. Dokumentacija mora biti jasna i ažurirana.

Dokumentacija iz stavka 1. ovoga članka mora omogućiti uvid u slijed proizvodnih postupaka svake proizvedene serije lije­ka kao i promjene tijekom razvoja lijeka namijenjenog ispitiva­nju.

Dokumentaciju o seriji lijeka treba držati pohranjenu najma­nje godinu dana nakon isteka roka valjanosti serije na koju se odnosi ili 5 godina nakon stavljanja serije lijeka u promet, ovisno o tome koje je razdoblje dulje.

Proizvođač lijeka namijenjenog ispitivanju, dokumentaciju o seriji lijeka namijenjenog ispitivanju mora čuvati najmanje 5 godina nakon završetka posljednjega kliničkog ispitivanja u kojem je serija lijeka korištena.

Ako se koriste elektronički, fotografski ili neki drugi sustavi pohrane podataka, proizvođač mora validirati sustav dokazujući da će podaci biti sačuvani tijekom predviđenog roka. Kada se koriste elektronički zapisi, mora postojati zaštita od neovlaštenog ulaska u bazu podataka te neizbrisivi zapis svakog unosa ili pregleda baze s podatkom o osobi koja je taj posao obavljala.

Podatke evidentirane na način opisan u stavku 5. ovoga članka potrebno je zaštititi od gubitka ili oštećenja izradom kopija ili prijenosom u drugi sustav pohrane podataka, a podaci o provedenom postupku trebaju se pohraniti.

Podaci koji su pohranjeni na način opisan u ovom članku trebaju biti dostupni i čitljivi i moraju se dostaviti nadležnom tijelu na njegov zahtjev.

Članak 12.

Različite proizvodne postupke treba provoditi prema unaprijed postavljenim pisanim uputama i postupcima te u skladu s dobrom proizvođačkom praksom. Za provođenje procesne provjere moraju se osigurati primjerena i dostatna sredstva. Sva odstupanja od postupaka i oštećenja proizvoda moraju biti na odgovarajući način dokumentirana i temeljito istražena.

U cilju sprječavanja unakrsne kontaminacije ili podmje­ša­va­nja treba poduzeti sve potrebne tehničke, odnosno organizacijske mjere. U slučaju lijeka namijenjenog ispitivanju, posebna pažnja mora se obratiti na rukovanje lijekom tijekom i nakon bilo kojeg postupka maskiranja identiteta lijeka.

Svaki novi proizvodni postupak ili važniju izmjenu posto­je­ćeg proizvodnog postupka potrebno je validirati. Kritične faze proiz­vodnog postupka treba obvezno revalidirati u određenim vremenskim periodima.

Za lijek namijenjen ispitivanju proizvodni proces treba validirati u potpunosti, uzimajući u obzir stupanj razvoja proizvoda. Svakako moraju biti validirane kritične faze procesa, kao što je sterilizacija. Sve faze dizajna i razvoja proizvodnog procesa moraju biti u potpunosti dokumentirane.

Članak 13.

Proizvođač mora uspostaviti i održavati sustav provjere kak­voće, a pod rukovođenjem osobe koja ima potrebne kvalifikacije i neovisna je od proizvodnje.

Osoba iz stavka 1. ovog članka mora raspolagati s jednim ili više laboratorija provjere kakvoće s odgovarajućim osobljem i opremom za provođenje potrebnih ispitivanja (polaznih sirovina i pakovnih materijala, međuproizvoda i gotovih proizvoda). U te svrhe mogu se koristiti i usluge drugih za to osposobljenih laboratorija, koji za obavljanje djelatnosti imaju odobrenje nadležnog tijela, a s kojima proizvođač ima sklopljen važeći pisani ugovor.

U okviru završne provjere gotovih lijekova, prije nego što odobri stavljanje serije gotovog lijeka u promet ili korištenje u kliničkim ispitivanjima, organizacijska jedinica odgovorna za kak­voću mora uz analitičke rezultate razmotriti i ostale bitne podatke kao što su uvjeti proizvodnje, rezultati procesne provjere, provjera proizvodne dokumentacije i udovoljavanje lijeka postav­ljenim zahtjevima kakvoće u specifikaciji, uključujući i završno opremanje lijeka.

Uzorke svake serije gotovog lijeka proizvođač treba čuvati najmanje godinu dana nakon isteka roka valjanosti. Za lijek za ispitivanje potrebno je čuvati dovoljno uzoraka svake serije, kao i ključnih komponenti pakovnog materijala koji je korišten za svaku seriju lijeka, najmanje 2 godine nakon završetka ili prekida posljednjeg kliničkog ispitivanja u kojem je korištena pojedina serija, ovisno o tome koji je period dulji. Svi navedeni uzorci moraju biti na raspolaganju nadležnom tijelu.

Uzorke sirovina (osim otapala, plinova i vode) korištene za proizvodnju proizvođač treba čuvati najmanje dvije godine nakon stavljanja lijeka u promet. Ovaj se period može skratiti za sirovine koje nisu stabilne, a što mora biti navedeno u odgovarajućim zahtjevima kakvoće. Svi navedeni uzorci moraju biti na raspolaganju nadležnom tijelu.

Za polazne sirovine i proizvode koji se proizvode pojedi­nač­no ili u malim količinama ili njihovo čuvanje može izazvati posebne poteškoće, dogovorno s nadležnim tijelom mogu se utvrditi drugi uvjeti uzorkovanja i čuvanja.

Članak 14.

Za obavljanje bilo kojeg proizvodnog postupka ili poslova vezanih uz proizvodnju, a koje za proizvođača lijeka obavlja druga pravna osoba, proizvođač lijeka obvezan je sklopiti pisani ugovor.

Ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora jasno utvrditi odgovornost svake strane te poglavito pridržavanje načela dobre proizvođačke prakse od strane izvršitelja ugovora na način koji će osoba odgovorna za stavljanje pojedine serije gotovog lijeka u promet u potpunosti ispuniti svoje obveze.

Izvršitelj proizvodnog postupka ili poslova iz stavka 1. ovoga članka ne smije sklapati ugovor za povjereni posao s trećom pravnom osobom bez pisanog odobrenja naručitelja.

Izvršitelj mora primjenjivati načela i smjernice dobre proiz­vo­đačke prakse i omogućiti nadležnom tijelu provođenje nadzora nad njegovim radom.

Članak 15.

Proizvođač lijeka obvezan je postaviti i primjenjivati sustav evidentiranja i ocjenjivanja svih dobivenih prigovora kao i djelo­tvoran sustav za brzo povlačenje gotovog lijeka koji se nalazi u prometu.

Proizvođač lijeka obvezan je evidentirati i ispitati svaki prigovor koji se odnosi na manjkavost lijeka.

Proizvođač lijeka obvezan je obavijestiti farmaceutsku inspekciju i Agenciju o svakom nedostatku koji može imati za posljedicu povlačenje lijeka iz prometa ili neuobičajena ograničenja u primjeni lijeka.

U slučajevima iz stavka 3. ovog članka proizvođač lijeka obvezan je poduzeti mjere koje odredi farmaceutska inspekcija i/ili Agencija.

Članak 16.

U slučaju lijeka namijenjenog ispitivanju, proizvođač je u suradnji s nositeljem prethodnog odobrenja obvezan uspostaviti i primjenjivati sustav evidentiranja i ocjenjivanja svih prigovora na ispitivani lijek, kao i djelotvoran sustav za brzo povlačenje lijeka.

Proizvođač lijeka obvezan je evidentirati i ispitati svaki prigovor koji se odnosi na manjkavost lijeka iz stavka 1. ovoga članka te mora obavijestiti Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi o svakom nedostatku koji može imati za posljedicu povlačenje ili neuobičajena ograničenja u primjeni lijeka.

Ako lijek namijenjen ispitivanju ima odobrenje za stavljanje u promet, nositelj prethodnog odobrenja obvezan je obavijestiti nositelja odobrenja i Agenciju o svakom nedostatku koji može biti povezan s tim lijekom.

Nositelj prethodnog odobrenja obvezan je uspostaviti mehanizam koji omogućuje brzu identifikaciju lijeka maskiranog za kliničko ispitivanje, u slučajevima kada je neophodno hitno povla­čenje lijeka.

Nositelj prethodnog odobrenja osigurat će da u postupku iz stavka 5. ovoga članka identifikacija maskiranog lijeka bude provedena samo u onoj mjeri u kojoj je potrebno za zaštitu dobrobiti ispitanika.

Članak 17.

Proizvođač u okviru provođenja sustava osiguranja kakvoće obvezan je provoditi samoinspekcije u cilju praćenja i nadgledanja, primjene i poštivanja dobre proizvođačke prakse te predlaganja potrebnih mjera za poboljšanje sustava osiguranja kakvoće. O provođenju samoinspekcije i potom provedenih korektivnih aktivnosti potrebno je voditi evidenciju.

Članak 18.

Označavanje lijeka za ispitivanje mora biti takvo da osigura zaštitu ispitanika i omogući sljedljivost, da omogući identifikaciju lijeka i kliničkog ispitivanja te da olakša ispravnu primjenu ispitivanog lijeka.

Članak 19.

U proizvodnji lijekova u Republici Hrvatskoj na odgovara­ju­ći način se primjenjuju Načela i smjernice dobre proizvođačke prakse za lijekove, tiskane u Prilogu 1. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

Članak 20.

Dodatne posebnosti Dobre proizvođačke prakse za pojedine postupke i oblike lijekova propisane su Dodacima 1. do 8. koji su sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 21.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o dobroj proizvođačkoj praksi (»Narodne novine«, br. 71/99 i 118/99) u dijelu koji se odnosi na lijekove.

Članak 22.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/04-10/12
Urbroj: 534-06-05-1
Zagreb, 21. ožujka 2005.

Ministar
doc. dr. sc. Neven Ljubičić, v. r.

 

PRILOG 1.

NAČELA I SMJERNICE DOBRE PROIZVOĐAČKE PRAKSE ZA LIJEKOVE

1. UPRAVLJANJE KAKVOĆOM

Načelo

Pravna osoba koja ima dozvolu za proizvodnju obvezna je proizvoditi lijekove tako da se osigura njihova prikladnost za namjeravanu uporabu; također je obvezna osigurati da lijekovi odgovaraju zahtjevima iz odobrenja za promet, te da zbog neo­d­go­­varajuće neškodljivosti, kakvoće ili djelotvornosti ne pred­stav­ljaju opasnost za korisnike.

Sukladno ciljevima iz stavka 1. ovoga članka glede kakvoće potrebno je postojanje sveobuhvatnog i pravilno primijenjenog sustava osiguranja kakvoće koji uključuje dobru proizvođačku praksu, a time i provjere kakvoće. Sustav mora biti detaljno dokumentiran i njegova se djelotvornost mora pratiti. U svim dijelovima sustava osiguranja kakvoće moraju biti zaposlene osobe odgovarajuće stručne spreme te mora biti osiguran odgovarajući prostor i oprema.

1.1. Temeljne postavke osiguranja kakvoće (u daljnjem tekstu: OK), dobre proizvođačke prakse (u daljnjem tekstu: DPP) i kontrole kakvoće (u daljnjem tekstu: KK) međusobno su povezani.

Osiguranje kakvoće

1.2. OK je zbroj organiziranih aktivnosti, čiji je cilj proiz­vod­nja lijeka tražene kakvoće za namjeravanu uporabu.

Odgovarajući sustav OK-a za proizvodnju lijekova mora osiguravati da:

– su lijekovi razvijeni na način koji uvažava zahtjeve DPP i dobre laboratorijske prakse (DLP);

– su proizvodni i kontrolni postupci jasno navedeni i da se primjenjuje DPP;

– su odgovornosti rukovodećeg osoblja jasno utvrđene;

– su poduzete mjere za proizvodnju, nabavu i uporabu isprav­nih polaznih i pakovnih materijala;

– su provedene sve kontrole međuproizvoda, i bilo koje druge procesne kontrole i validacije;

– su gotovi proizvodi proizvedeni i kontrolirani prema definiranim postupcima;

– se lijekovi ne prodaju ili dostavljaju prije nego što odgovorna osoba za stavljanje serije lijeka potvrdi da je svaka serija proizvedena i kontrolirana sukladno zahtjevima iz odobrenja za promet i bilo kojim drugim propisima koji se odnose na proizvod­nju, kontrolu i stavljanje lijekova u promet;

– se primjenjuju odgovarajući postupci, čija primjena osigurava skladištenje, isporučivanje i rukovanje na način koji osigurava očuvanje kakvoće tokom cijelog roka valjanosti;

– se primjenjuje postupak samoinspekcije odnosno procjena sistema OK, kojima se redovito provjerava djelotvornost i primjena sustava OK-a.

Dobra proizvođačka praksa za lijekove

1.3. DPP je onaj dio OK koji osigurava da se lijekovi proizvode i kontroliraju prema standardima kakvoće koji su odgovarajući namjeravanoj uporabi, a kako je zahtijevano u odobrenju za promet i specifikaciji lijeka.

DPP uključuje proizvodnju i kontrolu kakvoće, a osnovni zahtjevi su sljedeći:

I. svi proizvodni postupci trebaju biti jasno definirani; ovi se postupci moraju periodično procjenjivati kako bi se osigurala stalna proizvodnja lijekova zahtijevane kakvoće koja odgovara njegovoj specifikaciji;

II. kritične faze proizvodnog postupka i značajne promjene procesa moraju biti vrednovane (validirane);

III. osiguranje svih preduvjeta za DPP uključujući i:

a. odgovarajuće obrazovano i obučeno osoblje;

b. odgovarajući prostor;

c. odgovarajuću opremu i održavanje;

d. ispravne polazne materijale i pakovne materijale;

e. odobrene postupke i upute;

f. odgovarajuće skladištenje i transport;

IV. upute i postupci trebaju biti napisani jasno te prilagođeni opremi koja je na raspolaganju;

V. djelatnici moraju biti obučeni za pravilno obavljanje poslova;

VI. da se tokom proizvodnje vode zapisi (ručno odnosno automatski), koji dokazuju da su sve faze u skladu sa definiranim postupcima i uputama, te da je kakvoća i količina proizvoda u skladu s očekivanom. Značajna odstupanja trebaju biti evidentirana i temeljito istražena;

VII. zapisi proizvodnje i isporučivanja moraju omogućiti praćenje serije lijeka;

VIII. da isporučivanje (promet na veliko) lijeka svodi pro­mjene u kakvoći lijeka na najmanju moguću mjeru;

IX. da postoji sustav povlačenja svake serije lijeka iz prometa;

X. da se ispituju svi prigovori na lijekove iz prometa; da se istraže uzroci neispravnosti u kakvoći, te da se poduzmu odgo­varajuće mjere koje će spriječiti ponavljanje istih manjkavosti.

Kontrola kakvoće

1.4. KK je onaj dio DPP koji se bavi uzorkovanjem, specifikacijama i ispitivanjem, te organiziranjem, dokumentiranjem i odobravanjem postupaka, koji osiguravaju da se provode sva potrebna i odgovarajuća ispitivanja, te da polazni materijali nisu odobreni za uporabu, niti proizvodi stavljeni u promet, sve dok njihova kakvoća nije ocijenjena zadovoljavajućom.

Osnovni zahtjevi KK su:

I. raspolaganje odgovarajućim prostorom i opremom, obu­če­nim zaposlenicima i odobrenim postupcima za uzorkovanje, kontrolu i ispitivanje polaznih i pakovnih materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda, te za praćenje uvjeta u prostoru u svrhu DPP;

II. da polazne i pakovne materijale, međuproizvode, poluproizvode i gotove proizvode uzorkuje osoblje odobreno od KK, a prema postupcima odobrenim od KK;

III. da se validiraju metode ispitivanja;

IV. da se vode zapisi (ručno odnosno automatski) koji dokazuju da su uzorkovanje, kontrola i ispitivanje stvarno provedeni. Bilo koje odstupanje mora biti zabilježeno i istraženo;

V. kvalitativni i kvantitativni sastav djelatnih tvari u gotovom proizvodu, kao i njihova čistoća, moraju biti u skladu s odobrenjem za promet, a proizvod mora biti u odgovarajućem spremniku i ispravno označen;

VI. da se o rezultatima ispitivanja vode zapisi, te da je ispitivanje materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih pro­izvoda procijenjeno prema specifikaciji. Procjena proizvoda uključuje pregled i procjenu proizvodne dokumentacije i procjenu odstupanja od specificiranih postupaka;

VII. da niti jedan proizvod neće biti stavljen u promet prije nego što odgovorna osoba certifikatom potvrdi da proizvod odgovara zahtjevima iz odobrenja za promet;

VIII. da se čuva dovoljan broj uzoraka polaznih materijala i gotovog proizvoda za potrebe naknadnog ispitivanja proizvoda i da se proizvod čuva u konačnom pakiranju, osim ako se proizvodi u izrazito velikim pakiranjima.

2. OSOBLJE

Opće smjernice

2.1. Proizvođač mora raspolagati dovoljnim brojem zaposlenika, odgovarajućih kvalifikacija i iskustva.

2.2. Proizvođač mora imati organizacijsku shemu, kojom su definirani odnosi odgovornog osoblja. Osobe na odgovornim mjes­tima moraju imati posebne obveze opisane u opisima radnog mjesta i trebaju imati ovlaštenje za provođenje navedenih obveza. Njihovi zadaci mogu biti delegirani zamjenama, koje imaju zadovoljavajuće kvalifikacije.

Ključno osoblje

2.3. Ključne osobe su rukovoditelj proizvodnje, rukovoditelj kontrole kakvoće i odgovorna osoba za puštanje serije lijeka u promet (u daljem tekstu »odgovorna osoba«). Rukovoditelj proiz­vodnje i rukovoditelj kontrole kakvoće mogu istovremeno biti i odgovorne osobe. Rukovoditelji proizvodnje i kontrole kakvoće moraju biti međusobno nezavisni.

2.4. Dužnosti »odgovorne osobe«

a) »odgovorna osoba« mora osigurati da je svaka serija lijeka koji se proizvodi u Republici Hrvatskoj proizvedena i ispitana/ provjerena sukladno zakonskim propisima i odobrenjem za promet;

b) u slučaju kada je gotovi lijek proizveden izvan Republike Hrvatske, »odgovorna osoba« mora osigurati provjeru svake uvezene serije;

c) »odgovorna osoba« mora potvrditi svojim potpisom stav­ljanje svake serije lijeka u promet.

Osobe zadužene za provedbu ovih zadataka moraju imati odgovarajuće kvalifikacije i moraju zbog izvršavanja obveza nositelju proizvodne dozvole biti stalno na raspolaganju. Obveze se mogu prenijeti, ali samo na drugu odgovornu osobu.

2.5. Odgovornosti rukovoditelja proizvodnje su:

I. osigurati da se proizvodi, proizvode i skladište prema odgovarajućoj dokumentaciji, a radi postizanja tražene kakvoće;

II. odobravati upute, koje se odnose na proizvodne postupke, te osigurati njihovu primjenu;

III. osigurati da proizvodne zapise procijeni i potpiše odgovorna osoba prije slanja u odjel KK;

IV. kontrolirati održavanje svog odjela, prostora i opreme;

V. osigurati provođenje potrebnih validacija;

VI. osigurati provedbu početne i trajne izobrazbe osoblja.

2.6. Odgovornosti rukovoditelja kontrole kakvoće su:

I. odobriti ili odbiti polazne i pakovne materijale, međuproiz­vode, poluproizvode i gotove proizvode;

II. provjeriti dokumentaciju serije lijeka;

III. osigurati provedbu svih potrebnih ispitivanja;

IV. odobriti specifikacije, upute za uzorkovanje, metode ispitivanja i druge postupke KK;

V. odobriti i nadzirati ugovorne analitičare;

VI. kontrolirati održavanje svog odjela, prostora i opreme;

VII. osigurati provođenje potrebnih validacija;

VIII. osigurati provedbu početne i trajne izobrazbe osoblja.

2.7. Rukovoditelji proizvodnje i kontrole kakvoće suodgovorni su za:

– odobravanje pisanih postupaka i ostalih dokumenata, uklju­­ču­jući i njihove dopune,

– praćenje i kontrolu uvjeta u proizvodnji,

– čistoću pogona,

– validaciju procesa,

– izobrazbu,

– odobravanje i provjeru dobavljača materijala,

– odobravanje i kontrolu ugovornih proizvođača,

– definiranje i kontrolu skladišnih uvjeta za materijale i pro­izvode,

– čuvanje zapisa,

– praćenje udovoljavanja zahtjevima DPP-a,

– ispitivanje, istraživanje i uzorkovanje u svrhu praćenja čim­­benika koji mogu utjecati na kakvoću proizvoda.

Izobrazba

2.8. Proizvođač treba osigurati izobrazbu osoblja koje u skla­du s radnim zadacima dolaze u proizvodne prostore ili kontrolne laboratorije (uključivo i osoblje koje radi na održavanju i čiš­će­nju), kao i za ostalo osoblje čije aktivnosti mogu utjecati na kakvoću proizvoda.

2.9. Osim osnovne izobrazbe o teoriji i primjeni DPP, novozaposlenim osobama treba osigurati izobrazbu koja odgovara nji­hovim radnim obavezama kao i trajnu izobrazbu uz periodičnu provjeru. Moraju postojati programi izobrazbe, odobreni od rukovoditelja proizvodnje ili kontrole kakvoće. Zapisi o izobrazbi trebaju se pohranjivati.

2.10. Osoblje koje radi u prostorima u kojima postoji opasnost od kontaminacije, npr. sterilnim prostorima ili prostorima u kojima se rukuje s visokoaktivnim, toksičnim, zaraznim ili senzi­bili­zirajućim materijalima, treba proći posebnu izobrazbu.

2.11. Posjetiteljima i osobama bez izobrazbe prije ulaska u proizvodne prostore ili prostore kontrole kakvoće treba dati upute u svezi osobne higijene i propisane zaštitne odjeće.

2.12. Obuka treba obuhvatiti osnovna načela i smjernice sustava OK.

Osobna higijena

2.13. Treba postojati program higijene, koji uključuje postupke vezane za zdravlje, primjenu higijene i odjeću zaposlenika. Ovi postupci trebaju biti razumljivi i primjenjivani od osoblja čiji zadaci su u proizvodnim i kontrolnim prostorima. Program higijene treba biti podržavan od rukovodstva i razmatran tokom izobrazbe.

2.14. Kod zapošljavanja obvezan je liječnički pregled. Proiz­vođač mora osigurati sustav obavješćivanja o promjeni zdravstvenog stanja zaposlenika koja može utjecati na kakvoću proizvoda.

2.15. Potrebno je poduzeti sve mjere da u proizvodnji lijeka ne sudjeluje osoblje koja boluje od zaraznih bolesti ili osoblje sa otvorenim ranama na izloženim površinama tijela.

2.16. Svaka osoba koja ulazi u proizvodni prostor mora nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću.

2.17. U proizvodnim i skladišnim prostorima treba zabraniti uzimanje hrane, pića, pušenje ili čuvanje hrane, pića, sredstava za pušenje kao i lijekova za osobnu primjenu. Općenito, unutar proiz­vodnih pogona ili drugih prostora, gdje može doći do neželjenog učinka na proizvod, potrebno je zabraniti svaku nehigijensku praksu.

2.18. Potrebno je izbjegavati direktan kontakt ruku osoblja s proizvodom kao i s dijelovima opreme koji dolaze u kontakt sa proizvodom.

2.19. Osoblje treba podučiti da koriste uređaje za pranje ruku.

2.20. Posebni zahtjevi za proizvodnju određenih grupa proiz­vo­da, npr. sterilnih proizvoda navedeni su u Dodacima ovom Pravilniku.

3. PROSTORIJE I OPREMA

Načelo

Prostor i oprema moraju biti smješteni, opremljeni, izvedeni, prilagođeni i održavani na način koji odgovara postupcima za koje se koriste. Njihov raspored i oprema moraju biti takvi da smanjuju na minimum mogućnost greške i omogućava učinkovito čišćenje i održavanje radi sprečavanja unakrsne kontaminacije, sakupljanja prašine ili nečistoće, općenito neželjenog utjecaja na kakvoću proizvoda.

Opće smjernice

3.1. Zgrade i prostorije moraju biti smješteni u okolišu koji opasnost od kontaminacije materijala ili proizvoda svodi na najmanju moguću mjeru.

3.2. Zgrade i prostorije treba pažljivo održavati, osigura­va­jući da popravci i održavanje ne predstavljaju opasnost za kakvoću proizvoda. Trebaju se čistiti, a gdje je primjenjivo provoditi dezinfekciju, prema pisanim uputama.

3.3. Osvjetljenje, temperatura, vlažnost i ventilacija trebaju biti odgovarajući i ne smiju posredno ili neposredno neželjeno djelovati na lijek tijekom proizvodnje i čuvanja, ili na rad opreme.

3.4. Zgrade i prostorije trebaju biti izvedeni i opremljeni tako da pružaju zaštitu od insekata i ostalih životinja.

3.5. Ulazak neovlaštenih osoba nije dozvoljen.

Proizvodni prostor

3.6. Kako bi se rizik od unakrsne kontaminacije sveo na najmanju moguću mjeru, za proizvodnju pojedinih skupina lijekova, kao što su senzibilizirajući materijali (npr. penicilini) ili bio­loš­ki lijekovi (npr. iz živih mikroorganizama), potrebno je osigurati namjenski prostor i opremu. Određene vrste antibiotika, hormoni, citostatici, visokoaktivni lijekovi i drugi proizvodi (ne lijekovi), ne smiju se proizvoditi u istim prostorima i na istoj opremi s drugim lijekovima. U iznimnim slučajevima za takve se proizvode može koristiti ista oprema uz primjenu kampanjske proizvodnje, uz uvjet da se primjenjuju posebne mjere predostrožnosti i provede potrebne validacije. U pogonima u kojima se proizvode lijekovi ne smiju se proizvoditi otrovi kao što su pesticidi i herbicidi.

3.7. Raspored prostorija mora omogućavati logičan slijed proizvodnih faza uz odgovarajuće klase čistoće.

3.8. Proizvodni i skladišni prostor u pogonu mora omogu­ća­vati smještaj opreme i materijala koji osigurava da se rizik zamjene lijekova ili njihovih sastojaka smanji na najmanju mogu­ću mjeru, te da se izbjegne mogućnost unakrsne kontaminacije.

3.9. U slučajevima kada su polazni materijali, kontaktna am­ba­laža, međuproizvodi ili poluproizvodi izloženi direktnom utje­caju okoliša, unutarnje površine (zidovi, podovi i stropovi) trebaju biti glatki, bez pukotina i otvorenih spojeva i ne smiju otpuštati čestice; ovi se prostori moraju lako i djelotvorno čistiti, a prema potrebi i dezinficirati.

3.10. Cjevovodi, električni uređaji, ventilacija i sl. trebaju biti opremljeni i smješteni tako da se izbjegne stvaranje udub­lje­nja koja se teško čiste. U svrhu održavanja pristup navedenim ure­­đajima mora biti moguć s vanjske strane proizvodnog prostora.

3.11. Kanalizacija mora biti odgovarajućih dimenzija s ugra­đenim sifonom (npr. u obliku U-cijevi). Potrebno je izbjegavati otvorene kanale, ali ako su nužni isti moraju biti plitki radi lakšeg čišćenja i dezinfekcije.

3.12. Proizvodni prostori moraju imati djelotvornu ventilaciju uz opremu za praćenje kvalitete zraka (temperatura i kada je potrebno vlaga i filtracija) koja je u skladu s proizvodom i primjenjivanim proizvodnim postupcima i vanjskim okolišem.

3.13. Polazne materijale treba vagati u posebnim, za to namijenjenim prostorima.

3.14. Kod operacija koje uzrokuju stvaranje prašine (uzorkovanje, vaganje, miješanje, proizvodnja i opremanje suhih proizvoda) potrebno je poduzeti posebne mjere u svrhu sprečavanja unakrsne kontaminacije i omogućavanja čišćenja.

3.15. Prostori za opremanje lijekova trebaju biti posebno izve­deni radi izbjegavanja zamjena ili unakrsne kontaminacije.

3.16. Proizvodni prostori moraju biti dobro osvijetljeni, a posebno na mjestima gdje se obavlja vizualna kontrola na samoj liniji.

3.17. Procesna kontrola može se provoditi unutar proizvodnog prostora uz uvjet da ne predstavlja opasnost za proizvodnju.

Skladišni prostori

3.18. Skladišni prostori moraju biti dostatni za uredno skla­diš­tenje raznih vrsta materijala i proizvoda: polaznih i pakovnih materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda, proizvoda u karanteni, te odobrenih, odbijenih, vraćenih ili proiz­voda povučenih iz prometa.

3.19. Skladišni prostori moraju biti tako izvedeni da osiguravaju dobre uvjete skladištenja poglavito da budu čisti, suhi i održavani unutar prihvatljivih temperaturnih granica. Kada se zahtijevaju posebni uvjeti skladištenja (npr. temperatura, vlaga), potrebno ih je osigurati, kontrolirati i pratiti.

3.20. Na ulaznim i izlaznim peronima potrebno je materijale i proizvode zaštititi od vremenskih prilika. Prijemni prostor mora biti opremljen i uređen tako da omogućava čišćenje vanjske ambalaže ulaznog materijala prije skladištenja, kada je to potrebno.

3.21. Kada je status karantene osiguran skladištenjem u posebnom prostoru (fizička karantena), tada takav prostor mora biti jasno označen, a pristup ograničen samo na ovlaštene osobe. Bilo kakav drugi sustav koji zamjenjuje fizičku karantenu mora osiguravati istu sigurnost.

3.22. Za uzorkovanje polaznih materijala treba osigurati od­vojeni prostor. Ako se uzorkovanje obavlja u skladišnom prostoru treba ga provoditi na način koji sprečava kontaminaciju ili unakrsnu kontaminaciju.

3.23. Potrebno je osigurati odvojene skladišne prostore za odbijene, povučene ili vraćene materijale ili proizvode.

3.24. Visokoaktivni materijali ili proizvodi moraju se čuvati na zaštićenim i sigurnim mjestima.

3.25. Posebnu pozornost treba obratiti na sigurnost i zaštitu skladištenja tiskanog pakovnog materijala.

Prostori Kontrole kakvoće

3.26. Laboratoriji za kontrolu kakvoće trebaju u pravilu biti odvojeni od proizvodnih prostora. To se posebno odnosi na laboratorije za kontrolu bioloških, mikrobioloških proizvoda i radioizotopa, koji također trebaju biti međusobno odvojeni.

3.27. Kontrolni laboratoriji trebaju biti opremljeni tako da su prikladni za postupke koji će se u njima obavljati. Potrebno je osigurati dovoljno prostora za izbjegavanje zamjena i unakrsne kontaminacije. Za uzorke i zapise treba osigurati odgovarajući skladišni prostor.

3.28. Za zaštitu osjetljivih instrumenata od vibracija, elek­trič­ne interferencije, vlage itd. moraju se osigurati posebne odvo­jene prostorije.

3.29. Za laboratorije u kojima se rukuje s biološkim i radioaktivnim materijalima potrebni su i dodatni zahtjevi prema važe­ćim propisima.

Pomoćni prostori

3.30. Prostorije za odmor i jelo trebaju biti odvojene od ostalih prostora.

3.31. Garderobe i sanitarni čvorovi trebaju biti lako dostupni i primjereni broju korisnika. Sanitarni čvor ne smije biti u direktnoj vezi s proizvodnim ili skladišnim prostorom.

3.32. Radionice moraju biti odvojene od proizvodnih pogona. Kada se dijelovi i alati skladište u proizvodnom prostoru, moraju se čuvati u za to određenim prostorima ili ormarima.

3.33. Staništa za životinje moraju biti izolirana od drugih prostora, sa odvojenim ulazima (za životinje) i uređajima za ventilaciju.

Oprema

3.34. Oprema za proizvodnju mora biti izvedena, smještena i održavana na način koji odgovara njenoj namjeni.

3.35. Popravci i održavanje opreme ne smiju ugrožavati kakvoću proizvoda.

3.36. Oprema za proizvodnju mora biti izvedena tako da omogućava lako i temeljito čišćenje. Čišćenje treba provesti prema pisanim uputama, a opremu treba čuvati u čistom i suhom stanju.

3.37. Oprema za pranje i čišćenje treba biti tako odabrana i rabljena da ne predstavlja izvor kontaminacije.

3.38. Oprema mora biti instalirana na način koji sprečava opasnost od greške ili kontaminacije.

3.39. Dijelovi proizvodne opreme koji dolaze u kontakt s proizvodom ne smiju biti reaktivni, aditivni ili apsorptivni do granice koja može utjecati na kakvoću proizvoda.

3.40. Za postupke proizvodnje i kontrole potrebno je osigurati vage i mjernu opremu odgovarajućeg mjernog područja i preciznosti.

3.41. Opremu za mjerenje, evidentiranje, vaganje i kontrolu treba baždariti i kontrolirati u određenim vremenskim periodima. Potrebno je čuvati zapise o baždarenju.

3.42. Fiksne cijevi trebaju biti jasno označene s navedenim sadržajem, i kada je primjenjivo, smjerom toka.

3.43. Cjevovode za destiliranu, deioniziranu i prema potrebi ostalu vodu treba sanirati prema pisanim postupcima u kojima su navedene »granice djelovanja« za mikrobiološku kontaminaciju i mjere koje tada treba poduzeti.

3.44. Ako je moguće, neispravnu opremu treba ukloniti iz proizvodnje i kontrole kakvoće, ili barem jasno označiti kao neispravnu.

4. DOKUMENTACIJA

Načelo

Dokumentacija jest nužan dio sustava osiguranja kakvoće. Specifikacije, proizvodna receptura, postupci, upute, i zapisi moraju biti dostupni u pisanom obliku.

Opće smjernice

4.1. Specifikacije sadrže detaljne zahtjeve kakvoće kojima trebaju udovoljavati proizvodi ili polazni materijali korišteni ili dobiveni tijekom proizvodnje. Specifikacije služe kao osnova za procjenu kakvoće.

Receptura proizvodne serije, postupak izrade i opremanja na­vode sve korištene polazne materijale i opisuju sve faze proizvod­nje i opremanja proizvoda.

Postupci sadrže upute za obavljanje određenih radnji, npr. čišćenje, presvlačenje, kontrolu uvjeta, uzorkovanje, ispitivanje, rukovanje opremom itd.

Zapisi omogućuju praćenje svake proizvedene serije lijeka, uključujući i njegovo isporučivanje, kao i druge okolnosti koje se odnose na kvalitetu gotovih proizvoda.

4.2. Dokumente treba pažljivo osmisliti, izraditi, pregledati i distribuirati, a isti moraju biti u skladu s odgovarajućim dijelovima registracijskog dosjea.

4.3. Dokumente treba odobriti, potpisati, uz navođenje datuma odobravanja od odgovarajuće ovlaštene osobe.

4.4. Svaki dokument mora imati nedvosmislen sadržaj. Naziv, svrha i namjena moraju biti jasno navedeni. Dokumenti trebaju biti sistematično navedeni i jednostavni za pregled. Kopije dokumenata moraju biti jasne i čitljive i onemogućiti pogrešnu primjenu kopija.

4.5. Dokumente treba pregledavati i periodično obnavljati. Kod revizije dokumenata treba primijeniti sustav sprečavanja nehotične uporabe poništenih (nevažećih) dokumenata.

4.6. Dokumenti ne smiju biti pisani rukom, a u slučajevima kada je potrebno upisivati podatke, ti se upisi moraju obaviti jasnim, čitkim rukopisom, nebrisivom tintom. Dovoljan prostor treba osigurati za unos podataka.

4.7. Promjene/ispravci u upisu u dokumentu moraju biti potpisane uz navođenje datuma; ispravci moraju omogućavati čitanje izvornog teksta. U slučajevima kada je to potrebno, treba navesti razlog ispravka.

4.8. Podatke treba zapisivati tijekom događanja i na način koji omogućava praćenje svih značajnih aktivnosti u proizvodnji lijeka. Zapise treba čuvati barem godinu dana nakon isteka roka valjanosti gotovog proizvoda.

4.9. Podaci se mogu upisivati primjenom sustava elektronske obrade podataka, fotografski, ili na neki drugi odgovarajući način, ali potrebne su detaljne upute u svezi upotrijebljenog sustava, a točnost podataka potrebno je kontrolirati. Samo ovlaštene osobe smiju imati pristup, ili mogu mijenjati podatke u računalu, a o navedenom treba voditi evidenciju; pristup treba biti ograničen šifrom ili na drugi prikladan način, a upis kritičnih podataka potrebno je odvojeno kontrolirati. Cjelovitu dokumentaciju o seriji elektronski pohranjenu treba zaštititi prijenosom na magnetsku vrpcu, mikrofilm, papir ili sl. Od posebne je važnosti da su podaci na raspolaganju tokom cijelog perioda čuvanja.

Potrebni dokumenti

4.10. Specifikacije

Za polazne i pakovne materijale kao i gotove proizvode trebaju postojati specifikacije odobrene i datirane od odgovornih osoba; gdje je primjenjivo trebaju postojati specifikacije među­proizvoda i poluproizvoda.

Specifikacije polaznih i pakovnih materijala

4.11. Specifikacije polaznih materijala, kontaktne ambalaže i tiskanog pakovnog materijala trebaju, kada je to primjenjivo, uključivati:

a) Opis materijala:

– naziv i interna šifra;

– veza/referenca, ako postoji, na farmakopeju;

– naziv odobrenog/ih dobavljača i ako je moguće proiz­vođača;

– uzorke tiskanih materijala;

b) Postupak uzorkovanja i ispitivanja ili veza/referenca na te postupke;

c) Kvalitativne i kvantitativne zahtjeve s postavljenim granicama;

d) Uvjete skladištenja i mjere predostrožnosti;

e) Vrijeme čuvanja prije ponovnog ispitivanja (rekontrole).

Specifikacije međuproizvoda i poluproizvoda

4.12. Specifikacije međuproizvoda i poluproizvoda potrebne su u slučajevima njihove nabave ili prodaje, ili ako se podaci vezani uz međuproizvode koriste u procjeni gotovog proizvoda, a sadrže iste podatke kao i specifikacije polaznih materijala ili gotovih proizvoda ako je primjenjivo.

Specifikacije gotovih proizvoda

4.13. Specifikacije gotovih proizvoda trebaju uključivati:

a) Naziv proizvoda i šifru, gdje je primjenjivo;

b) Sastav ili vezu/referencu na sastav;

c) Opis farmaceutskog oblika i detalje o pakovanju;

d) Upute za uzorkovanje i ispitivanje ili veza/referenca na postupke;

e) Kvalitativne i kvantitativne zahtjeve s postavljenim granicama;

f) Uvjete čuvanja i prema potrebi posebne mjere predostrož­nosti tijekom rukovanja, gdje je primjenjivo

g) Rok valjanosti.

Proizvodni postupak

Za svaki proizvod i veličinu serije treba postojati odobrena proizvodna receptura i postupak izrade. Oni su često sadržani u jednom dokumentu.

4.14. Receptura proizvodne serije treba uključiti:

a) Naziv proizvoda i šifru koja je vezana sa specifikacijom;

b) Opis farmaceutskog oblika, doze proizvoda i veličina serije;

c) Popis korištenih polaznih materijala, s navedenom količi­nom, nazivom i jedinstvenom šifrom navedenih materijala; potrebno je navesti i sirovine koje se tijekom proizvodnje gube;

d) Očekivano iskorištenje s propisanim granicama, te ukoli­ko je primjenjivo, iskorištenje međuproizvoda.

4.15. Postupak izrade treba uključiti:

a) Mjesto proizvodnje, uz navođenje glavne opreme;

b) Postupke ili šifre postupaka koji se koriste za pripremu glavne opreme (npr. čišćenje, sastavljanje, baždarenje, sterilizacija);

c) Detaljne upute za sve faze proizvodnje (npr. provjera ma­terijala, predobrada, redoslijed dodavanja materijala, vrijeme mije­šanja, temperatura itd.);

d) Parametre procesne kontrole s pripadajućim granicama;

e) Zahtjeve za čuvanje poluproizvoda, kada je potrebno, koji uključuju spremnik, označavanje i posebne uvjete čuvanja; gdje je primjenjivo

f) Posebne mjere predostrožnosti.

Postupak opremanja

4.16. Za svaki proizvod, veličinu i vrstu pakovanja treba postojati odobreni postupak opremanja. Postupak treba uključiti ili imati referencu za sljedeće:

a) Naziv proizvoda;

b) Farmaceutski oblik i dozu;

c) Veličinu pakovanja izraženu brojem, težinom ili volumenom proizvoda u konačnom spremniku;

d) Popis pakovnog materijala potrebnog za opremanje standardne serije, uključujući količne, dimenzije i vrstu sa šiframa ili referencu na pripadajuću specifikaciju materijala;

e) Kad je primjenjivo, primjerak ili kopiju tiskanog pakovnog materijala iz kojih je vidljivo mjesto otiskivanja kontrolnog broja i roka valjanosti;

f) Mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati uključu­jući pažljivu kontrolu odnosno pregled prostora i opreme radi osiguranja pripremljenosti linije prije početka rada;

g) Opis svih faza opremanja, uključujući i pomoćne postupke i opremu;

h) Pojedinosti procesne kontrole s postupcima uzorkovanja i postavljanim granicama.

Zapisi o izradi serije proizvoda

4.17. Zapise o izradi svake proizvedene serije potrebno je čuvati. Ona se treba temeljiti na odgovarajućim dijelovima odobrene proizvodne recepture i postupka izrade. Postupak pripreme tih zapisa mora biti takav da se izbjegnu greške u prepisivanju. U zapisu mora biti naveden broj serije proizvoda.

Početku bilo koje faze proizvodnje mora prethoditi kontrola kojom se provjerava odsutnost prethodnog proizvoda, dokumenata ili materijala koji nisu potrebni za planirani proces i da je oprema čista i odgovarajuća za primjenu.

Također je potrebno provjeriti da li je proveden postupak čišćenja, te da li je oprema prikladna za rad, o čemu se vode zapisi.

Tijekom proizvodnje i nakon završetka, sljedeće informacije trebaju biti zapisane u vrijeme događanja; zapis mora biti datiran i potpisan u suglasnosti sa odgovornom osobom proizvodne faze:

Zapis o izradi serije proizvoda uključuje:

a) Naziv proizvoda;

b) Datum i vrijeme početka rada, značajnih faza i završetka proizvodnje;

c) Ime osobe odgovorne za svaku fazu proizvodnje;

d) Inicijale zaposlenika u raznim značajnim fazama proiz­vod­nje i prema potrebi osobe koja je kontrolirala svaku od tih operacija (napr. vaganje);

e) Broj serije i/ili broj analize kao i količinu svakog stvarno izvaganog polaznog materijala (uključivši i kontrolni broj i dodanu količinu dorađenog ili prerađenog materijala);

f) Svaki značajan postupak ili događaj, te glavnu opremu;

g) Procesnu kontrolu s dobivenim rezultatima i inicijale osobe koja ju je obavila;

h) Iskorištenje proizvoda u raznim i odgovarajućim fazama proizvodnje;

i) Napomene o posebnim problemima uključivo pojedinosti za sva odstupanja od proizvodne recepture i postupka izrade, uz potpisano odobrenje.

Zapisi o opremanju serije proizvoda

4.18. Zapise o opremanju svake proizvedene serije potrebno je čuvati. Ona se treba temeljiti na odgovarajućim dijelovima prihva­ćenog postupka opremanja i postupak pripreme tih zapisa mora biti takav da se izbjegnu greške u prepisivanju. U zapisima o opremanju treba navesti broj serije, količinu poluproizvoda koju treba opremiti uz broj serije i planiranu količinu gotovog proizvoda.

Početku bilo koje faze opremanja mora prethoditi kontrola kojom se provjerava odsutnost prethodnog proizvoda, dokumenata ili materijala koji nisu potrebni za planirani proces i da je oprema čista i odgovarajuća za primjenu.

Tijekom proizvodnje i nakon završetka, sljedeće informacije trebaju biti zapisane u vrijeme događanja; zapis mora biti datiran i potpisan u suglasnosti sa odgovornom osobom za opremanje:

a) Naziv proizvoda;

b) Datum(i) i vrijeme faze opremanja;

c) Ime odgovorne osobe;

d) Inicijale zaposlenika za svaku značajnu fazu;

e) Zapise o provjeri identiteta i o udovoljavanju postupcima opremanja, uz rezultate procesne kontrole;

f) Detalje o opremanju uz navođenje upotrijebljene opreme i linija za opremanje;

g) Kada je to moguće, uzorke upotrijebljenog tiskanog pakovnog materijala uključivši ogledni primjerak označavanja kontrolnog broja, roka valjanosti i bilo kojih podataka koji se dodatno tiskaju;

h) Napomene o posebnim problemima ili neuobičajenim doga­đanjima uključivo pojedinosti za sva odstupanja od postupka opremanja uz potpisano odobrenje;

i) Količine i referentni broj ili identifikacijske oznake izdanog, rabljenog, uništenog ili vraćenog tiskanog pakovnog materijala ili poluproizvoda, te količine dobivenog proizvoda, radi bilance (obračuna) materijala.

Postupci i zapisi

Zaprimanje

4.19. Zaprimanje svake isporuke polaznih, primarnog i tiskanog pakovnog materijala treba provoditi prema pisanim uputama i o tome treba voditi zapise.

4.20. Zapisi trebaju uključiti:

a) Naziv materijala na dostavnici i na spremniku;

b) Interni naziv i/ili šifra, ako se razlikuje od navedenog pod a)

c) Datum zaprimanja;

d) Ime dobavljača i ako je moguće, ime proizvođača;

e) Broj serije proizvođača ili referentni broj;

f) Ukupnu količinu i broj zaprimljenih spremnika;

g) Broj serije dodijeljen po zaprimanju;

h) Primjedbe (npr. o stanju spremnika).

4.21. Trebaju postojati pisani postupci o internom označa­va­nju, karanteni i skladištenju polaznih, pakovnih i ostalih materijala gdje je primjenjivo.

Uzorkovanje

4.22. Potreban je pisani postupak uzorkovanja s detaljima o osobi ovlaštenoj za uzorkovanje, metodama i opremi koja se koristi, količinama i mjerama predostrožnosti kojih se treba pridržavati radi sprečavanja kontaminacije materijala, ili promjena kvalitete.

Ispitivanje

4.23. Potreban je pisani postupak ispitivanja materijala i proizvoda u raznim fazama proizvodnje, uz opis metoda i opreme koja se koristi. Provedena ispitivanja treba zapisati.

Ostalo

4.24. Potrebni su pisani postupci odobravanja i odbijanja materijala i proizvoda, naročito postupak stavljanja u promet gotovog proizvoda od strane »odgovorne osobe«.

4.25. Potrebno je voditi zapis o isporučivanju svake serije proizvoda radi lakšeg povlačenja u slučaju potrebe.

4.26. Trebaju postojati pisane upute i pripadajući zapisi za:

– validaciju

– sastavljanje i baždarenje opreme

– održavanje, čišćenje i sanitaciju

– podaci o osoblju uključujući obrazovanje, oblačenje, higi­jenu

– praćenje/kontrolu uvjeta u proizvodnji

– kontrolu štetočina

– reklamacije

– povlačenje

– povrat robe.

4.27. Za glavnu proizvodnu opremu i opremu za ispitivanje, trebaju postojati jasne upute za rukovanje.

4.28. Za glavnu i kritičnu opremu treba voditi dnevnik za upisivanje podataka o validaciji, baždarenju, održavanju, čišćenju ili popravcima, uključujući i datum i identitet osoba koje su obavile zadatke.

4.29. U dnevnicima treba biti kronološkim redom navedena uporaba glavne ili kritične opreme i prostora u kojima su proizvodi proizvedeni.

5. PROIZVODNJA

Načelo

Proizvodnja mora biti u skladu s jasno definiranim postupcima, a u cilju dobivanja proizvoda potrebne kakvoće, mora se odvijati prema načelima DPP-a i biti u skladu s proizvodnom dozvolom i odobrenjem za promet.

Opće smjernice

5.1. Proizvodnja se mora obavljati i nadgledati od strane kvalificiranih osoba.

5.2. Rukovanje materijalima i proizvodima, kao što su pri­jam i karantena, uzorkovanje, skladištenje, etiketiranje, vaganje, obrada, opremanje i isporučivanje moraju se obavljati u skladu s pisanim postupcima i uputama, o čemu se mora voditi evidencija.

5.3. Ulazni materijal mora biti provjeren tako da se osigura da pošiljka odgovara narudžbi. Spremnici se moraju čistiti tamo gdje je potrebno i označiti propisanim podacima.

5.4. Oštećenja spremnika ili bilo koji drugi problem koji bi mogao štetno djelovati na kvalitetu materijala moraju biti ispitani, zabilježeni i o tome se mora podnijeti izvješće Odjelu za kontrolu kakvoće.

5.5. Polazni materijali i gotovi proizvodi moraju se fizički ili organizacijski staviti u karantenu odmah poslije prijama ili obrade, sve dok ne budu odobreni odnosno pušteni za upotrebu i isporuku.

5.6. Međuproizvodima i poluproizvodima po prijemu rukuje se kao sa sirovinama.

5.7. Svi materijali i proizvodi moraju se skladištiti u odgo­varajućim uvjetima koji su određeni od strane proizvođača, a na uredan način koji omogućava odvajanje serije i rotiranje zaliha.

5.8. Provjera iskorištenja i poravnanje količina mora se voditi da bi se osiguralo da ne postoji nesklad izvan prihvatljivih granica.

5.9. Istovremeno ili uzastopno rukovanje različitim vrstama proizvoda u istoj prostoriji nije dozvoljeno, osim ako ne postoji rizik od zamjene ili unakrsne kontaminacije.

5.10. U svakoj fazi proizvodnje, proizvodi i materijali moraju biti zaštićeni od mikrobiološke i druge kontaminacije.

5.11. Prilikom rada s praškastim materijalima i proizvodima, moraju se poduzeti posebne mjere opreza da bi se spriječilo stvaranje i širenje prašine. To se posebno odnosi na visoko aktivne i senzibilizirajuće materijale.

5.12. Za vrijeme proizvodnje svi materijali, spremnici, glavna oprema i prostorije koje se koriste, moraju biti označeni ili identificirani na drugi način, s oznakom naziva proizvoda ili materijala koji se obrađuje, njihovom jačinom (gdje je primjenjivo) i brojem serije. Tamo gdje je primjenjivo, ova oznaka mora također sadržavati i fazu proizvodnje.

5.13. Oznaka na spremnicima, opremi ili prostoriji mora biti jasna i nedvojbena. Dobra je praksa uz tekst koristiti obojene oz­na­ke statusa (na primjer, u karanteni, odobreno, odbijeno, čisto…).

5.14. Provjerama je potrebno osigurati da su cjevovodi i drugi dijelovi opreme koji se koriste za prijenos proizvoda iz jedne zone u drugu ispravno priključeni.

5.15. Odstupanje od uputa i postupaka mora se, što je više moguće, izbjegavati. Ako do odstupanja ipak dođe, ono mora biti pisano odobreno od strane kvalificirane osobe, uz sudjelovanje Odjela za kontrolu kakvoće, gdje je potrebno.

5.16. Pristup proizvodnim prostorijama mora biti ograničen samo za ovlašteno osoblje.

5.17. Proizvodnju drugih vrsta proizvoda treba izbjegavati u prostorima i na opremi namijenjenoj za proizvodnju lijekova.

Sprječavanje unakrsne kontaminacije u proizvodnji

5.18. Treba izbjegavati kontaminaciju polaznih materijala ili proizvoda drugim materijalom ili proizvodom. Uzrok slučajne unakrsne kontaminacije mogu biti nekontrolirano oslobađanje pra­ši­ne, plinova, para, sprejeva ili organizama iz materijala i proiz­voda u obradi, ostaci na opremi i odjeći radnika. Važnost ovog rizika varira ovisno o vrsti kontaminanta i proizvoda koji je kontaminiran. Među najopasnijim kontaminatima su senzibi­lizi­rajući materijali, biološki preparati koji sadrže žive organizme, izvjesni hormoni, citotoksični preparati i drugi visokoaktivni materijali. Proizvodi u kojima je kontaminacija najznačajnija su parenteralni pripravci, pripravci koji se daju u velikim dozama odnosno kroz duže vrijeme.

5.19. Unakrsna kontaminacija mora se izbjegavati pomoću odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera, na primjer:

a) proizvodnjom u odvojenim prostorima (zahtijeva se za peniciline, živa cjepiva, žive bakterijske preparate i neke druge biološke preparate) ili kampanjskim radom (vremenska separacija) nakon čega slijedi odgovarajuće čišćenje;

b) osiguravanjem odgovarajućih zračnih međuprostora (tampona) i odvodom zraka;

c) smanjenjem na minimum rizika kontaminacije uzrokovanog recirkulacijom ili ponovnim ulazom neobrađenog ili nedovoljno obrađenog zraka;

d) čuvanjem zaštitne odjeće unutar prostora gdje se obrađuju proizvodi s posebnim rizikom od unakrsne kontaminacije;

e) korištenjem postupaka za čišćenje i dekontaminiranje poznate djelotvornosti, budući da je nedjelotvorno čišćenje opreme uobičajeni izvor unakrsne kontaminacije;

f) korištenjem »zatvorenih sustava« proizvodnje;

g) ispitivanjem ostataka i označavanjem statusa čišćenja op­re­me.

5.20. Mjere za sprečavanje unakrsne kontaminacije i njihova djelotvornost moraju se periodički provjeravati u skladu sa zadanim postupcima.

Validacija

5.21. Studije validacija moraju potkrijepiti dobru proizvo­đač­ku praksu i moraju se provoditi u skladu s određenim postupcima. Rezultati i zaključci se moraju zapisivati.

5.22. Kad se prihvaća neka nova proizvodna receptura ili metoda pripravljanja, moraju se poduzeti koraci da se dokaže njihova prikladnost za rutinski rad. Za definirani proces, koji koristi specificirane materijale i opremu, mora se dokazati da proizvod dosljedno daje traženu kvalitetu.

5.23. Značajne izmjene proizvodnog procesa, uključujući bilo kakvu promjenu opreme ili materijala, koje bi mogle utjecati na kvalitetu proizvoda odnosno reproducibilnost procesa, moraju se validirati.

5.24. Procesi i postupci moraju se kritički periodično ponov­no validirati, kako bi se osigurala i potvrdila njihova podobnost.

Sirovine

5.25. Nabava sirovina obavlja se od odobrenih dobavljača.

5.26. Sirovine se moraju nabavljati od odobrenih dobavljača navedenih u pripadajućoj specifikaciji i, gdje je moguće, izravno od proizvođača.

5.27. Za svaku isporuku moraju se provjeriti spremnici radi cjelovitosti pakiranja i žiga i radi usklađenosti tovarnog lista i etiketa dobavljača.

5.28. Ako se jedna isporuka sirovina sastoji od više serija, svaku seriju potrebno je odvojeno uzorkovati, ispitati i odobriti za upotrebu.

5.29. Sirovine u prostoriji za skladištenje moraju biti odgo­va­rajuće označene. Na etiketama mora biti navedeno:

– naziv proizvoda i interna šifra, gdje je primjenjivo;

– broj serije dodijeljen prilikom prijma;

– oznaka statusa (npr. u karanteni, na ispitivanju, odobreno za uporabu, odbijeno), gdje je primjenjivo;

– rok valjanosti ili datum iza kojega je potrebno ponovno ispitivanje, gdje je primjenjivo.

Kada se koriste potpuno kompjutorizirani sustavi, sve gornje informacije ne trebaju biti navedene na etiketi.

5.30. Treba provesti odgovarajuće postupke ili mjere da bi se osigurao identitet sadržaja svakog spremnika sirovina. Spremnici iz kojih su uzeti uzorci moraju biti označeni odnosno identificirani.

5.31. Koristiti se mogu samo one sirovine koje su odobrene za uporabu od strane Odjela za kontrolu kakvoće i koje su unutar roka valjanosti.

5.32. Sirovine mogu razdjeljivati jedino određene osobe, prema pisanom postupku u cilju da se osigura da su ispravni materijali točno izvagani ili odmjereni, u čiste i odgovarajuće ozna­če­ne spremnike.

5.33. Svaki odvagani materijal i njegova težina ili volumen mora biti nezavisno provjeren i provjera mora biti registrirana (evidentirana).

5.34. Materijali odvagani za pojedinu seriju moraju se čuvati zajedno te biti jasno označeni.

Proizvodnja međuproizvoda i poluproizvoda

5.35. Prije nego što se započne bilo koja operacija proizvod­nje, mora se osigurati da su radni prostori i oprema čisti i da nema nikakvih polaznih materijala, proizvoda, ostataka proizvoda ili dokumenata koji nisu potrebni za predviđenu operaciju proizvodnje.

5.36. Međuproizvodi i poluproizvodi se moraju čuvati pod odgovarajućim uvjetima.

5.37. Moraju se validirati kritični procesi.

5.38. Mora se provoditi i bilježiti sva potrebna procesna kontrola kao i kontrola uvjeta u prostoru.

5.39. Bilo kakvo značajno odstupanje od očekivanog isko­rištenja mora se zabilježiti i istražiti.

Pakovni materijal

5.40. Nabava, rukovanje i kontrola primarnog i tiskanog pakovnog materijala obavlja se na način kao i za polazne materijale.

5.41. Tiskani materijali moraju biti uskladišteni na odgo­vara­jući način u osiguranim uvjetima, tako da se isključi neovlašteni pristup. Pojedinačne etikete i drugi rasuti tiskani materijali moraju se skladištiti i prevoziti u odvojenim, zatvorenim spremnicima, tako da se izbjegne zamjena. Pakovni materijali moraju se izdavati za uporabu samo od strane ovlaštenih osoba u skladu s odobrenim i dokumentiranim postupkom.

5.42. Svakoj isporuci ili seriji tiskanog ili primarnog pakovnog materijala mora biti dodijeljen kontrolni ili drugi identifikacijski broj.

5.43. Primarni pakovni materijal ili tiskani pakovni materijal koji je zastario, ili se više ne koristi, mora biti uništen, o čemu treba voditi evidenciju.

Opremanje

5.44. Prilikom planiranja poslova opremanja, posebno se treba obratiti pažnja na smanjivanje na minimum rizika od unakrsne kontaminacije te zamjene. Ne smiju se opremati različiti proizvodi u blizini, osim u slučaju ako su fizički odvojeni.

5.45. Prije nego se započne operacija pakiranja, moraju se poduzeti mjere da se osigura da su radni prostor, linije za pakiranje, strojevi za tiskanje i druga oprema čisti i da nema nikakvih proizvoda, materijala i dokumenata koji su bili prethodno koriš­teni, ako oni nisu potrebni za predviđenu tekuću operaciju pakiranja. Priprema linije mora se obavljati u skladu sa odgo­vara­jućim listom provjere.

5.46. Naziv i broj serije proizvoda kojim se rukuje mora biti označen na svakom mjestu ili liniji za opremanje.

5.47. Svi proizvodi i pakovni materijali po zaprimanju u Odjel za opremanje moraju biti provjereni u pogledu količine, identiteta i usklađenosti sa postupkom opremanja.

5.48. Spremnici za doziranje moraju biti čisti, a posebice se mora izbjegavati i uklanjati kontaminante kao što su komadići stakla i čestice metala.

5.49. Nakon doziranja i zatvaranja poželjno je što prije obaviti etiketiranje. Ako to nije slučaj, moraju se primijeniti odgo­varajući postupci kojima se osigurava izbjegavanje ili zamjena pogrešnog etiketiranja.

5.50. Postupak tiskanja (na primjer šifra, rok valjanosti) izveden odvojeno ili tijekom opremanja mora se provjeriti i evidentirati. Ručno tiskanje mora se provjeravati u redovnim intervalima.

5.51. Posebno pozorno treba rabiti pojedinačne etikete te skrbiti o dodatnom tiskanju izvan linije. Etikete u kolutovima su pogodnije od pojedinačnih, jer se time izbjegava mogućnost zamjene.

5.52. Ispravnost rada elektronskog čitača šifre, brojača etiketa i sličnih uređaja treba provjeravati.

5.53. Tiskane i ispupčene/reljefne informacije na pakovnim materijalima moraju biti jasne i otporne na blijeđenje ili brisanje.

5.54. Kontrola proizvoda na liniji tijekom opremanja mora obuhvatiti:

a) opći izgled pakiranja

b) potpunost pakiranja

c) korištenje ispravnih proizvoda i pakovnih materijala

d) da li je dodatno tiskanje ispravno

e) ispravan rad uređaja za praćenje na liniji (alarma).

Uzorci uzeti sa linije opremanja ne smiju se ponovno vratiti na liniju.

5.55. Proizvodi kod kojih je došlo do neuobičajenih odstupanja mogu se ponovo vratiti u postupak opremanja tek nakon posebnog pregleda, istrage i odobrenja ovlaštenog osoblja. O toj operaciji se mora voditi detaljan zapis.

5.56. Bilo kakva značajna ili neuobičajena razlika uočena tijekom bilance količine poluproizvoda, tiskanih pakovnih materijala i broja proizvedenih jedinica, mora se istražiti i odgova­rajuće objasniti prije odobravanja za promet.

5.57. Po završetku opremanja, bilo koji neupotrijebljen, a kontrolnim brojem označen pakovni materijal mora se uništiti i o uništenju učiniti zapis. Vraćanje neiskorištenog neoznačenog tiskanog materijala na zalihu obavlja se prema pisanom postupku.

Gotovi proizvodi

5.58. Gotovi proizvodi moraju biti u karanteni do donošenja odluke o stavljanju u promet, pod uvjetima utvrđenim od strane proizvođača.

5.59. Procjena gotovih proizvoda i dokumentacije potrebne za stavljanje serije u promet provodi se sukladno odredbama poglavlja 6. Priloga I. ovoga Pravilnika.

5.60. Nakon donošenja odluke o stavljanju u promet, gotovi se proizvodi moraju uskladištiti pod uvjetima utvrđenim od strane proizvođača.

Odbijeni, prerađeni i vraćeni materijali

5.61. Odbijeni materijali i proizvodi moraju biti jasno označeni i uskladišteni u odvojenom prostoru. Oni se moraju ili vratiti dobavljaču, ili tamo gdje je to primjenjivo, preraditi ili uništiti. Bilo koja od navedenih aktivnosti mora biti odobrena i zapisana od strane ovlaštenog osoblja.

5.62. Prerada odbijenih proizvoda obavlja se samo iznimno u slučajevima kada ne utječe na kakvoću gotovog proizvoda, ako je u skladu sa specifikacijama. Navedeno se provodi prema definiranim i odobrenim postupcima, nakon procjene rizika o čemu se moraju voditi zapisi.

5.63. Prerada cijele ili dijela prethodne serije koje odgovaraju traženoj kvaliteti, ugradnjom u seriju istog proizvoda u određenoj fazi proizvodnje, mora biti unaprijed odobrena. Prerada se mora izvršiti u skladu sa definiranim postupkom nakon procjene rizika, uzimajući u obzir mogući utjecaj na rok valjanosti proizvoda. Prerada se mora zapisati.

5.64. Potreba za dodatnim ispitivanjem bilo kojeg gotovog proizvoda koji je prerađen, ili koji sadrži ugrađen proizvod, mora biti razmotrena od strane Odjela za kontrolu kakvoće.

5.65. Proizvodi koji su vraćeni s tržišta i koji su prošli kontrolu proizvođača moraju se uništiti osim ako ne postoji sumnja u kakvoću vraćenih proizvoda, isti se mogu uzeti u obzir za ponovnu prodaju, ponovno označavanje ili preradu u sljedećoj seriji, tek nakon što su kritički procijenjeni od strane Odjela za kontrolu kakvoće u skladu s pisanim postupkom. Prilikom ove procjene treba uzeti u obzir prirodu proizvoda, posebne uvjete skladištenja koje proizvod zahtijeva, njegovo stanje i povijest te vrijeme proteklo od puštanja u promet. Ako postoji bilo kakva sumnja u vezi kakvoće proizvoda, on se ne može smatrati pogodnim za promet ili ponovnu upotrebu, unatoč mogućoj kemijskoj obradi aktivne komponente. Sve poduzete aktivnosti moraju se odgovarajuće zapisati.

6. KONTROLA KAKVOĆE

Načelo

Kontrola kakvoće se bavi uzorkovanjem, specifikacijama i ispitivanjima kao i postupcima organizacije, dokumentacije i odobravanja za uporabu, koji osiguravaju da su izvršena potrebna i relevantna ispitivanja, i da materijali nisu odobreni za upotrebu, kao ni proizvodi za prodaju ili za opskrbu, sve dok se njihova kakvoća ne bude smatrala zadovoljavajućom.

Kontrola kakvoće nije ograničena samo na laboratorijsko ispitivanje, već sudjeluje u donošenju svih odluka koje se odnose na kakvoću proizvoda.

Neovisnost Kontrole kakvoće od Proizvodnje smatra se temeljnom za zadovoljavajući rad Kontrole kakvoće.

Opće smjernice

6.1. Svaki nositelj proizvodne dozvole mora imati Odjel za kontrolu kakvoće. Taj odjel mora biti nezavisan od drugih odjela i pod rukovođenjem osobe s odgovarajućom kvalifikacijom i iskustvom, koja na raspolaganju ima jedan ili više analitičkih laboratorija. Moraju biti dostupna odgovarajuća sredstva kako bi osigurali da se svi poslovi kontrole kvalitete provode efikasno i pouzdano.

6.2. Osnovne odgovornosti rukovoditelja Kontrole kakvoće opisani su u Osoblju. Obveze Odjela kontrole kakvoće su uspostavljanje, validacija i primjena svih postupaka kontrole kakvoće, čuvanje kontra uzoraka materijala i proizvoda, osiguravanje pravilnog označavanja spremnika materijala i proizvoda, osiguravanje praćenja stabilnosti proizvoda, sudjelovanje u ispitivanjima reklamacija vezanih uz kakvoću proizvoda, itd. Sve ove aktivnosti se moraju obavljati u skladu s pisanim postupcima, i tako gdje je potrebno, trebaju se zabilježiti.

6.3. Procjena gotovog proizvoda mora obuhvaćati sve bitne čimbenike, uključujući uvjete proizvodnje, rezultate procesne kontrole, pregled proizvodne dokumentacije, uključujući i dokumentaciju opremanja, usklađenost sa specifikacijom gotovog proiz­voda i kontrolu opremljenosti gotovog proizvoda.

6.4. Osoblje Kontrole kakvoće mora imati pristup u proiz­vod­nju radi uzorkovanja i istraživanja prema potrebi.

Dobra laboratorijska praksa (DLP) u Kontroli kakvoće (KK)

6.5. Prostorije i oprema laboratorija za kontrolu kakvoće mo­raju udovoljiti općim i posebnim zahtjevima za prostore Kontrole kakvoće.

6.6. Zaposlenici, prostorije i oprema u laboratorijima moraju odgovarati zadacima određenim prirodom i veličinom proizvod­nje. Uporaba vanjskih laboratorija može biti prihvaćena iz posebnih razloga, no to mora biti u zapisima Kontrole kakvoće.

Dokumentacija

6.7. Laboratorijska dokumentacija se mora pridržavati smjernica iz članka 23. ovoga Pravilnika. Odjelu za kontrolu kakvoće uvijek moraju biti na raspolaganju sljedeći dokumenti:

– specifikacije

– postupci uzorkovanja

– postupci ispitivanja i zapisi (uključujući analitičke odnosno laboratorijske dnevnike/bilježnice)

– analitički izvještaji odnosno certifikati

– podaci praćenja uvjeta u proizvodnji, tamo gdje se traži

– zapisi o validaciji metoda ispitivanja, tamo gdje je primje­njivo

– postupci baždarenja i zapisi o baždarenju instrumenata i održavanju opreme.

6.8. Sva dokumentacija Kontrole kakvoće koja se odnosi na zapise o seriji proizvoda mora se čuvati jednu godinu nakon isteka roka valjanosti i najmanje 5 godina nakon puštanja u promet.

6.9. Za neke podatke (npr. rezultati analitičkih ispitivanja, kontrole uvjeta, iskorištenja) preporučuje se da se zapisi vode na način koji omogućava procjenu trenda (trend analiza).

6.10. Pored podataka koji su sastavni dio dokumentacije o seriji proizvoda, moraju se čuvati i biti na raspolaganju i drugi originalni podaci kao što su laboratorijske bilježnice odnosno zapisi.

Uzorkovanje

6.11. Uzorkovanje se mora provesti u skladu s odobrenim pisanim postupcima koji navode:

– metodu uzorkovanja

– opremu koja se mora koristiti

– količinu uzorka koji se mora uzeti

– upute za bilo koje potrebno daljnje dijeljenje uzorka

– označavanje uzorkovanih spremnika

– vrstu spremnika koja će se koristiti

– bilo koje mjere predostrožnosti kojih se mora pridržavati, posebno u pogledu uzorkovanja sterilnih ili štetnih materijala

– uvjete skladištenja

– upute za čišćenje i čuvanje pribora za uzorkovanje.

6.12. Kontra uzorci moraju predstavljati reprezentativni dio serije materijala ili proizvoda iz kojih su uzeti. Također se mogu uzeti drugi uzorci kako bi se pratili najkritičniji dijelovi procesa (npr. početak ili kraj procesa).

6.13. Spremnici s uzorcima moraju imati etiketu s oznakom sadržaja (naziv proizvoda), broj serije, datum uzorkovanja i oznaku spremnika iz kojeg su uzorkovani.

6.14. Kontra uzorci svake serije gotovih proizvoda moraju se čuvati godinu dana nakon isteka roka valjanosti. Gotovi proizvodi se čuvaju u njihovom originalnom pakiranju i skladište u propisanim uvjetima. Uzorci polaznih materijala (osim otapala, plinova i vode) moraju se čuvati najmanje dvije godine nakon donošenja odluke za uporabu, ako to dopušta njihova stabilnost. Ovaj se period može skratiti ako je njihova stabilnost, kako je navedeno u njihovoj specifikaciji, kraća. Količina kontra uzoraka materijala i proizvoda mora biti dovoljna da omogući ponovno potpuno ispitivanje.

Ispitivanje

6.15. Metode ispitivanja (analitičke metode) moraju biti validirane. Svi postupci ispitivanja (analitičke metode) opisani u dokumentaciji za dobivanje registracijske dozvole moraju se provoditi u skladu s odobrenim metodama.

6.16. Dobiveni rezultati moraju se zapisati i provjeriti da bi bili sigurni da su međusobno u skladu. Bilo kakva izračunavanja moraju se kritički provjeriti.

6.17. Obavljena ispitivanja moraju se zapisati. Zapisi moraju uključiti najmanje sljedeće:

a) naziv materijala ili proizvoda i, gdje je potrebno, farmaceutski oblik

b) broj serije i, gdje je prikladno, naziv proizvođača odnosno dobavljača

c) odgovarajuću specifikaciju i postupak ispitivanja

d) rezultate ispitivanja, uključujući primjedbe/zapažanja, ra­ču­ne i reference na bilo koje certifikate analize

e) datume ispitivanja

f) inicijale osoba koje su obavile ispitivanja

g) inicijale osoba koje su ovjerile ispitivanje i račun, gdje je prikladno

h) jasnu odluku o kakvoći – odobravanju ili odbijanju (ili drugi status odluke), te datum i potpis odgovorne osobe.

6.18. Procesna kontrola, uključujući onu koja se provodi od strane osoblja u proizvodnji, mora se provoditi u skladu s metodama odobrenim od strane Kontrole kakvoće, a rezultati moraju biti zapisani.

6.19. Posebna pozornost se mora obratiti kakvoći laboratorijskih reagensa, volumetrijskom staklenom posuđu i otopinama, referentnim standardima i podlogama. Isti moraju biti pripremljeni u skladu s pisanim postupcima.

6.20. Laboratorijski reagensi namijenjeni za dulju vremensku uporabu moraju imati označeni datum pripravljanja i potpis osobe koja ih je pripravila. Datum isteka valjanosti nestabilnih reagensa i podloga mora biti naznačen na etiketi, zajedno s posebnim uvje­tima skladištenja. Pored toga, za volumetrijske otopine mora biti naznačen datum zadnje standardizacije i važeći faktor.

6.21. Tamo gdje je potrebno, datum prijama bilo koje supstance rabljene za ispitivanja (npr. reagensi i referentni standardi) mora biti naznačen na spremniku. Mora se pridržavati uputa za uporabu i skladištenje. U nekim slučajevima može biti potrebno provesti identifikaciju ili ostala ispitivanja reagensa, tijekom zaprimanja ili prije uporabe.

6.22. Životinje koje se koriste za ispitivanje materijala ili proizvoda, gdje je primjenjivo, trebaju biti stavljene u karantenu prije uporabe. Treba ih čuvati i kontrolirati na način koji osigurava njihovu podobnost za namjeravanu uporabu. Moraju biti identificirane (označene) i moraju se voditi odgovarajući zapisi, koji pokazuju povijest njihovog korištenja.

7. UGOVORNA PROIZVODNJA I ANALIZA

Načelo

Ugovorna proizvodnja i analiza moraju biti pravilno definirane, ugovorene i kontrolirane. Mora se zaključiti pisani ugovor između naručitelja ugovora i izvršitelja ugovora koji jasno utvrđuje obaveze svake strane. Ugovor mora jasno utvrditi način na koji »odgovorna osoba« odobrava svaku seriju proizvoda za promet.

Opće smjernice

7.1. Ugovorna proizvodnja i analiza moraju biti uređeni pisanim ugovorom.

7.2. Ugovorna proizvodnja i analiza moraju biti u skladu s odobrenjem za promet predmetnog proizvoda.

Naručitelj ugovora

7.3. Naručitelj ugovora odgovoran je za određivanje podobnosti izvršitelja ugovora, za uspješno obavljanje traženog posla i za osiguranje pridržavanja načela i smjernica DPP-a.

7.4. Naručitelj ugovora mora izvršitelju ugovora dati sve potrebne informacije u skladu s odobrenjem za promet.

7.5. Naručitelj ugovora mora osigurati da su svi proizvedeni proizvodi i materijali koji su mu isporučeni od strane izvršitelja ugovora u skladu sa specifikacijama ili da su proizvodi odobreni za uporabu od strane »odgovorne osobe«.

Izvršitelj ugovora

7.6. Izvršitelj ugovora mora imati odgovarajuće prostorije i opremu, znanja i iskustva i kompetentno osoblje za zadovo­lja­va­juće izvršavanje poslova propisanog od strane naručitelja ugovora. Ugovornu proizvodnju može preuzeti samo proizvođač koji ima proizvodnu dozvolu.

7.7. Izvršitelj ugovora mora osigurati da su svi proizvodi ili materijali koji su mu isporučeni podobni za namjeravanu svrhu.

7.8. Izvršitelj ugovora ne smije prenijeti trećoj strani bilo koji posao koji je njemu ugovorom povjeren bez prethodne pro­cjene i odobrenja od strane naručitelja ugovora. Ugovor između izvršitelja ugovora i trećeg mora osigurati da sve proizvodne i analitičke informacije budu raspoložive na isti način kao između naručitelja ugovora i izvršitelja ugovora.

7.9. Izvršitelj ugovora mora se uzdržati od bilo koje aktivnosti koja bi mogla utjecati na kakvoću proizvoda proizvedenog odnosno analiziranog za naručitelja ugovora.

Ugovor

7.10. Ugovor se mora sastaviti između naručitelja ugovora i izvršitelja ugovora kojim se specificiraju individualne odgovornosti koje se odnose na proizvodnju i kontrolu proizvoda. Teh­nič­ki dio ugovora moraju utvrditi osobe koje posjeduju odgovarajuće znanje iz farmaceutske tehnologije, analize i dobre proizvođačke prakse.

7.11. Ugovor mora specificirati način na koji »odgovorna osoba« odobrava seriju proizvoda za prodaju tako da je svaka serija proizvedena i provjerena sukladno zahtjevima odobrenja za stavljanje u promet.

7.12. Ugovor mora jasno opisati odgovorne za nabavu materijala, njihovo ispitivanje i odobravanje za upotrebu, za proizvod­nju i kontrolu kakvoće, uključujući procesnu kontrolu i tko je odgovoran za uzorkovanje i analizu. U slučaju ugovorne analize, u ugovoru mora biti navedeno da li izvršitelj ugovora mora uzimati uzorke u prostorijama proizvođača.

7.13. Zapisi proizvodnje, analize i distribucije, te kontra uzor­ke mora čuvati, ili imati na raspolaganju naručitelj ugovora. Bilo koji zapisi relevantni za procjenu kvalitete proizvoda u slučaju reklamacije ili pretpostavljenog odstupanja moraju biti dostupni i specificirani u uputama o odstupanjima i povlačenju proizvoda iz prometa naručitelja ugovora.

7.14. Ugovor mora omogućiti naručitelju ugovora posjetu pogona izvršitelja ugovora.

7.15. U slučaju ugovorne analize, izvršitelj ugovora podli­je­že nadzoru nadležnih tijela.

8. REKLAMACIJE I POVLAČENJE PROIZVODA

Načelo

Sve reklamacije i druge informacije u svezi potencijalno manj­kavih proizvoda moraju biti pažljivo preispitane u skladu s pisanim postupcima. Mora se odrediti brz i djelotvoran sustav povlačenja proizvoda iz prometa, za proizvode za koje se zna ili se sumnja da su neodgovarajuće kakvoće.

Reklamacije

8.1. Trebaju se odrediti osobe zadužene za reklamacije i odlučivanje o mjerama koje se moraju poduzeti.

8.2. Moraju postojati pisani postupci u svezi mjera koje se moraju poduzeti, uključujući i potrebu za povlačenjem proizvoda, u slučaju reklamacija koje dovode do mogućih odstupanja proiz­voda.

8.3. Bilo koja reklamacija u svezi manjkavosti proizvoda mora biti zapisana sa svim originalnim pojedinostima i temeljito ispitana. Osoba zadužena za KK mora biti uključena u ispitivanju takvih prigovora.

8.4. Ako je manjkavost proizvoda otkrivena (ili se sumnja) na nekoj seriji, moraju se razmotriti i druge serije, da se odredi da li su i one neodgovarajuće kakvoće. Posebno moraju biti ispitane one serije koje eventualno sadrže dorađene dijelove serije proiz­voda neodgovarajuće kakvoće.

8.5. Sve odluke i poduzete mjere kao i rezultat reklamacije moraju se evidentirati i moraju se navesti reference u zapisu odgo­varajuće serije proizvoda.

8.6. Evidencije o reklamacijama moraju se redovito pregledavati u cilju utvrđivanja posebnih ili ponavljajućih neispravnosti koje zahtijevaju posebno razmatranje i eventualno povlačenje proizvoda koji su stavljeni u promet.

8.7. Nadležna tijela moraju biti obaviještena ako proizvođač razmatra poduzimanje aktivnosti nakon kvarenja proizvoda ili bilo kojih drugih poteškoća u svezi kakvoće proizvoda.

Povlačenje proizvoda

8.8. Treba odrediti odgovornu osobu za izvršavanje i koordinaciju povlačenja proizvoda te osobe za rad na povlačenju.

8.9. U cilju organiziranja bilo koje radnje povlačenja proiz­voda, moraju se utvrditi pisani postupci koji se moraju redovito provjeravati.

8.10. Postupak povlačenja proizvoda mora se hitno započeti, u bilo koje vrijeme.

8.11. Evidencije o isporučivanju moraju biti uvijek na raspolaganju osobama odgovornim za povlačenje i moraju sadržavati dovoljno informacija o veleprodajama i izravno opskrbljenim ko­ris­nicima uključujući i one za izvezene proizvode i uzorke lijekova.

8.12. Povučeni proizvodi moraju se označiti i uskladištiti u odvojenom sigurnom prostoru do donošenja konačne odluke.

8.13. Tok rješavanja povlačenja treba biti evidentiran i treba se izdati konačno izvješće uključujući i bilancu isporučenih i vraćenih količina proizvoda.

8.14. Djelotvornost postupaka za povlačenje mora se povremeno procjenjivati.

9. SAMOINSPEKCIJA

Načelo

U cilju praćenja primjene i usklađenosti sa principima Dobre proizvođačke prakse te predlaganja potrebnih korektivnih mjera mora se provoditi samoinspekcija.

9.1. Prostorije, oprema, zaposlenici, dokumentacija, proiz­vod­nja, kontrola kakvoće, isporučivanje lijekova, poslovi u svezi reklamacija i povlačenja, provjeravaju se samoinspekcijom u planiranim intervalima sa svrhom da potvrde usklađenost sa principima OK.

9.2. Samoinspekciju obavljaju ovlašteni djelatnici.

9.3. Svaka samoinspekcija mora se evidentirati. Izvješća moraju sadržavati sve primjedbe uočene tijekom inspekcije, a tamo gdje je potrebno, i prijedloge za korektivne mjere. Navodi o neposredno poduzetim akcijama također se moraju evidentirati.

DODATAK 1.

PROIZVODNJA STERILNIH LIJEKOVA

Načela

Proizvodnja sterilnih proizvoda podliježe posebnim zahtjevima kako bi se rizik od mikrobiološke kontaminacije, kao i kontaminacije česticama i pirogenima, smanjio na najmanju moguću mjeru. Mnogo toga ovisi o znanju, obrazovanju i stavu osoblja koje radi u toj proizvodnji. Osiguranje kvalitete je naročito važno, a u ovoj se vrsti proizvodnje moraju striktno slijediti pažljivo utvrđeni i validirani proizvodni postupci i procesi. Završne faze procesa ili ispitivanje gotovog proizvoda ne smije biti dostatno za sterilnost ili druge aspekte kvalitete.

Napomena:

Ova uputa ne utvrđuje detaljne metode za određivanje mikrobiološke čistoće zraka, površina, itd., odnosno njihove kontaminacije česticama. Trebaju se konzultirati drugi dokumenti, kao što su standardi EN/ISO.

Općenito

1. Proizvodnja sterilnih proizvoda treba se odvijati u čistim prostorima u koje osoblje i/ili oprema i materijali ulaze kroz tampon zone. U čistom prostoru mora se održavati odgovarajuća razina čistoće, a zrak treba prolaziti kroz filtre odgovarajuće djelot­vornosti.

2. Priprema komponenata, priprema proizvoda i doziranje obavljaju se u odvojenim prostorijama unutar čistog prostora.

Proizvodne operacije dijele se u dvije kategorije; prva kada se proizvod sterilizira na kraju proizvodne operacije i druga kada se određene faze ili cijeli proizvodni proces odvijaju na aseptičan način.

3. Čisti prostori za proizvodnju sterilnih proizvoda klasificirani su prema traženim svojstvima okoliša. Svaka proizvodna operacija zahtijeva prikladnu razinu čistoće okoliša tijekom rada kako bi se rizik od mikrobiološke kontaminacije ili kontaminacije česticama proizvoda ili materijala kojima se rukuje sveo na najmanju moguću mjeru.

Kako bi se zadovoljili uvjeti statusa »u radu«, ovi prostori moraju biti izvedeni tako da se postigne određena specificirana razina čistoće zraka »u mirovanju«. Faza »u mirovanju« je faza u kojoj je uređaj instaliran i radi, zajedno s proizvodnom opremom, ali bez prisustva osoblja. Faza »u radu« je faza u kojoj uređaj radi u skladu s definiranim načinom rada i uz prisustvo određenog broja radnika.

Obje faze trebaju se definirati za svaki čisti prostor ili niz čistih prostora.

U proizvodnji sterilnih lijekova razlikujemo 4 klase čistoće.

Klasa A: Lokalna zona za proizvodne operacije visokog rizi­ka, npr. doziranje, spremnici za čepove, otvorene ampule i bočice, aseptički povezane. Obično takve uvjete osigurava kabina za laminarni protok zraka. Sustavi za laminarni protok zraka trebaju osigurati homogenu brzinu zraka u rasponu od 0,36 do 0,54 m/s (procijenjena vrijednost).

Održavanje laminarnosti treba dokazati i validirati.

Protok zraka u jednom smjeru i manja brzina zraka mogu se koristiti u zatvorenim izolatorima i kutijama s rukavicama (»glove boxes«).

Klasa B: Za aseptičku pripremu i doziranje; to je pozadina za zonu klase A.

Klasa C i D: Čisti prostori za manje kritične faze u proizvod­nji sterilnih proizvoda.

Klasifikacija čestica u zraku za ove klase čistoće dana je u sljedećoj tablici.



 

u mirovanju (b)

u radu (b)

Klasa

maksimalni dozvoljeni broj čestica/m3 jednak ili

 

veći od (a)

 

 

 

 

0,5 mm (d)

5 mm

0,5 mm (d)

5 mm

A

3 500

1 (e)

3 500

1 (e)

B (c)

3 500

1 (e)

350 000

2 000

C (c)

350 000

2 000

3 500 000

20 000

D (c)

3 500 000

20 000

nije definirano

nije definirano

 

 

 

(f)

(f)

Napomene:

(a) Mjerenje čestica koje se temelji na upotrebi posebnog brojača čestica u zraku kako bi se izmjerila koncentracija čestica određene veličine koje su jednake ili veće od navedenog praga. Sustav za kontinuirano mjerenje treba se koristiti za praćenje koncentracije čestica u zoni klase A, a preporučuje se za područja koja okružuju prostore klase B.

Za rutinsko testiranje, ukupni volumen uzorka ne smije biti manji od 1 m3 za prostore klase A i B, a poželjno također i klase C.

(b) Broj čestica dan u tablici za stanje »u mirovanju« mora se postići nakon kratkog perioda »čišćenja« u trajanju od 15 do 20 minuta (procijenjena vrijednost) bez prisutnog osoblja i nakon završetka operacija. Broj čestica za klasu A »u radu« dan u tablici treba se održavati u zoni koja neposredno okružuje proizvod uvijek kad su proizvod ili otvoreni spremnik izloženi okolišu. Prihvaća se da nije uvijek moguće dokazati sukladnost sa standardima za broj čestica na mjestu doziranja dok je doziranje u tijeku zbog stvaranja čestica ili kapljica samog proizvoda.

(c) Kako bi se postigla klasa B, C i D, broj izmjena zraka treba biti u vezi s veličinom prostorije te s opremom i osobljem koji se nalaze u prostoriji. Sustav zraka treba imati odgovarajuće završne filtre, kao što su filtri HEPA za klase A, B i C.

(d) Procjene dane za maksimalni dozvoljeni broj čestica za uvjete »u radu« i »u mirovanju« približno odgovaraju klasama čistoće u EN/ISO 14644-1 za veličinu čestica od 0,5 mm.

(e) Očekuje se da u tim prostorima uopće nema čestica većih od ili jednakih 5mm. Buduće da je nemoguće dokazati odsustvo čestica na razini statističkog značaja, granice su postavljene na 1 čestica / m3. Tijekom kvalifikacije čistog prostora treba se dokazati da se prostori mogu održavati u definiranim granicama.

(f) Zahtjevi i granice ovise o prirodi operacija koje se izvode.

Ostala svojstva, kao što su temperatura i relativna vlaga, ovise o proizvodu i prirodi operacija koje se izvode. Ti parametri ne trebaju interferirati s definiranim standardima čistoće.

Primjeri operacija koje se moraju izvoditi u prostorima raznih klasa čistoće dani su u tablici dolje (vidi također točku 11. i 12.)

Klasa

Primjeri operacija za proizvode koji se steriliziraju

 

na kraju (vidi točku 11.)

A

Doziranje proizvoda, neuobičajeni rizik

C

Priprema otopina, neuobičajeni rizik. Doziranje proizvoda

D

Priprema otopina i komponenata za naknadno doziranje

 

Klasa

Primjeri operacija za aseptičke pripravke (vidi točku 12.)

A

Aseptička priprema i doziranje

C

Priprema otopina za filtraciju

D

Rukovanje komponentama nakon pranja.

 

4. Prostori se trebaju pratiti tijekom rada kako bi se kontrolirao broj čestica za različite klase čistoće.

5. U slučaju aseptičnih operacija, praćenje treba biti učestalo i trebaju se koristiti metode kao što su taložne ploče te volumetrijsko uzorkovanje zraka i površina (npr. brisevi i kontaktne ploče). Metode uzorkovanja koje se koriste pri radu ne smiju interferirati sa zaštitom zone. Rezultati monitoringa trebaju se razmotriti prilikom pregleda proizvodne dokumentacije radi dono­šenja odluke o kvaliteti gotovog proizvoda. Površine i osoblje trebaju se pratiti nakon kritičnih operacija.

Dodatno mikrobiološko praćenje potrebno je obaviti i kad se ne izvode proizvodne operacije, npr. nakon validacije sustava, čišćenja i sanitacije.

Preporučene granice mikrobiološkog praćenja čistih prostora za vrijeme proizvodnih operacija:


 

Preporučene granice mikrobiološkog zagađenja (a)

Klasa

uzorak zraka

taložne ploče

kontaktne ploče

otisak rukavice

 

cfu/m3

(promjer 90 mm)

(promjer 55 mm)

5 prstiju

 

 

cfu/4 sata (b)

cfu/ploča

cfu/rukavica

A

< 1

< 1

< 1

< 1

B

10

5

5

5

C

100

50

25

D

200

100

50

 

Napomene:

(a) Prosječne vrijednosti.

(b) Pojedinačne taložne ploče mogu biti izložene manje od 4 sata.

6. Za rezultate praćenja čestica i mikrobiološke čistoće trebaju se postaviti prikladne granice upozorenja i akcije. Ako se te granice prijeđu, u proizvodnim se postupcima trebaju propisati korektivne akcije.

Tehnologija izolatora

7. Korištenje tehnologije izolatora kako bi se ljudske intervencije u proizvodnim područjima svele na najmanju moguću mjeru može dovesti do značajnog smanjenja rizika od mikro­bio­loške kontaminacije aseptički proizvedenih proizvoda iz okoliša. Postoji mnogo mogućih izvedbi izolatora i uređaja za transfer. Izolator i pozadinski okoliš trebaju biti izvedeni tako da se u odgovarajućim zonama može postići tražena kvaliteta zraka. Izolatori su izrađeni od različitih materijala koji su više ili manje skloni kvarovima ili propuštanju. Uređaji za prijenos kreću se od izvedbi s jednim ili dvostrukim vratima do potpuno zatvorenih sustava s mehanizmima za izolaciju.

Prijenos materijala u jedinicu i iz nje jedan je od najvećih potencijalnih izvora kontaminacije. Općenito je područje unutar izolatora lokalna zona za manipulacije visokog rizika, iako se priznaje da laminarni protok zraka možda ne postoji u radnoj zoni svih takvih uređaja.

Klasifikacija zraka potrebna za pozadinski okoliš ovisi o izvedbi izolatora i njegovoj primjeni. Treba se kontrolirati, a za aseptičku proizvodnju treba biti najmanje klase D.

8. Izolatori se trebaju uvesti tek nakon prikladne validacije. Validacija treba uzeti u obzir sve kritične faktore tehnologije izolatora, na primjer kvalitetu zraka unutar i van (pozadina) izolatora, sanitizaciju izolatora, proces prijenosa i integritet izolatora.

9. Praćenje se vrši rutinski i uključuje često testiranje pro­puštanja izolatora i dijela s rukavicama.

»Blow/fill/seal« tehnologija

10. Elementi za »blow/fill/seal« su namjenski strojevi u kojima se, u jednoj kontinuiranoj operaciji, iz termoplastičnog granulata formiraju, pune i zatvaraju spremnici. Sve to radi jedan automatski stroj. »Blow/fill/seal« oprema koja se koristi u aseptičkoj proizvodnji i koja je opremljena učinkovitim zračnim tušem za klasu A može se instalirati u okolišu najmanje klase C, pod uvje­tom da se koristi odjeća za klasu B. U okolišu trebaju biti zadovoljene granice za mikrobiološku kontaminaciju i kontaminaciju česticama prilikom statusa »u mirovanju« te samo mikrobiološku kontaminaciju prilikom statusa »u radu«. »Blow/fill/seal« oprema koja se koristi za proizvodnju proizvoda koji se steriliziraju na kraju treba se instalirati u okolišu najmanje klase D.

Zbog ove posebne tehnologije naročita se pažnja treba pos­ve­­titi barem sljedećem: izvedbi i kvalifikaciji opreme, validaciji i reproducibilnosti CIP (»cleaning-in-place«) i SIP (»strilisation-in-place«) sustava, pozadini čistog prostora u kojem se oprema na­lazi, edukaciji i odjeći radnika te intervencijama u kritičnoj zoni opreme, uključujući aseptičku montažu prije početka doziranja.

Proizvodi kod kojih se sterilizacija provodi na kraju proizvodnje

11. Priprema komponenata i većine proizvoda prikladnih za filtraciju i sterilizaciju mora se vršiti u prostoru najmanje klase D radi malog rizika od kontaminacije mikrobima i česticama. Gdje postoji visok ili neobičan rizik od mikrobne kontaminacije proiz­voda (na primjer, zato što proizvod aktivno podržava mikrobni rast ili mora proći dosta vremena prije sterilizacije ili se nužno obrađuje uglavnom u otvorenim reaktorima), tada se priprema mora vršiti u prostoru klase čistoće C.

Doziranje proizvoda za završnu sterilizaciju mora se vršiti u prostoru najmanje klase čistoće C.

Gdje postoji neobičan rizik od kontaminacije proizvoda iz okoliša, na primjer, zato što doziranje teče sporo ili se koriste spremnici sa širokim grlom ili su ti spremnici izloženi okolišu nekoliko sekundi prije zatvaranja, doziranje se treba vršiti u zoni klase A s pozadinom najmanje klase C. Priprema i doziranje masti, krema, suspenzija i emulzija obično se treba vršiti u prostoru klase C prije završne sterilizacije.

Aseptička proizvodnja

12. Nakon pranja komponente se trebaju držati u prostoru najmanje klase D. Rukovanje sterilnim polaznim materijalima i komponentama, osim ako kasnije u procesu nisu podvrgnuti sterilizaciji ili filtraciji kroz filtar koji zadržava mikroorganizme, mora se vršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B.

Priprema otopina koje se moraju sterilno filtrirati tijekom procesa mora se izvršiti u okolišu klase C; ako se ne filtriraju, priprema materijala i proizvoda mora se izvršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B.

Rukovanje i doziranje aseptički pripremljenih proizvoda treba se vršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B.

Prije završetka čepljenja, prijenos djelomično zatvorenih spremnika, koji se koriste u liofilizaciji, treba se vršiti bilo u okolišu klase A s pozadinom klase B ili u zatvorenim prijenosnim tacnama u okolišu klase B.

Priprema i doziranje sterilnih masti, krema, suspenzija i emulzija treba se vršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B, kad je proizvod izložen okolišu i kad nije filtriran naknadno.

Osoblje

13. U prostorima za sterilnu proizvodnju treba se zadržavati najmanji mogući broj potrebnih osoba, što je osobito važno kod aseptične proizvodnje. Inspekcije i kontrole potrebno je provoditi izvana kad je to moguće.

14. Sve osobe zaposlene u takvim prostorijama (uključujući osobe koje rade na čišćenju i održavanju) moraju imati naobrazbu u disciplinama koje se odnose na pravilnu proizvodnju sterilnih proizvoda, pored obuke o higijeni i osnovama iz mikrobiologije. Vanjsko osoblje koje nema tu naobrazbu (npr. izvođače radova ili održavanja) treba posebno kontrolirati.

15. Osobama zaduženim za pripravu materijala iz životinjskog tkiva ili kultura mikroorganizama različitih od onih u proizvodnji nije dozvoljen ulazak u prostor u kojem se proizvodi sterilni proizvod osim ako se ne slijede strogi i jasno definirani postupci za ulazak.

16. Nužni su visoki standardi osobne higijene i čistoće. Osobe zaposlene u proizvodnji sterilnih proizvoda moraju prijaviti svaku pojavu koja može izazvati širenje nenormalnog broja ili vrsta zagađivača; poželjni su periodični zdravstveni pregledi. Imenovana kompetentna osoba donosi odluku o mjerama koje se moraju poduzeti u slučaju osoba koje mogu predstavljati mikro­biološku opasnost.

17. Za presvlačenje i pranje postoji pisana uputa čiji je cilj svesti kontaminaciju odjeće za čiste prostore ili unošenje zaga­đi­vača u čiste prostore na najmanju moguću mjeru.

18. U čistim prostorima nije dozvoljeno nošenje ručnih satova, dekorativne kozmetike i nakita.

19. Vrsta i kvaliteta odjeće trebaju odgovarati proizvodnom procesu i klasi čistoće na radnom mjestu. Odjeća se mora nositi tako da se proizvod zaštiti od kontaminacije.

Opis odjeće potreban za svaku klasu čistoće zraka:

Klasa D: potrebno je pokriti kosu i bradu. Potrebna je uobičajena zaštitna odjeća, a na nogama odgovarajuća obuća ili nazuvci. U svrhu sprječavanja kontaminacije izvana potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.

Klasa C: potrebno je pokriti kosu, bradu i brkove. Potrebno je jednodijelno ili dvodijelno odijelo skupljeno na ručnim zglobovima i s visokim okovratnikom uz odgovarajuću obuću ili nazuv­ke, koji skoro uopće ne otpuštaju vlakna ili čestice.

Klasa A/B: pokrivalo za glavu treba potpuno prekrivati kosu, bradu i brkove i potrebno je ugurati ga u okovratnik odijela. Radnik mora nositi masku radi sprječavanja širenja kapljica, treba nositi sterilizirane gumene ili plastične rukavice koje nisu posute puderom i steriliziranu ili dezinficiranu obuću. Dno hlača treba ugurati u obuću kao i rukave u rukavice. Zaštitna odjeća ne smije ispuštati vlakna ili čestice i mora zadržavati čestice koje ispušta tijelo.

20. Vanjska odjeća ne smije se unositi u kabine za presvla­čenje koje vode u prostore klase B i C. U prostoru čistoće A/B potrebno je osigurati čistu sterilnu (steriliziranu ili primjereno sanitiziranu) odjeću za svakog radnika i za svaku radnu smjenu. Rukavice treba redovito dezinficirati za vrijeme rada, a maske i rukavice treba mijenjati barem kod svake radne smjene.

21. Odjeću koja se nosi u čistim prostorima treba prati ili čistiti na takav način da ne sakupi dodatne čestice zagađivača koje kasnije može ispuštati. Ti se postupci trebaju provoditi prema pisanim uputama. Preporuča se za ovakvu robu osigurati odvojenu opremu za pranje. Neprikladno čišćenje odjeće će oštetiti vlakna i povećavati rizik od rasipanja čestica.

Prostorije

22. Unutar čistih prostora sve izložene površine moraju biti glatke, nepropusne i neoštećene kako bi se smanjila na minimum opasnost od rasipanja ili akumuliranja čestica ili mikroorganizama i kako bi bila omogućena ponovljena primjena sredstava za čišćenje i dezinficijensa.

23. Radi smanjenja gomilanja prašine i radi lakšeg čišćenja ne smije biti nepristupačnih mjesta i potrebno je smanjiti na minimum broj izbočina, polica, ormara i opreme. Vrata moraju biti takve izvedbe da za čišćenje nema nepristupačnih mjesta; iz tog se razloga korištenje kliznih vrata može pokazati neprikladnim.

24. Spušteni stropovi trebaju biti dobro zabrtvljeni radi sprje­čavanja širenja kontaminacije iz prostora iznad njih.

25. Cijevi i provodni kanali i drugi sustavi za energente moraju biti tako instalirani i zabrtvljeni da ne stvaraju udubljenja, nezatvorene otvore i površine koje se teško čiste.

26. Sudoperi i odvodi zabranjeni su u prostorima klase A/B koji se koriste za aseptičnu proizvodnju. U drugim se prostorima između stroja ili sudopera i odvoda moraju instalirati zračne barijere (»air breaks«). Odvodi u čistim prostorima niže klase čistoće moraju biti opremljeni preprekama ili vodenim čepovima (sifonima) kako bi se spriječio povratni tok.

27. Garderobni prostori moraju biti izvedeni kao tampon zone koje osiguravaju posebne odjeljke za razne faze oblačenja, smanjujući tako na minimum kontaminaciju zaštitne odjeće česticama i mikrobima. Garderobe trebaju biti djelotvorno opskrbljene filtriranim zrakom. Zadnja garderobna soba (prostorija) mora u »mirovanju« biti iste klase čistoće kao i čisti prostor u koji se iz nje ulazi. Katkada su potrebne odvojene garderobne sobe za ulaz i izlaz iz čistih prostorija. Uređaji za pranje ruku trebaju biti samo u prvim (ulaznim) garderobama.

28. Vrata u tampon zoni ne smiju se otvarati istovremeno. Sustav sigurnosnog zatvaranja ili vizualni i/ili zvučni alarm trebaju sprječavati istovremeno otvaranje vrata.

29. Filtrirani zrak mora imati pozitivan tlak u odnosu na okolne prostore u svim radnim uvjetima i mora efikasno ispirati prostor. Susjedne prostorije različitih klasa čistoće moraju imati razliku tlaka od 10 do 15 paskala (procijenjena vrijednost). Posebnu pozornost treba obratiti na zaštitu visoko-rizičnih zona, tj. izravnom okolišu kojem su izloženi proizvodi i čiste komponente koje dolaze u kontakt s proizvodom. Može biti potrebno modificirati razne preporuke u svezi opskrbe zrakom i razlikama tlaka kada postane potrebno da sadrže neke materijale, na primjer patogene, visoko­toksične, radioaktivne ili žive virusne ili bakterijske materijale ili proizvode. Za neke operacije može biti potrebna dekontaminacija opreme i obrada zraka koji izlazi iz čistih prostora.

30. Potrebno je dokazati da protok zraka ne predstavlja opasnost od kontaminacije, npr. potrebno je voditi računa da se prema zoni većeg rizika putem zraka ne prenesu čestice sa osobe, operacije ili stroja koji generiraju čestice.

31. Potrebno je osigurati sustav upozorenja za slučaj prekida opskrbe zrakom. Između prostora u kojima se zahtijeva razlika u tlaku potrebno je montirati indikatore razlike tlakova. Razlike tlaka treba redovito evidentirati ili dokumentirati na neki drugi način.

Oprema

32. Transportna traka ne smije prolaziti kroz pregradne zidove između čistog prostora A ili B i proizvodnog prostora s manjom čistoćom zraka, osim ako se sama traka kontinuirano ne sterilizira (npr. prolaskom kroz tunel za sterilizaciju).

33. U mjeri u kojoj je to izvedivo, oprema, priključci i tehničke instalacije trebaju biti tako izvedeni i instalirani da se radovi, održavanje i popravci mogu obavljati izvan čistog prostora. Ako se zahtijeva sterilizacija, potrebno ju je kad god je to moguće provesti nakon potpunog rastavljanja.

34. Kada se održavanje opreme provodi unutar čistog prostora, prije ponovnog početka proizvodnje prostor treba očistiti, dezinficirati i/ili sterilizirati kada je prikladno, ako se tokom rada nisu poštivali standardi čistoće i/ili aseptičnosti.

35. Sustavi za proizvodnju i distribuciju vode trebaju biti dizajnirani, izvedeni i održavani na način koji osigurava proiz­vod­nju vode odgovarajuće kvalitete. Ne smiju raditi izvan dizajniranih kapaciteta. Vodu za injekcije treba proizvesti, skladištiti i distribuirati na način kojim se sprečava rast mikroorganizama, npr. konstantnim cirkuliranjem na temperaturi iznad 70°C.

36. Sva oprema, uključujući sterilizatore, sustave za dobavu i filtriranje zraka, zračne ventile i filtre za plinove, sustave za obradu voda uključivši proizvodnju, skladištenje i distribuciju, pod­liježe planiranom održavanju i validaciji. Nakon održavanja i validacije, uporabu treba odobriti.

Sanitacija

37. Sanitacija čistih prostora od posebne je važnosti. Čiš­će­nje treba provoditi temeljito prema pisanom programu. U sluča­jevima kada se koriste dezinficijensi, treba rabiti više vrsta. Potrebno je redovito praćenje u cilju utvrđivanja razvoja rezistentnih sojeva.

38. Potrebno je kontrolirati dezinficijense i deterdžente na mikrobiološku kontaminaciju. Razrijeđene, treba ih čuvati u pret­hod­no očišćenim spremnicima i to samo propisano vrijeme, osim ako nisu sterilizirani. Dezinficijensi i deterdženti koji se koriste u čistim prostorima klase A i B trebaju biti sterilizirani prije upotrebe.

39. Korisno je dimiti čiste prostore radi smanjenja mikro­bio­loške kontaminacije na nepristupačnim mjestima.

Proizvodnja

40. Tijekom svih proizvodnih faza i onih koje prethode sterilizaciji potrebno je poduzeti sve mjere opreza radi smanjenja na minimum mogućnosti kontaminacije.

41. U prostorima gdje se prerađuju drugi lijekovi ne smiju se pripremati ili puniti proizvodi mikrobiološkog porijekla; međutim cjepiva s mrtvim mikroorganizmima ili iz bakterijskih ekstrakata mogu se nakon inaktivacije puniti u istim prostorima kao i drugi sterilni lijekovi.

42. Validacija aseptičke proizvodnje treba uključivati simulacijsko testiranje korištenjem hranjive podloge (»media fill«). Odabir hranjive podloge vrši se na osnovi doze i oblika proizvoda te selektivnosti, bistrine, koncentracije i prikladnosti podloge za sterilizaciju. Simulacijski test treba u najvećoj mogućoj mjeri imitirati rutinsku aseptičnu proizvodnju te uključiti sve kritične proizvodne faze. Također treba uzeti u obzir razne intervencije koje se javljaju tijekom uobičajene proizvodnje kao i najgore slučajeve. Simulacijski test se vrši kao početna validacija s tri uzastopna zadovoljavajuća simulacijska testa po smjeni te ponavlja u definiranim intervalima i nakon značajnih promjena u HVAC sustavu, opremi, procesu ili broju smjena. Obično se simulacijski testovi ponavljaju dva puta godišnje po smjeni i procesu. Broj spremnika koji se koristi za »media fill« mora biti dovoljan za valjanu evaluaciju. U slučaju malih proizvodnih serija, broj spremnika za »media fill« mora biti najmanje jednak veličini proizvodne serije. Cilj treba biti odsustvo mikroorganizama, ali je prihvatljiv stupanj kontaminacije manji od 0,1% s granicom po­uz­danosti od 95%. Proizvođač treba utvrditi granice akcije i upo­zo­renja. Svaka kontaminacija se treba ispitati.

43. Validacija ne smije predstavljati opasnost za proizvod­nju.

44. Izvore vode, opremu za obradu voda i obrađenu vodu treba redovito kontrolirati na kemijsku i biološku kontaminaciju i prema potrebi na prisustvo endotoksina. Potrebno je voditi evidenciju o rezultatima praćenja i poduzetih akcija.

45. Unutar čistih prostora, naročito kada je aseptička operacija u tijeku, potrebno je smanjiti na minimum sve aktivnosti, a kretanje osoblja treba biti planski i kontrolirano kako bi se izbjeg­lo povećano rasipanje čestica i mikroorganizama. Temperatura i vlaga ne smiju biti pretjerano visoke, zbog vrste odjeće koja se upotrebljava.

46. Mikrobiološka kontaminacija polaznih materijala mora biti minimalna. U specifikacijama trebaju biti navedeni zahtjevi u svezi mikrobiološke kakvoće, kada se praćenjem utvrdi takva potreba.

47. U čistim prostorima treba svesti na minimum broj spremnika i materijala koji otpuštaju vlakna.

48. Gdje je prikladno, trebaju se poduzeti mjere kako bi se kontaminacija završnog proizvoda česticama svela na minimum.

49. Nakon finalnog čišćenja, s komponentama, spremnicima i opremom treba rukovati na takav način da ne dođe do ponovne kontaminacije.

50. Razdoblje između pranja, sušenja i sterilizacije komponenata, spremnika i opreme, kao i između njihove sterilizacije i uporabe treba biti što kraće i vremenski ograničeno sukladno uvjetima čuvanja.

51. Vrijeme između početka pripreme otopine i njene sterilizacije ili sterilne filtracije (kroz filtar koji zadržava mikroorganizme), treba biti što je moguće kraće. Za svaki proizvod treba biti određeno maksimalno dozvoljeno vrijeme prema sastavu i propisanoj metodi skladištenja.

52. Prije sterilizacije, mora se pratiti mikrobiološka kontaminacija proizvoda. Neposredno prije sterilizacije treba postojati radni limit za kontaminaciju vezan uz efikasnost metode koja će se koristiti. Gdje je prikladno, prate se i pirogeni. Sve otopine, naročito otopine za infuziju velikog volumena, treba sterilno filtrirati (preko filtra koji zadržava mikroorganizme), po moguć­nos­ti neposredno prije punjenja.

53. Komponente, spremnike i opremu te bilo koje druge elemente potrebne u čistim prostorima u kojima je u tijeku sterilna operacija treba sterilizirati i propustiti u prostor kroz sterilizatore s dvostrukim ulazom montirane u zidovima, ili primjenom nekoga drugog postupka kojim se postiže isti rezultat neunošenja kontaminacije. Nezapaljive plinove također treba propustiti kroz filtre koji zadržavaju mikroorganizme.

54. Djelotvornost svakog novog postupka potrebno je validirati, a postupak validacije se nakon toga ponavlja u određenim razdobljima na temelju povijesnih podataka ili nakon značajne promjene u postupku ili u opremi.

Sterilizacija

55. Potrebno je provesti validaciju svih postupaka sterilizacije. Potrebno je posvetiti posebnu pozornost u slučajevima kada primijenjena metoda sterilizacije nije opisana u važećoj ediciji Europ­ske farmakopeje, ili kada se koristi za pripravak koji nije jednostavna vodena ili uljna otopina. U slučajevima kada je to moguće i izvedivo, sterilizacija toplinom je metoda izbora. U svakom slučaju, postupak sterilizacije mora biti usklađen s odobrenjem za stavljanje u promet i proizvodnju.

56. Prije prihvaćanja postupka sterilizacije potrebno je demonstrirati njegovu podobnost za proizvod i njegovu djelotvornost u postizanju željene sterilnosti u svakom dijelu svih vrsta procesa sterilizacije i to fizikalnim mjerenjima i kada je moguće bioindikatorima. Postupak treba ponavljati u određenim razdobljima, barem jednom godišnje kao i kod svake značajne modifikacije opreme. Dobiveni se rezultati moraju evidentirati.

57. Kako bi se provela djelotvorna sterilizacija, postupku treba podvrgnuti cjelokupni materijal, a postupak mora biti takav da osigurava postizanje tog cilja.

58. Za sve sterilizacijske procese trebaju se utvrditi validirani modeli punjenja.

59. Za kontrolu sterilizacije biološki se indikatori moraju razmatrati samo kao dodatna metoda. Moraju se skladištiti i koristiti u skladu s uputama proizvođača, a njihova kvaliteta se provjerava pozitivnom kontrolom. Međutim ako se koriste, potrebno je poduzeti stroge mjere opreza radi sprječavanja mikrobiološke kontaminacije prijenosom s bioloških indikatora.

60. Potrebno je osigurati sustav razlikovanja steriliziranih od nesteriliziranih proizvoda. Na svakoj košari, pladnju ili nekom drugom nosaču za proizvode ili komponente treba biti jasno naznačen naziv proizvoda, broj serije i navod da li je steriliziran ili ne. Mogu se koristiti indikatorske trake za autoklav da bi se vidjelo da li je serija (ili podserija) podvrgnuta sterilizaciji, ali isti nisu pouzdani pokazatelji da je serija u stvari sterilna.

61. Evidencije o sterilizaciji moraju biti raspoložive za svaki ciklus sterilizacije. Moraju biti odobrene kao dio postupka odobravanja serija za tržište.

Sterilizacija toplinom

62. Svaki ciklus sterilizacije toplinom treba evidentirati u odgovarajućem grafikonu »vrijeme/temperatura« s dovoljno veli­kim mjerilom ili uporabom neke druge opreme odgovarajuće točnosti i preciznosti. Položaj temperaturnih sondi za kontrolu i/ili evidenciju temperature treba odrediti tijekom validacije, a gdje je primjenjivo, provjeriti i s drugom nezavisnom temperaturnom sondom lociranoj na istoj poziciji.

63. Mogu se koristiti kemijski ili biološki indikatori, ali oni ne smiju zamijeniti fizičku kontrolu.

64. Potrebno je osigurati dovoljno vremena da cijela količina proizvoda dođe do tražene temperature prije početka mjerenja perioda sterilizacije. Potrebno je za svaki proizvod odrediti to vrijeme prije početka mjerenja perioda sterilizacije.

65. Nakon faze visoke temperature u ciklusu sterilizacije toplinom, potrebno je poduzeti mjere predostrožnosti kako se sterilizirana roba ne bi kontaminirala tijekom faze hlađenja. Tekućina ili plin za hlađenje koji dolaze u kontakt s proizvodom moraju biti sterilizirani, osim u slučajevima kada se može dokazati da spremnici koji propuštaju neće biti odobreni za tržište.

Vlažna toplina

66. Za praćenje procesa treba koristiti temperaturu i tlak. Uređaj za praćenje procesa i uređaj za bilježenje temperature trebaju biti nezavisni od kontrolnog uređaja. Kad se za tu opremu koriste automatski sustavi za kontrolu i nadzor, oni moraju biti validirani kako bi se osiguralo poštivanje kritičnih zahtjeva procesa. Pogreške u sustavu i ciklusu treba zabilježiti i sustav i operater. Vrijednost temperature na indikatoru treba rutinski provjeravati u odnosu na vrijednosti zabilježene tijekom sterilizacije. Kod sterilizatora koji imaju odvod na dnu komore, može biti potrebno bilježiti temperaturu na tom položaju tijekom sterilizacije. Često treba provjeravati propuštanje iz komore kad je vakuum faza dio procesa.

67. Kada je potrebno sterilizirati proizvode koji nisu u zatvorenim spremnicima, potrebno ih je zamotati u materijal koji omo­gu­ćava uklanjanje zraka i ulaz pare, ali koji istovremeno onemo­gućava ponovnu kontaminaciju nakon sterilizacije. Svi dijelovi robe moraju biti određeno vrijeme i pri određenoj temperaturi u kontaktu sa sredstvom za sterilizaciju.

68. Potrebno je paziti da para korištena za sterilizaciju bude odgovarajuće kvalitete i da ne sadrži aditive u koncentraciji koja može izazvati kontaminaciju proizvoda ili opreme.

Suha toplina

69. Proces treba uključivati cirkulaciju zraka unutar komore i održavanje pozitivnog tlaka radi sprečavanja ulaska nesterilnog zraka. Zrak treba ulaziti samo preko HEPA filtra. Ako se postupak koristi i za uklanjanje pirogena, potrebna je provedba ispitivanja opterećenjem endotoksinima (»challenge test«) kao dio procesa validacije.

Sterilizacija zračenjem

70. Sterilizacija zračenjem koristi se u sterilizaciji proizvoda i materijala osjetljivih na toplinu. Mnogi lijekovi i određena ambalaža osjetljivi su na zračenje tako da je ova metoda dozvoljena samo u slučajevima kada je eksperimentalno potvrđeno da nema štetnog djelovanja na proizvod. UV zračenje obično nije prihvat­ljiva metoda sterilizacije.

71. Tijekom sterilizacije potrebno je mjeriti dozu zračenja. U tu svrhu treba koristiti dozimetre-indikatore koji rade nezavisno od stope doze propisane za uporabu, a koji kvantitativno mjere dozu koju je proizvod primio. Dozimetre treba razmjestiti u dovoljnom broju unutar robe i dovoljno blizu da se u komori uvijek nalazi dozimetar. Kada se koriste plastični dozimetri, moraju se koristiti unutar vremenskog ograničenja određenog baždarenjem. Absorbanciju dozimetra treba očitati unutar kratkoga vremenskog razdoblja nakon izlaganja zračenju.

72. Biološki indikatori mogu se koristiti samo kao dodatna kontrola.

73. Postupak validacije mora osiguravati da su uzete u razmatranje varijacije u gustoći pakovanja.

74. Postupci za rukovanje materijalom trebaju biti takvi da sprječavaju zamjene ozračenih i neozračenih materijala. Na sva­kom pakiranju treba biti indikator osjetljivosti na zračenje u boji kao dokaz podvrgavanja zračenju.

75. Ukupnu dozu zračenja treba dati tijekom prethodno odre­đenog vremenskog razdoblja.

Sterilizacija etilen oksidom

76. Ova se metoda upotrebljava samo u slučajevima kada se ne može primijeniti niti jedna druga metoda. Tijekom validacije treba dokazati da nema štetnog djelovanja na proizvod i da su uvjeti i vrijeme određeno za otplinjavanje dovoljni za smanjenje rezidualnog plina i produkata reakcije na određene granice pri­hvat­ljive za tu vrstu proizvoda ili materijala.

77. Nužan je kontakt plina i mikrobnih stanica: potrebno je poduzeti mjere opreza radi izbjegavanja prisutnosti organizama koji se mogu nalaziti u materijalima kao što su kristali ili osušeni proteini. Priroda i količina ambalaže može znatno utjecati na postupak.

78. Prije izlaganja djelovanju plina potrebno je materijale dovesti u ravnotežu s obzirom na vlagu i temperaturu koja se zahtijeva za postupak. Vrijeme potrebno za to treba odrediti prema potrebi kako bi se smanjilo na minimum vrijeme prije sterilizacije.

79. Svaki ciklus sterilizacije treba kontrolirati primjenom od­go­va­rajućih bioloških indikatora na odgovarajućem broju mjesta raspoređenih unutar robe. Dobivena informacija čuva se u proiz­vodnoj dokumentaciji.

80. Kod svakog ciklusa sterilizacije treba evidentirati vrije­me potrebno za kompletiranje ciklusa, tlak, temperaturu i vlaž­nost unutar komore, koncentraciju i ukupnu količinu upotrijeblje­nog plina. Tlak i temperaturu treba upisivati u grafikon tijekom cijelog ciklusa. Evidencija predstavlja dio proizvodne dokumentacije.

81. Nakon sterilizacije, robu treba uskladištiti na određeni način, u ventiliranim uvjetima kako bi ostatak plina i produkata reakcije spao na određenu razinu. Postupak treba validirati.

Filtriranje proizvoda koji se ne mogu sterilizirati kada se nalaze u gotovom pakiranju

82. Sama filtracija ne smatra se dovoljnom ako se proizvod može sterilizirati kada se nalazi u gotovom pakiranju. Preporu­čuje se sterilizacija parom. Ako se proizvod ne može sterilizirati kada se nalazi u gotovom pakiranju, otopine ili tekućine mogu se filtrirati kroz sterilni filtar s nominalnom veličinom pora od 0,22 mikrona (ili manjom), ili barem s istim svojstvima zadržavanja mikroorganizama, i hvatati u prethodno steriliziran spremnik. Takvi filtri uklanjaju većinu bakterija i plijesni, ali ne uklanjaju sve viruse ili mikoplazme. Potrebno je razmotriti mogućnost nadopune procesa filtracije s određenom dozom termičke obrade.

83. Zbog potencijalnih dodatnih rizika koje u sebi nosi metoda filtracije u usporedbi s ostalim postupcima sterilizacije, pre­poručljivo je ponoviti filtraciju neposredno prije punjenja kroz sterilizirani filtar koji zadržava mikroorganizme. Ovu završnu sterilnu filtraciju treba učiniti što bliže mjestu punjenja.

84. Ne smiju se koristiti filtri koji ispuštaju vlakna.

85. Integritet steriliziranog filtra mora se provjeriti prije upotrebe i treba se potvrditi odmah nakon upotrebe prikladnom metodom, kao što je »bubble point« test, »diffusive flow« test ili »pressure hold« test. Vrijeme potrebno za filtraciju poznatog volumena bulk otopine i razlika tlaka koja se koristi u filtru trebaju se odrediti tijekom validacije, a sve značajne razlike tijekom rutinske proizvodnje trebaju se zabilježiti i ispitati. Rezultati ovih provjera trebaju se unijeti u proizvodnu dokumentaciju. Integritet kritičnih filtera za plin i zrak treba se potvrditi nakon upotrebe. Integritet drugih filtera treba se potvrditi u odgovarajućim vremenskim razmacima.

86. Isti se filter ne bi smio koristiti duže od jednoga radnog dana, osim ako takva uporaba nije validirana.

87. Filter ne smije utjecati na kvalitetu proizvoda uklanjanjem sastojaka iz proizvoda ili otpuštanjem supstancija u proizvod.

Finalizacija sterilnih proizvoda

88. Spremnike treba zatvarati odgovarajućom validiranom metodom. Spremnici koji se zatvaraju fuzijom, npr. staklene ili plastične ampule, trebaju se podvrgnuti 100%-tnom ispitivanju integriteta. Integritet ostalih vrsta spremnika treba ispitati primjenom odgovarajućih postupaka.

89. Potrebno je uzeti uzorke spremnika zavarenih pod vakuumom i ispitati na održavanje vakuuma nakon isteka ranije određenog razdoblja.

90. Spremnike s parenteralnim proizvodima treba pojedinač­no pregledavati na prisustvo stranih čestica i ostale nedostatke. Vizualni pregled provodi se u odgovarajućim i kontroliranim uvjetima osvjetljenja i pozadine. Radnici koji obavljaju tu kontrolu moraju proći redovitu kontrolu vida, s naočalama ako ih nose, a mora im se omogućiti često prekidanje posla. Ako se koriste druge metode kontrole, proces treba validirati, a svojstva opreme treba kontrolirati u odgovarajućim intervalima. Rezultati se trebaju zabilježiti.

Kontrola kvalitete

91. Ispitivanje sterilnosti gotovog proizvoda mora se smatrati samo zadnjom u nizu kontrolnih mjera za osiguranje steriliteta. Metoda ispitivanja sterilnosti mora se validirati za svaki pro­izvod.

92. U slučajevima u kojima je postupkom registracije odobren »parametric release« (»sustav odobravanja proizvoda kojim se osigurava proizvod tražene kvalitete na osnovi informacija prikupljenih tijekom proizvodnog procesa i na osnovi sukladnosti sa zahtjevima dobre proizvođačke prakse), posebna pažnja se treba posvetiti validaciji i praćenju cijelog proizvodnog procesa.

93. Uzorci za ispitivanje steriliteta moraju biti reprezentativni za cijelu seriju, ali moraju sadržavati uzorke onih dijelova serije za koje se drži da su najrizičniji s obzirom na kontaminaciju, na primjer:

a) Kod proizvoda punjenih u aseptičkim uvjetima, među uzorcima trebaju biti spremnici napunjeni na početku i kraju serije, te nakon svakog značajnijeg prekida rada.

b) Kod proizvoda steriliziranih toplinom u finalnom pakiranju, potrebno je voditi računa da se uzimaju uzorci iz potencijalno najhladnijeg dijela sterilizatora.

DODATAK 2.

PROIZVODNJA RADIOAKTIVNIH
LIJEKOVA

Načelo

Rukovanje sa i proizvodnja radiofarmaceutika predstavlja opas­nost. Stupanj opasnosti ovisi o vrsti zračenja i poluvremenu života radioaktivnih izotopa. Posebnu pozornost treba posvetiti sprječavanju unakrsne kontaminacije, zadržavanju zagađivača i od­la­ganju otpada. Posebnu pozornost treba posvetiti malim šaržama koje su česta pojava za mnoge radiofarmaceutske pripravke. Zbog kratkog poluvremena života neki se radiofarmaceutici odobravaju prije završetka svih ispitivanja od strane Kontrole kvalitete. U takvim je slučajevima od posebnog značaja stalna provjera djelotvornosti sustava osiguranja kvalitete.

Proizvodnja mora biti sukladna EURATOM Uputama u kojima su navedeni osnovni standardi zaštite zdravlja svekolike javnosti i radnika od opasnosti jonizirajućeg zračenja, a moraju se poštivati i ostali odgovarajući nacionalni propisi.

Zaposlenici

1. Svi zaposlenici na prostoru gdje se proizvode radioaktivni proizvodi moraju proći dodatnu specifičnu naobrazbu za tu vrstu proizvoda. Zaposlenici moraju biti podrobno obaviješteni i educirani glede zaštite od zračenja.

Prostor i oprema

2. Radioaktivne proizvode treba skladištiti, proizvoditi, opremati i kontrolirati koristeći se namjenskim i odvojenim uređa­jima. Oprema koja se koristi mora biti rezervirana samo za tu vrstu proizvoda.

3. Radi zadržavanja radioaktivnih čestica u prostorima gdje su proizvodi, može biti potrebno održavati zračni pritisak na nižoj razini u usporedbi s okolnim područjem. Potrebno je, međutim, zaštititi proizvod od kontaminacije iz okoliša.

4. U slučaju sterilnih proizvoda, radni prostor u kojem su proizvodi ili kontejneri mora odgovarati zahtjevima u svezi s čis­tim prostorima opisanim u DODATKU 1: Proizvodnja sterilnih lijekova. To se može postići postavljanjem HEPA zračnog filte­ra u stanici za laminirani protok i zračne barijere na ulaznim mjestima. Radna stanica sveukupnog zadržavanja može osigurati zadovoljenje ovih uvjeta. Okoliš mora udovoljavati barem stupnju D.

5. Nije dozvoljena ponovna cirkulacija zraka usisanog iz prostorija gdje se radi s radioaktivnim proizvodima, zračni filteri trebaju biti takvi da sprječavaju moguću kontaminaciju okoliša radioaktivnim plinovima i česticama. Potrebno je osigurati sustav koji u slučaju prestanka rada ventilatora za izbacivanje zraka, one­mogućava ulazak čistog zraka kroz izlazne cijevi.

Proizvodnja

6. Potrebno je izbjegavati proizvodnju raznih radioaktivnih proizvoda u istom prostoru i u isto vrijeme radi smanjenja rizika od unakrsne kontaminacije i zamjene.

7. Validacija postupka, međufazna kontrola i parametri pra­ćenja procesa i okoliša važni su u slučajevima kada treba donijeti odluku o prihvatu ili odbijanju šarže ili proizvoda prije završetka svih ispitivanja.

Kontrola kvalitete

8. Zahtjev za isporukom proizvoda prije završetka svih ispitivanja ne oslobađa od obveze odgovornu osobu da donese odlu­ku, evidentiranu zapisom, o sukladnosti šarže sa zahtjevima. U ovom slučaju mora postojati pisana uputa s detaljima u svezi s proizvodnim i kontrolnim podacima koje treba razmotriti prije otpreme šarže. Postupak treba sadržavati i mjere koje poduzima odgovorna osoba u slučaju dobivanja nezadovoljavajućih rezultata nakon otpreme šarže.

9. Kontrauzorci svake šarže moraju se čuvati, osim ako nije drugačije navedeno u dozvoli za marketing.

Distribucija i opoziv

10. Potrebno je voditi detaljnu evidenciju isporuka i moraju postojati postupci s opisom mjera koje treba poduzeti za zaustav­ljanje uporabe manjkavih radiofarmaceutskih proizvoda. Metode opoziva trebaju biti djelotvorne u kratkom roku.

DODATAK 3.

PROIZVODNJA LIJEKOVA BILJNOG
PODRIJETLA

Načelo

Zbog složenog i promjenjivog sastava i male količine aktivnih sastojaka, kontrola sirovina, skladištenje i prerada su od posebnog značaja u proizvodnji lijekova biljnog podrijetla.

Pogon

Skladišni prostor

1. Sirovo (tj. neprerađeno) bilje treba skladištiti u odvojenom prostoru. Skladišni prostor treba imati dobar sustav prozračivanja i biti opremljen na način koji onemogućava ulaz kukcima i ostalim životinjama, posebice glodavcima. Potrebno je poduzeti djelotvorne mjere za sprječavanje širenja bilo koje vrste tih životinja ili mikroorganizama unesenih s biljem, kao i mjere za sprje­čavanje unakrsne kontaminacije. Kontejneri s biljem moraju biti razmiješteni na način koji omogućava slobodnu cirkulaciju zraka.

2. Posebnu pozornost treba obratiti na čistoću i dobro održa­vanje skladišnog prostora, posebice u slučajevima kada dolazi do stvaranja prašine.

3. Skladištenje bilja, ekstrakata, tinktura i ostalih pripravaka može zahtijevati specijalne uvjete s obzirom na vlagu, temperaturu ili zaštitu od svjetla; takve uvjete treba osigurati i kontrolirati.

Proizvodni prostor

4. Tijekom uzorkovanja, vaganja, miješanja i prerade sirovog bilja kada se stvara prašina, treba poduzeti specifično osiguranje od prašenja radi lakšeg čišćenja i sprječavanja unakrsne kontaminacije, npr. ekstrakcija prašine, namjenske prostorije, itd.

Dokumentacija

Specifikacije sirovina

5. Osim podataka iz Općih uvjeta specifikacija za nepre­ra­đe­no bilje mora uključivati sljedeće i to do najviše moguće granice:

– botaničko ime (i prema potrebi ime utemeljitelja klasifikacije);

– podatke o podrijetlu (zemlja ili područje podrijetla i prema potrebi uzgoj, vrijeme žetve, postupak sakupljanja, moguće pesticide, itd.);

– podatak da li se koristi cijela biljka ili samo dio;

– kod kupovine sušenog bilja potrebno je specificirati sustav sušenja;

– opis pogona uz makro i mikroskopsku kontrolu;

– testove identifikacije, kada odgovara testove identifikacije poznatih aktivnih sastojaka ili markera. Na raspolaganju mora biti autentičan uzorak radi identifikacije;

– kada je potrebno, sadržaj sastojaka poznatoga terapijskog djelo­vanja ili markera;

– odgovarajuće metode za određivanje moguće kontaminacije pesticidima uz dozvoljeno odstupanje od graničnih vrijednosti;

– ispitivanja radi određivanja kontaminacije gljivicama odnosno mikrobima, uključujući aflatoksine i zagađenosti štetnicima uz prihvaćene granične vrijednosti;

– ispitivanja na otrovne metale i moguće kontaminante i uzročnike kvarenja;

– ispitivanje na strane primjese.

Potrebno je dokumentirati sve poduzete aktivnosti u svrhu smanjenja zagađenosti gljivicama odnosno mikrobima. Potrebno je osigurati specifikacije uz navođenje detalja postupaka, ispitivanja i graničnih vrijednosti.

Upute za preradu

6. U uputama moraju biti opisane različite operacije prerade bilja kao što su sušenje, mrvljenje i prosijavanje uz naznaku vremena i temperature sušenja, te metoda za kontrolu veličine fragmenata ili čestica. Potrebno je opisati metodu prosijavanja ili druge metode koje se koriste za uklanjanje stranih primjesa.

Kod proizvodnje lijekova iz povrća, upute moraju sadržavati podrobnosti o bazi ili otapalu, vremenu i temperaturi ekstrakcije, detalje o svakoj fazi koncentriranja i primijenjenim metodama.

Uzorkovanja

7. Kada se radi o sirovini koja je skupina individualnih biljaka koje sadrže element heterogenosti, uzimanje uzoraka treba provesti pozorno i to od strane osoba s posebnim stupnjem stručnosti. Svaka šarža mora imati vlastitu dokumentaciju.

Kontrola kvalitete

8. Osobe koje rade u kontroli kvalitete moraju imati posebnu naobrazbu o lijekovima na bazi bilja kako bi mogle pravilno provesti sva ispitivanja identifikacije i uočiti zamjenu, prisutnost rasta gljivica, zagađenost štetnicima, nejednolikost sirovog bilja unutar pošiljke, itd.

9. Identitet i kvalitetu ljekovitih pripravaka na bazi povrća i gotovih proizvoda treba ispitati sukladno uputama u »Kvaliteta lijekova biljnog podrijetla«.

DODATAK 4.

UZORKOVANJE SIROVINA I
MATERIJALA ZA PAKIRANJE

Načelo

Uzorkovanje jest postupak u kojem se uzima samo mali dio pojedine šarže. Valjani zaključci ne mogu se zasnivati na ispitivanjima koja su provedena na nereprezentativnim uzorcima. Stoga je ispravno uzorkovanje bitan dio Osiguranja kvalitete.

1. Osobe koje uzimaju uzorke moraju imati početnu i stalnu redovitu izobrazbu u disciplinama koje se odnose na pravilno uzimanje uzoraka. Izobrazba mora obuhvaćati sljedeće:

– planove uzorkovanja,

– pisane postupke uzorkovanja,

– tehnike i opremu za uzorkovanje,

– rizike od unakrsne kontaminacije,

– mjere opreza koje se poduzimaju u pogledu nestabilnih odnosno sterilnih supstancija,

– važnost razmatranja vizualnog izgleda materijala, kontejnera i etiketa,

– važnost evidentiranja bilo kojih neočekivanih ili neuobi­ča­jenih događaja.

Sirovine

2. Identitet kompletne šarže sirovina može se utvrditi jedino ako se uzmu pojedinačni uzorci iz svih kontejnera i ako se na svakom uzorku provede ispitivanje identiteta. Dozvoljeno je uzorkovati samo dio kontejnera kada je validiran postupak koji osigurava da niti jedan spremnik sa sirovinom nije nepravilno označen.

3. Ova validacija mora obuhvatiti najmanje sljedeće:

– prirodu i status proizvođača i dobavljača, te njihovo razumijevanje DPP zahtjeva za farmaceutsku industriju

– sustav Osiguranja kvalitete proizvođača sirovina,

– uvjete proizvođača u kojima je sirovina proizvedena i kontrolirana,

– prirodu sirovine i medicinskih proizvoda u kojima će biti upotrijebljena.

Primjenjujući takav sustav, moguće je validirani postupak koji dozvoljava izuzimanje ispitivanja identiteta svakoga ulaznog spremnika sa sirovinom prihvatiti za:

– sirovine koje dolaze od pojedinog proizvođača ili pogona,

– sirovine koje dolaze izravno od proizvođača ili u zape­ča­ćenom spremniku proizvođača gdje postoji povijest o pouzdanosti i gdje redovitu kontrolu sustava Osiguranja kvalitete proizvođača obavlja kupac (proizvođač medicinskih proizvoda) ili neko nadležno tijelo.

Ne postoji mogućnost odgovarajuće validacije postupka za:

– sirovine koje je dobavio posrednik te gdje je izvor proiz­vod­nje nepoznat ili nije provjeren inspekcijom,

– sirovine za primjenu u parenteralnim proizvodima.

4. Kvaliteta jedne serije sirovina može se ocijeniti uzimanjem i ispitivanjem reprezentativnog uzorka. U tu svrhu se mogu koristiti uzorci koji su uzeti za ispitivanje identiteta. Broj uzoraka uzetih za pripravu reprezentativnog uzorka treba odrediti statistički i specificirati u planu uzorkovanja. Također je potrebno odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se mogu zajedno pomiješati da bi se dobio združeni uzorak, uzimajući u obzir prirodu materijala, poznavanje dobavljača i homogenost kompleksnog uzorka.

Materijal za pakiranje (ambalaža)

5. Plan uzorkovanja za ambalažu mora uzeti u obzir najmanje sljedeće: zaprimljenu količinu, traženu kvalitetu, prirodu materijala (npr. primarne/kontakna ambalaža i/ili tiskani materijali za pakiranje), metode proizvodnje i ono što je poznato o sustavu Osiguranja kvalitete proizvođača ambalaže temeljeno na provedenim inspekcijama. Broj uzoraka treba odrediti statistički i specificirati u planu uzorkovanja.

DODATAK 5.

PROIZVODNJA MEDICINSKIH PLINOVA

Proizvodnja medicinskih plinova mora biti sukladna zah­tje­vima DPP.

1. Kvalificirana osoba zadužena za odobravanje šarži mora temeljito poznavati proizvodnju i kontrolu medicinskih plinova i imati odgovarajuće iskustvo. Zaposlenici moraju biti dobro upoznati s propisima DPP koji se odnose na medicinske plinove uz poznavanje kritički važnih aspekata i mogućih opasnosti za pacijenta od medicinskih proizvoda u obliku plina.

Pogon i oprema

2. Proizvodnju medicinskih plinova treba obavljati u zatvorenoj opremi. Kontaminacija proizvoda iz okoliša je zbog toga minimalna. Međutim, uvijek postoji opasnost od unakrsne kontaminacije s drugim plinovima.

3. Potrebno je osigurati dovoljno prostora za proizvodnju, punjenje i ispitivanje da bi se izbjegla opasnost od zamjene. Pogoni moraju biti čisti i uredni radi poticanja urednog rada.

4. Prostor za punjenje mora biti dovoljno velik i uredno ras­po­­ređen da bi mogao osigurati sljedeće:

a) odvojene označene prostore za različite plinove i različite veličine boca;

b) jasno odvajanje praznih od punih boca;

c) jasno određivanje faze u kojoj se nalaze određene boce (npr. »čekanje na punjenje«, »napunjene«, »na ispitivanju«, »odobrene«).

5. Potrebno je osigurati punjenje odgovarajućeg plina u od­go­varajuću bocu. Između cijevi za različite plinove ne smije biti spojeva. Cijev s više otvora treba imati priključke koji odgovaraju ventilu na određenom plinu ili mješavini plinova, tako da je onemogućeno priključivanje pogrešne boce.

6. Popravci i održavanje ne smiju predstavljati opasnost za kakvoću medicinskog plina.

7. Medicinske plinove treba puniti u prostoru odvojenom od onoga rezerviranog za nemedicinske plinove, a između tih prostora ne smije dolaziti do razmjene boca.

8. Može se prihvatiti istovremeno punjenje na istoj liniji boca nemedicinskog i medicinskog plina, ali u raznim prostorima, uz uvjet da je kakvoća plina koji se ne koristi u medicinske svrhe barem jednaka onoj medicinskog plina, te da su boce pripremljene sukladno uputama u dodatnim smjernicama. U svrhu spre­čavanja kontaminacije na liniji koja napaja mjesto za punjenje nemedicinskog plina ne smije se nalaziti povratni ventil.

9. Boce za medicinske plinove moraju biti odgovarajućih tehničkih osobina. Otvori na bocama moraju imati »tamper-evident« zaptivače (specijalni zaptivači na kojima su jasno vidljivi znaci nakon zatvaranja zaptivača).

10. Tekući ohlađeni medicinski plin može se prevoziti u istoj cisterni koja služi za prijevoz nemedicinskog plina, uz uvjet da je ovaj drugi barem jednake kvalitete kao medicinski plin.

Kontrola proizvodnje i kvalitete

11. Proizvodnju plina treba neprekidno pratiti radi kontrole razine kakvoće i onečišćenja.

12. Sve operacije prijenosa ohlađenoga medicinskog plina iz primarnog skladišta moraju biti usklađene s pisanim postupcima radi izbjegavanja kontaminacije.

13. Nove pošiljke plina mogu se dodati u spremnike za skla­dištenje u kojima se nalazi plin iz ranijih isporuka. U tom slučaju:

– mora se ispitati uzorak i dokazati da je proizvod u redu prije dodavanja nove količine, ili

– kada je gotovi proizvod jedan plin, uzorak se može uzeti ili iz mješovitih isporuka u bulk spremniku ili iz prve napunjene boce, pod uvjetom da je linija za punjenje pročišćena nakon što je nova pošiljka dodana u bulk spremnik,

– kada je gotovi proizvod smjesa plinova, svaku komponentu treba ispitati odvojeno.

14. Cijev s više otvora za medicinske plinove treba koristiti samo za jedna plin ili mješavinu više plinova.

15. Čišćenje i pročišćavanje opreme za punjenje i cijevi treba provesti sukladno pisanim postupcima, a prije ponovne uporabe treba izvršiti provjeru na prisutnost sredstava za čišćenje ili drugih zagađivača.

16. Nove i vraćene boce treba ispitati na pritisak i zatim podvrgnuti unutarnjoj vizualnoj inspekciji.

17. Provjere prije punjenja uključuju sljedeće:

– vizualnu kontrolu svakog ventila i boce na ureze »arc burns« ostataka oštećenja i ulja ili maziva,

– kontrolu svakog ventila na boci ili kriogenoj posudi radi provjere da li odgovara određenom plinu,

– kontrolu radi utvrđivanja da li je učinjen hidrostatski tekst. Na svaku bocu treba staviti naljepnicu s datumom zadnjega hidrostatskog testa,

– kontrolu radi utvrđivanja da li je svaka boca označena bojom i da li se na njoj nalazi naljepnica.

18. Boce koje su vraćene radi ponovnog punjenja treba pro­vje­riti kako slijedi: ukloniti ostatke plina ispuhivanjem svake boce, pročistiti (djelomično tlačenje i ispuhivanje) ili isprazniti (barem 25 inča žive – tj. apsolutni pritisak ispod 150 m bara). Druga mogućnost je napraviti potpunu analizu preostalog plina za svaku bocu. Kod ispuhivanja potrebno je okretati bocu da bi se olakšalo uklanjanje tekućeg zagađivača.

19. Potrebno je osigurati i odgovarajuće provjere da se vidi da li su boce pune.

20. U slučaju kada se samo jedan medicinski plin puni preko cijevi s više otvora, kod svakog punjenja treba ispitati barem po jednu bocu s plinom sa svakog otvora za punjenje na identitet i čistoću i to svaki put kada se mijenjaju boce na otvoru.

21. U slučaju kada se samo jedan medicinski plin puni u jednu po jednu bocu metodom individualnog punjenja, potrebno je ispitati na identitet i sadržaj barem jednu bocu u svakom neprekinutom ciklusu punjenja.

22. U slučaju gotovog proizvoda koji je mješavina dva različita plina u jednoj boci, svaku bocu treba ispitati na identitet i sadržaj jednog od plinova i bar jednu bocu sa svakog otvora cijevi na identitet drugog plina u mješavini.

23. U slučaju gotovog proizvoda koji je mješavina tri različita plina u istoj boci, svaku bocu treba ispitati na identitet i sadržaj dva od tri plina i bar jednu bocu sa svakog otvora cijevi na identitet trećeg plina u mješavini.

Kada se plinovi miješaju na liniji prije punjenja (npr. mješavina dušičnog oksida/kisika) potrebno je stalno raditi analizu mješavine.

24. Kada se boca puni s više od jednim plinom, proces punjenja mora osiguravati pravilno miješanje i homogenost plinova u svakoj boci.

25. Svaku napunjenu bocu treba ispitati na curenje primjenom odgovarajuće metode, kao na primjer primjenom otopine za kontrolu curenja na područje ventila.

26. U slučaju kriogenih tekućih plinova punjenih u kriogene boce za isporuku korisnicima, svaku bocu treba ispitati na identitet i sadržaj.

27. Kriogene boce koje korisnik zadrži za ponovno punjenje, a koje se obavlja pokretnim cisternama, nije potrebno ispitati nakon punjenja u slučaju kada tvrtka koja obavlja punjenje predoči certifikat analize za uzorak robe iz te cisterne.

Etiketiranje

28. Na svaku bocu se mora staviti naljepnica i označiti bojom. Broj šarže može se nalaziti na posebnoj etiketi.

Skladištenje

29. Nakon punjenja sve boce treba staviti u karantenu do dobivanja odobrenja za uporabu.

30. Boce s plinom treba skladištiti u zaklonjenom prostoru i one ne smiju biti izložene ekstremnim temperaturama. Skladišni prostor treba biti čist, suh, dobro ventiliran i u njemu se ne smiju nalaziti zapaljivi materijali.

31. Skladište mora biti tako izvedeno da omogućava odjeljivanje raznih plinova, punih od praznih boca i rotiranje zaliha.

DODATAK 6.

PROIZVODNJA TEKUĆINA, KREMA
I MASTI

Načelo

Tekućine, kreme i masti mogu biti naročito osjetljive na mikrobe i drugo zagađenje tijekom proizvodnje. Stoga se moraju poduzeti posebne mjere radi sprječavanja kontaminacije.

Prostorije i oprema

1. Preporuča se uporaba zatvorenih sustava za postupke proizvodnje i prijenosa da bi se proizvod zaštitio od kontaminacije. Proizvodni prostori gdje su izloženi proizvodi ili otvoreni čisti kontejneri moraju se djelotvorno prozračivati filtriranim zra­kom.

2. Spremnici, kontejneri, cjevovodi i pumpe moraju biti izvedeni i instalirani na način koji omogućava brzo čišćenje i ako je potrebno sanitaciju. Naročito je važno da kod razmještaja opreme bude što manje mrtvih kutova ili mjesta gdje se mogu sakupljati ostaci i tako doprinijeti daljnjem razvoju mikroba.

3. Uporabu staklenih aparata treba izbjegavati gdje je mogu­će. Nehrđajući čelik visoke kvalitete je često materijal izbora za dijelove koji dolaze u dodir s proizvodima.

Proizvodnja

4. Kemijska i mikrobiološka kvaliteta vode koja se koristi u proizvodnji mora biti specificirana i praćena. Potrebno je obratiti pozornost na održavanje sustava za vodu kako bi se izbjegla opasnost od mikrobne proliferacije. Nakon bilo koje kemijske sanitacije sustava za vodu, potrebno je primijeniti validirani postupak ispiranja mlazom da bi se osiguralo djelotvorno uklanjanje sredstava za sanitaciju.

5. Kakvoća materijala zaprimljenih u cisternama mora se provjeriti prije njihovog prebacivanja u skladišne cisterne.

6. Kod prijenosa materijala cjevovodima treba paziti da se isti prenose na pravo odredište.

7. Materijalima za koje se pretpostavlja da mogu ispuštati vlakna ili druge zagađivače nije dozvoljen ulaz u prostor gdje su izloženi proizvodi ili čisti kontejneri.

8. Pozornost treba posvetiti održavanju homogenosti mješa­vina, suspenzija itd. tijekom procesa punjenja. Procese miješanja i punjenja treba validirati. Posebno se mora paziti na početku procesa punjenja, nakon zastoja i na kraju procesa kako bi se osiguralo održavanje homogenosti.

9. Za slučajeve kada gotovi proizvod ne ide odmah na pakiranje, potrebno je specificirati i pridržavati se maksimalnog perioda skladištenja i uvjeta skladištenja.

DODATAK 7.

PROIZVODNJA AEROSOL PRIPRAVAKA
U DOZATORIMA ZA INHALIRANJE

Načelo

Proizvodnja aerosol proizvoda pod tlakom za inhaliranje s odmjerenim ventilima zahtijeva posebnu pozornost zbog osobite prirode ovog oblika proizvoda. Proizvodnja se mora obavljati u uvjetima koji smanjuju na minimum opasnost od mikrobne kontaminacije kao i one s česticama. Također je od posebnog značaja osiguranje kakvoće komponenti ventila, a u slučaju suspenzija ujednačenost.

Općenito

1. Metode za proizvodnju i punjenje su:

a) Sustav s dvostrukim ubrizgavanjem (punjenje pod tla­kom). Aktivni sastojak je suspendiran u propelentu s visokim vrelištem, doza se stavlja u kontejner, ventil se utiskuje i propelent s nižim vrelištem se inicira kroz cijev ventila da bi se napravio gotov proizvod. Suspenzija aktivnog sastojka u propelentu se održava hladnom da bi se smanjio gubitak isparavanjem.

b) Proces s jednim ubrizgavanjem (hladno punjenje). Aktivna tvar je suspendirana u mješavini propelenata i drži se ili pod visokim pritiskom ili na niskoj temperaturi ili oboje. Kontejner se puni suspenzijom direktno s jednim ubrizgavanjem.

Prostorije i oprema

2. Koliko je moguće proizvodnju i punjenje treba obavljati u zatvorenim sustavima.

3. Tamo gdje su izloženi proizvodi ili čiste komponente, u prostor se mora dovoditi filtrirani zrak i on mora udovoljavati zahtjevima od najmanje D stupnja za okoliš. U prostor se ulazi kroz zračni međuprostor.

Proizvodnja i kontrola kvalitete

4. Odmjereni ventili za aerosole su složeniji dijelovi od većine predmeta koji se koriste u farmaceutskoj industriji. Njihove specifikacije, uzorkovanje i ispitivanje moraju biti usklađeni s tim. Kontrola sustava Osiguranja kvalitete proizvođača ventila je od posebnog značaja.

5. Sve tekućine (npr. tekući ili plinoviti propelenti) moraju se filtrirati da bi se uklonile čestice veće od 0,2 mikrona. Poželjno je dodatno filtriranje, gdje je to moguće, neposredno prije punjenja.

6. Kontejneri i ventili se moraju čistiti primjenom validiranog postupka koji odgovara uporabi proizvoda da bi se osiguralo odsustvo bilo kojih zagađivača kao što su pomagala u proizvodnji (npr. maziva) ili neprikladni mikrobiološki zagađivači. Nakon čišćenja ventili se moraju čuvati u čistim, zatvorenim kontejnerima i moraju se poduzeti mjere opreza radi sprječavanja kontaminacije u tijeku daljnjeg rukovanja, na primjer uzimanja uzoraka. Kontejneri dolaze trakom do linije za punjenje u čistom stanju ili se čiste na liniji neposredno prije punjenja.

7. Moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za osiguranje jednoličnosti suspenzije na mjestu punjenja kroz cijelo vrijeme trajanja procesa punjenja.

8. Kada se primjenjuje metoda punjenja s dva ubrizgavanja, potrebno je osigurati da su obje doze ubrizgavanja jednake da bi sastav bio odgovarajući. U tu svrhu je često poželjno napraviti provjeru 100% težine u svakoj fazi.

9. Kontrole koje se rade nakon punjenja moraju potvrditi od­sus­tvo bilo kakvog curenja. Bilo koje ispitivanje na curenje treba izvesti na način koji onemogućava kontaminaciju mikrobima ili rezidualnu vlagu.

DODATAK 8.

DOBRA PROIZVOĐAČKA PRAKSA ZA BIOLOŠKE LIJEKOVE

Uvod

Postupci primijenjeni u proizvodnji bioloških lijekova su kritični faktor u oblikovanju odgovarajuće propisane kontrole tih proizvoda. Zbog toga se biološki lijekovi većinom mogu definirati prema proizvodnim postupcima. Sljedeći proizvodni postupci uključeni su u ovaj dodatak:

a) kulture mikroorganizama, izuzev onih dobivenih tehnikama iz rDNK

b) kulture mikroorganizama i stanične kulture, uključivo i one dobivene iz rekombinantne DNK ili hibridacijskim tehnikama

c) ekstrakcije iz tkiva biološkog porijekla

d) umnožavanje živih agensa u embrijima ili životinjama

Biološki lijekovi proizvedeni ovim proizvodnim postupcima uključuju:

cjepiva, imune serume, antigene, hormone, citokine, enzime i druge proizvode pripravljene fermentacijom, uključujući monoklonska antitijela i proizvode dobivene iz rDNK.

(Ovaj dodatak se ne treba nužno u cijelosti primijeniti na proizvode iz grupe a)).

Napomena: U ovim uputama su predloženi opći zahtjevi za proizvodne prostore i laboratorije kontrole kvalitete prema prijed­lo­gu Svjetske zdravstvene organizacije.

Predložene upute ne daju detaljne zahtjeve za specifične grupe bioloških lijekova te je zbog toga važno služiti se i drugim uputama koje je izdalo stručno tijelo (Comittee for Proprietary Medicinal Products – CPMP) Europske medicinske agencije, kao što su npr. upute o proizvodima pripravljenim tehnologijom re­kom­binantne DNK (»Pravila o lijekovima u Europskoj uniji«, Volumen III, engl. »The rules governing medicinal product in the European Community«, Volume III).

Načela

U proizvodnji bioloških lijekova postoje određeni specifični zahtjevi koji proizlaze iz prirode proizvoda i proizvodnih postupaka. Zbog načina na koji se biološki lijekovi proizvode, kontroliraju i primjenjuju, nužne su posebne mjere opreza.

Za razliku od klasičnih lijekova koji se opetovano proizvode i kontroliraju koristeći kemijske i fizikalne metode visokog stupnja konzistentnosti, proizvodnja bioloških lijekova obuhvaća bio­loš­ke procese i materijale, kao što su kultivacija stanica ili ekstrakcija materijala iz živih organizama. Za razliku od klasičnih lijekova koji se reproduciraju koristeći kemijske i fizikalne metode visokog stupnja pouzdanosti, proizvodnja bioloških lijekova obuhvaća biološke procese i materijale, kao što su kultivacija stanica ili ekstrakcija materijala iz živih organizama. Ovi biološki postupci pokazuju sebi svojstvenu varijabilnost, tako da je raspon i narav nus-proizvoda raznolika. Štoviše, sirovine upotrijebljene za postupke kultivacije predstavljaju dobre supstrate za rast mi­kro­b­nih kontaminanata.

Kontrola bioloških lijekova obično obuhvaća biološke anali­tičke tehnike kod kojih postoji veća varijabilnost nego kod fizi­kalno-kemijskih metoda testiranja, pa stoga posebno značenje ima kontrola tijekom proizvodnog postupka (procesna kontrola) bioloških lijekova.

Osoblje

1. Osoblje (uključujući i one uključene u postupke čišćenja, održavanja ili kontrolu kvalitete) u proizvodnji bioloških medicinskih proizvoda mora proći dodatnu obuku specifičnu za njihov posao i proizvode koje proizvode. Osoblje, također, mora proći obuku o higijenskim navikama i mikrobiologiji.

2. Osobe odgovorne za proizvodnju i kontrolu kvalitete trebaju imati obrazovanje iz relevantnih znanstvenih disciplina kao što su bakteriologija, biologija, biometrija, kemija, medicina, farmacija, farmakologija, virologija, imunologija i veterina te zado­voljavajuće praktično iskustvo što će im omogućiti rukovođenje zadanim procesom.

3. Potrebno je voditi računa o imunološkom statusu osoblja zbog sigurnosti proizvoda. Svi uključeni u proizvodnju, održa­vanje, ispitivanja i njegu životinja (uključivo i inspektori) trebaju biti cijepljeni, gdje je to potrebno, odgovarajućim specifičnim cjepivom i podvrgnuti redovitim zdravstvenim pregledima. Uz uvijek prisutnu mogućnost izloženosti osoblja infektivnim agensima, jakim toksinima ili alergenima, potrebno je izbjegavati i rizik kontaminacije proizvedene serije proizvoda infektivnim agensima. Posjetiteljima treba biti zabranjen ulaz u proizvodni prostor.

4. Kod bilo kakvih promjena imunološkog statusa zaposlenih koje bi mogle štetno utjecati na kvalitetu proizvoda, treba zabraniti njihov rad u proizvodnom prostoru. U pogonima za proizvodnju BCG cjepiva i tuberkulinskih proizvoda dozvoljen je rad samo onim zaposlenicima koje se brižljivo prati redovitim provjerama imunološkog statusa ili RTG-om pluća.

5. Tijekom jednoga radnog dana osoblje ne smije prelaziti iz prostora gdje se radi sa živim mikroorganizmima ili životinjama u prostorije gdje se radi na drugim proizvodima ili s drugim mikroorganizmima. Kada je takav prolaz neizbježan, osoblje u takvoj proizvodnji treba primjenjivati jasno definirane mjere dekontaminacije, uključujući promjenu odjeće i obuće te, gdje je potrebno, tuširanje.

Prostori i oprema

6. Proizvod i proizvodni postupak određuju stupanj motrenja okoliša u odnosu na partikularnu i mikrobiološku kontaminaciju, uzimajući u obzir razinu kontaminacije sirovina i rizik koji postoji za gotovi proizvod.

7. Zbog rizika unakrsne kontaminacije među biološkim lije­ko­vima, a posebno u stupnjevima proizvodnih postupaka kod kojih se rabe živi organizmi potrebno je primijeniti dodatne mjere predostrožnosti, kao što su upotreba strogo namjenskih proizvodnih prostora i opreme, provoditi kampanjsku proizvodnju te upotrebljavati zatvorene sustave.

Svojstva (priroda) proizvoda kao i upotrijebljena oprema odre­diti će stupanj potrebne segregacije (odvajanja) da bi se izbjegla unakrsna kontaminacija.

8. Za proizvodnju BCG cjepiva i rukovanje živim organizmima koji služe u proizvodnji tuberkulinskih proizvoda, treba koristiti zasebne namjenske prostore.

9. Prilikom rada s Bacillus anthracis, Clostridium botulinum i Clostridium tetani treba strogo namjenski koristiti zasebne prostore dok se ne provede inaktivacija.

10. Odjednom se smije u povremenoj (kampanjskoj) proiz­vod­nji obrađivati samo jedan sporogeni mikroorganizam uz uvjet da su proizvodni prostori namijenjeni za proizvodnju te grupe spojeva. Kampanjska proizvodnja je prihvatljiva za druge sporogene mikroorganizme uz uvjet da su proizvodni prostori namijenjeni za proizvodnju te grupe spojeva i da se istovremeno ne proizvodi više od jedne vrste proizvoda.

11. Simultana (istovremena) proizvodnja monoklonskih antitijela i proizvoda pripravljenih tehnikama rekombinantne DNK je moguća u istom prostoru uz uporabu sustava zatvorenih biofermentora.

12. Procesi obrade nakon žetvi mogu se provoditi simultano (istovremeno) u istom proizvodnom prostoru uz odgovarajuće mjere sprečavanja unakrsne kontaminacije. Takva paralelna obrada za mrtva cjepiva i toksoide može se provoditi samo nakon inaktivacije kulture ili nakon detoksikacije.

13. U proizvodnji sterilnih proizvoda treba rabiti proizvodne prostore koji su u nadtlaku u odnosu na okruženje. Za rad gdje postoji mogućnost izloženosti patogenim mikroorganizmima potreban je posebno uređeni prostor u podtlaku zbog zadržavanja patogena u ograničenom prostoru. Tamo gdje se obavlja obrada patogena u prostoru ili sigurnosnom kabinetu uz negativni tlak zraka (podtlak) okruženje mora biti sterilna zona u nadtlaku (pozitivan tlak zraka).

14. Filtracijske jedinice za zrak trebaju biti namjenske za odre­đeni proizvodni prostor, a recirkulacija zraka ne smije uklju­čivati prostore gdje se rukuje sa živim patogenim organizmima.

15. Raspored i dizajn proizvodnih prostora te oprema trebaju omogućiti efikasno čišćenje i dekontaminaciju (npr. kađenje dimom, engl. fumigation). Primjerenost postupaka čišćenja i dekontaminacije treba validirati.

16. Kod rukovanja živim organizmima treba koristiti opremu koja osigurava da kulture ostaju u čistom stanju i da se ne kontaminiraju iz vanjskog izvora za vrijeme obrade.

17. Cjevovodi, ventili i filteri za odzračivanje moraju biti tako izvedeni da se lako čiste i steriliziraju. Upotrebu sustava »čišćenje na mjestu« i »sterilizacija na mjestu« treba poticati. Ventili na posudama za fermentaciju moraju biti takvi da se mogu u cijelosti sterilizirati parom. Filteri na otvorima za zrak moraju biti hidrofobni i validirani za predviđeni vijek trajanja.

18. Primarno zadržavanje treba biti dizajnirano i testirano kako bi se pokazalo da ne postoji rizik od curenja.

19. Ispirci (tekućine) koji mogu sadržavati patogene mikroorganizme trebaju se efikasno dekontaminirati.

20. Zbog varijabilnosti bioloških proizvoda ili procesa, tije­kom procesa proizvodnje potrebno je, dodavati, što znači mjeriti ili vagati neke dodatke ili sastojke (npr. pufere). U tom slučaju, male zalihe ovih supstancija mogu se držati u proizvodnom prostoru.

Prostori za životinje i njega životinja

21. Životinje se koriste u proizvodnji mnogih bioloških preparata kao npr. cjepivo protiv dječje paralize (majmuni), zmijski protuotrovi (konji i koze), cjepivo protiv bjesnoće (kunići, miševi i hrčci) i serumski gonadotropin (konji). Uz to, životinje se mogu koristiti i u kontroli kvalitete većine seruma i cjepiva, kao npr. cjepiva protiv hripavca (miševi), BCG cjepiva (zamorci), kod određivanja pirogenosti (kunići).

22. Opći zahtjevi za prostore za držanje životinja, njegu i karantenu su postavljeni u direktivi 86/609/EEC, odnosno 2003/65/EC. Prostori za držanje životinja koje se rabe u proizvodnji i kontroli bioloških proizvoda trebaju biti odvojeni od proizvodnih prostora i prostora kontrole kvalitete. Zdravstveno stanje životinja od kojih se dobivaju neke od ulaznih sirovina te životinja koje se rabe za kontrolu kvalitete i testiranje neškodljivosti treba pratiti i zapisivati. Za osobe zaposlene na odjelima za životinje mora se osigurati posebna odjeća i svlačionice. Tamo gdje se u proizvodnji ili kontroli kvalitete bioloških preparata koriste majmuni potrebno je poštivati važeće Zahtjeve Svjetske zdravstvene organizacije za biološke supstancije br. 7.

Dokumentacija

23. Specifikacije za ulazne sirovine trebaju sadržavati i dodatne detalje o njihovom podrijetlu, izvoru, metodi obrade i kontrolama koje su izvršene, naročito o mikrobiološkoj kontroli, čime se osigurava da su sirovine prikladne za uporabu.

24. Zahtjevi (specifikacije) se rutinski traže za međuproiz­vode i biološke lijekove u bulku.

Proizvodnja

Ulazni materijali

25. Izvor, porijeklo i prikladnost sirovina moraju biti jasno definirani. U slučaju da potrebna testiranja traju dugo vrijeme, moguće je upotrijebiti sirovine prije završenih testiranja. U tak­vim slučajevima zadovoljavajući rezultati ispitivanja ulaznih sirovina uvjet su za puštanje gotovog lijeka u promet.

26. Kada je sterilizacija sirovina potrebna, treba je provesti, ako je moguće, toplinom. Ako je potrebno, mogu se primijeniti i druge odgovarajuće metode za inaktivaciju bioloških materijala (npr. zračenje).

Sustav cjepnog soja i stanične banke

27. Da bi se spriječila neželjena promjena svojstava, koja mo­že nastati zbog opetovanih subkultivacija ili višestrukih umnažanja generacija, proizvodnja bioloških lijekova kultivacijom mikroorganizama, umnažanjem u kulturi stanica, embrijima ili živo­tinjama treba biti utemeljena na sustavu matične (engl. master) i radne serije cjepnog soja i/ili stanične banke.

28. Broj generacija (podvostručenjem, pasažama) između radne serije cjepnog soja ili stanične banke i gotovog proizvoda mora biti sukladan s podacima u registracijskoj dokumentaciji proizvoda. Povećanje obujma proizvodnje ne smije mijenjati ovaj temeljni odnos.

29. Serije cjepnog soja i stanične banke moraju biti adekvatno karakterizirane i testirane na onečišćenja. Njihova podesnost za uporabu treba biti dokazana postojanošću svojstava i kvalitetom proizvoda u serijama proizvedenim u nizu. Serije cjepnih sojeva i stanične banke treba pripraviti, pohraniti i upotrebljavati tako da se rizik od kontaminacije ili promjene u soju/stanicama svedu na najmanju moguću mjeru.

30. Seriju cjepnog soja i staničnu banku treba pripravljati u kontroliranom okolišu da bi se cjepni soj i stanična banka te osob­lje, ako je primjenjivo, zaštitili. Za vrijeme postupka priprave serije cjepnog soja i stanične banke ista osoba ne smije simultano (istovremeno) rukovati u istom prostoru nijednim drugim živim ili infektivnim materijalom (npr. virus, stanične linije ili stanične vrste).

31. Stabilnost i obnavljanje serija cjepnih sojeva i banki treba dokumentirati. Spremnici za pohranu moraju biti hermetički zatvoreni, jasno obilježeni i pohranjeni pri odgovarajućoj temperaturi. Evidencija o njihovoj upotrebi se mora vrlo precizno voditi. Temperatura pohrane mora se kontinuirano ispisivati za ledenice i odgovarajuće pratiti za tekući dušik. Svako odstupanje od postavljenih temperaturnih granica i svako poduzeto korektivno djelovanje se mora zabilježiti.

32. Samo osoblje s dozvolom može rukovati materijalom i to pod nadzorom odgovorne osobe. Pristup pohranjenom materijalu treba biti kontroliran. Različite serije cjepnih sojeva i staničnih banki treba pohranjivati tako da se izbjegne zbrka ili unakrsna kontaminacija. Poželjno je serije cjepnog soja i stanične banke pohranjivati razdijeljene u manje količina na različitim mjestima kako bi se smanjio rizik od kompletnog gubitka.

33. Svi spremnici matične (engl. master) ili radnih staničnih banki i serije cjepnih sojeva trebaju biti pohranjeni na identičan način. Kada ih se jednom ukloni iz pohrane (skladišta) spremnici se ne smiju vraćati natrag.

Princip rada

34. Potrebno je pokazati da hranjiva podloga posjeduje svojstva koja omogućuju rast mikroorganizama i/ili stanica (engl. growth promotion).

35. Dodavanje sirovina ili kultura u fermentor ili druge posude i uzorkovanje treba provoditi pri pažljivo kontroliranim uvjetima kako bi se osiguralo da ne dođe do kontaminacije. Kada se dodaju materijali ili kada se uzorkuje, treba voditi računa o tome da su posude točno spojene.

36. Centrifugiranje i miješanje proizvoda može prouzrokovati stvaranje aerosola te stoga treba te postupke provoditi u ograničenom nepropusnom prostoru da se spriječi prijenos živih mikroorganizama.

37. Ako je moguće, podloge treba sterilizirati in situ. Gdje god je to moguće, za rutinsko dodavanje plinova, podloga, kiselina ili lužina, sredstava za uklanjanje pjene, itd. u fermentore, treba koristiti filtere za sterilizaciju ugrađene u proizvodni sustav (engl. in line).

38. Validacija svakoga potrebnog uklanjanja virusa ili provedene inaktivacije se mora pažljivo razmotriti (vidi CPMP upute, Comittee for Proprietary Medicinal Products).

39. Kada se postupak inaktivacije ili uklanjanja virusa obav­lja tijekom proizvodnje, treba poduzeti mjere kako bi se izbjegao rizik unakrsne kontaminacije između obrađenih i neobrađenih proizvoda.

40. Vrlo različita oprema može se upotrebljavati kod kromatografskih postupaka. Preporuča se opremu koristiti namjenski za purifikaciji jednog proizvoda, a između pojedinih serija kromatografsku opremu treba sterilizirati ili sanitirati. Uporabu iste opreme u različitim fazama proizvodnje treba izbjegavati. Kriteriji prihvatljivosti, rok valjanosti i metode sanitizacije ili sterilizacije kolona trebaju biti definirani.

Kontrola kvalitete

41. Procesna kontrola ima posebno važnu ulogu u osiguravanju konzistentnosti kvalitete bioloških lijekova. One postupke kontrole koji su bitni za kvalitetu (npr. uklanjanje virusa), a ne mogu se izvesti na gotovom proizvodu, treba provesti u odgova­rajućem stupnju proizvodnog postupka.

42. Potrebno je zadržati dovoljnu količinu uzorka među­proiz­voda pri odgovarajućim uvjetima čuvanja kako bi bilo mo­guće ponavljanje ili potvrda rezultata kontrole za seriju proizvoda.

43. Potrebno je trajno praćenje nekih proizvodnih postupka, npr. praćenje procesa fermentacije. Ti podaci trebaju sačinjavati dio proizvodne dokumentacije svake serije proizvoda.

44. Kada se rabi kontinuirana kultura, posebno treba paziti na zahtjeve kontrole kvalitete koji su određeni vrstom proizvodnog postupka.

 




 
IZRADA WEB STRANICA

Imati dobre web stranice danas je gotovo neizbježno za bilo koju tvrtku ili organizaciju koja želi biti prisutna na tržištu. Evo nekoliko razloga zašto bi trebali imati web stranice:

Dostupnost 24/7: Web stranice su dostupne 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što omogućuje kupcima da se informiraju o proizvodima i uslugama tvrtke u bilo koje vrijeme.

Povećanje vidljivosti: Web stranice mogu pomoći tvrtkama da budu vidljivije na internetu, što može povećati broj posjetitelja i potencijalnih kupaca.

Predstavljanje tvrtke: Web stranice omogućuju tvrtkama da predstave svoje proizvode i usluge, povijest tvrtke, misiju i viziju, te da se razlikuju od konkurencije.

Komunikacija s kupcima: Web stranice omogućuju tvrtkama da komuniciraju s kupcima putem e-pošte, chatova, foruma, društvenih mreža i drugih kanala komunikacije.

Prodaja proizvoda i usluga: Web stranice omogućuju tvrtkama da prodaju svoje proizvode i usluge online, što može biti vrlo profitabilno i prikladno za kupce.

Branding: Web stranice su važan alat za branding, jer mogu pomoći u izgradnji prepoznatljivosti brenda, te u stvaranju pozitivne percepcije o tvrtki i njezinim proizvodima i uslugama.

Analitika i praćenje rezultata: Web stranice omogućuju tvrtkama da prate i analiziraju posjetitelje, te da bolje razumiju svoje kupce i poboljšaju svoje marketinške aktivnosti.

Sve u svemu, web stranice su važan alat za tvrtke koje žele biti konkurentne na tržištu, te komunicirati i prodavati svoje proizvode i usluge na najučinkovitiji način.

Link na našu ponudu za izradu web stranica - Provjerite!
 










POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga