USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

739

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. S. iz M., Nj., kojeg zastupa opunomoćenik J. F., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 17. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluke objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je, 29. travnja 2004. godine, protiv presude Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske, broj: Rev-1546/02 od 21. siječnja 2004. godine, kojom je odbijena revizija podnositelja (tužitelja u parničnom postupku radi izdanja tabularne isprave i predaje u posjed nekretnina). Revizija je izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-4213/00 od 17. svibnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-1604/00 od 3. listopada 2000. godine.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja za utvrđenje njegova prava vlasništva na nekretninama upisanim u k.o. Split, kao i zahtjev da mu je tuženik, Grad Split, dužan izdati ispravu za uknjižbu njegova prava vlasništva na tim nekretninama te mu ih predati u posjed.

2. Podnositelj smatra da mu je osporenim presudama po­vrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 48. stavka 1. Usta­va Republike Hrvatske, kao i odredbe članaka 5. stavka 2., 50. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava.

U ustavnoj tužbi navodi činjenice i tijek događanja u kon­kretnom slučaju te smatra da je neshvatljivo da se državna tijela pozivaju na zakone kojima je, prema njegovom mišljenju, protupravno konfiscirana imovina. Smatra da je pozivanje na takve zakone, pa i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izvan granica razuma, a naročito da je protivno Ustavu. Ističe da mu je imovina oduzeta bez osnova i traži njezin povrat.

Od Ustavnog suda traži ukidanje osporenih presuda Županijskog suda u Splitu i Općinskog suda u Splitu, a iz teksta ustav­ne tužbe proizlazi da osporava i presudu Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske, kojom je, u konkretnom slučaju, iscrpljen dopuš­teni pravni put.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajam­če­no pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuš­tenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično sta­nje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one či­nje­nice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Glede podnositeljeve tvrdnje o povredi ustavnog prava vlasništva zajamčenog odredbom članka 48. stavka 1. Ustava, treba istaknuti da Ustavni sud, temeljem članka 48. Ustava, štiti pravo vlasništva na ustavnopravnoj razini na način da priječi tijelima državne vlasti ograničavanje ili oduzimanje tog prava, osim ako je ograničavanje ili oduzimanje zasnovano na zakonu.

U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava. Ustavni sud ispituje i takvu odluku sudbene i druge vlasti kada ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, utemeljena na neprihvatljivom pravnom sta­jalištu ili je tako pogrešna i bez razboritog pravnog obrazlo­ženja da ju je moguće ocijeniti samovoljnom.

Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, Ustavni sud je utvrdio da su osporene presude donijete sukladno mjerodavnim propisima.

Naime, sudovi su utvrdili, a što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske da nije sporno da je odluka kaznenog suda o konfiskaciji bila suprotna odredbama Zakona o konfiskaciji imovine od 5. srpnja 1946. godine (»Službeni list FNRJ«, broj 61/46.). Utvrđeno je da je podnositeljevom stricu, u kaznenom postupku, izrečena, uz glavnu kaznu i sporedna kazna konfiskacije cjelokupne imovine u koju su ubrojene i nekretnine podnositelja, kao nećaka, s obrazloženjem da ih je zapravo stekao   optuženik, te ih upisao na nećakovo ime kako bi prikrio nezakonito porijeklo novca kojim su kupljene.

Međutim, utvrđenje je sudova, da je podnositelj tijekom provedbe same konfiskacije, odnosno u roku od osam dana po provedenoj konfiskaciji, a najdulje u roku od jedne godine od provedene konfiskacije, imao pravo podnijeti izlučni zahtjev za izuzimanje od konfiskacije imovine koja nije bila vlasništvo optuženika.

Vrhovni sud pravilnim ocjenjuje stav nižestupanjskih sudova da je propuštanjem navedene, zakonom propisane sudske zaštite, podnositelj u svom zahtjevu prekludiran te je, stoga, pravilno od­bijen zahtjev podnositelja.

Osporenim odlukama, donesenim u skladu sa zakonskim odredbama te u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, a koji je, u konkretnom slučaju, jedino predmet ustavnosudske ocjene, podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva niti je povrijeđena odredba članka 50. stavka 1. Ustava, kojom je određeno da je zakonom moguće u interesu republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

5. Odredbe članaka 5. stavka 2. i 117. stavka 3. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode, u smislu odredbe članka 62. Ustavnog zakona, pa se na tim ustavnim odredbama ne može zasnivati ustavna tužba.

6. Slijedom navedenog, temeljem odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlu­čeno je kao u izreci.

7. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1604/2004
Zagreb, 17. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.