USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

734

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­či­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. M. iz G., koju zastupaju E. F. i S. F.-K., odvjetnici u S., na sjednici održanoj 3. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-10012/2000 od 15. listopada 2003. godine, kojom je odbijena tužba podnositeljice podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu klasa: 140-03/99-01, urbroj: 341-99-03/1-99/016253 od 24. srpnja 2000. godine.

Tim rješenjem odbijena je žalba podnositeljice izjavljena pro­tiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Pod­ručne službe u Sisku broj: MP-34963 klasa: UP/I-140-18/99-01-03108737320, ur.broj: 341-15-14/12-99-3 od 23. kolovoza 1999. godine, kojim je podnositeljici, korisniku obiteljske mirovine, točkom I. izreke rješenja obustavljena isplata mirovine s danom 30. lipnja 1991. godine, priznata rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (dalje: Fond), Područne službe u Sisku broj: MP-34963 od 30. svibnja 1988. godine. Nadalje, točkom II. izreke rješenja odbijen je zahtjev podnositeljice za isplatu mirovine za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 1. lipnja 1995. godine.

2. Podnositeljica smatra da su joj presudom Upravnog suda Republike Hrvatske i rješenjima nadležnih upravnih tijela pov­rijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14. stavka 2., 19. stavka 2., 26., 32., 48. stavka 1. i 56. stavka 1. te odredbe članaka 3., 5., 16., 19. stavka 1., 89. i 117. stavka 3. Ustava.

U bitnome, ističe da je Upravni sud Republike Hrvatske neosnovano odbio njezinu tužbu te da nije proveo pravilnu kontrolu zakonitosti upravnih akata budući da su upravni akti ništavi jer dospjeli novčani iznosi spadaju u isključivu nadležnost redovnih sudova. Isto tako smatra da je osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela, kojim se utvrđuje obustava isplata mirovina, nezakonito budući da to rješenje ima retroaktivno djelovanje.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis prvostupanjskog upravnog tijela.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Članak 62. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, (...) ko­jim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), pov­ri­je­đeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, (...).«

U postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje je li podnositelju povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo), na koje upućuje u ustavnoj tužbi, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava, koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi.

5. Uvidom u spis razvidno je da je podnositeljici prvostupanjskim rješenjem obustavljena isplata mirovine u spornom razdoblju zbog ratnih okolnosti budući da Fond nije bio u mo­guć­nosti isplatiti mirovinu na okupiranom području, i to zbog obustave platnog prometa, nemogućnosti provjere adrese i boravišta, utvrđivanja činjenice je li korisnik živ i je li primao mirovinu od paradržavnih organa ili se zaposlio.

Nadalje, proizlazi da podnositeljici za sporno razdoblje ne pripada pravo na isplatu mirovine budući da je, rješenjem Fonda, Područne službe u Sisku broj: MS-34963 od 26. lipnja 1995. godine, podnositeljici obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 1. lipnja 1995. godine, radi nepohađanja redovne škole u Republici Hrvatskoj te radi navršenja 15. godine života.

Drugostupanjsko upravno tijelo odbilo je žalbu podnositeljice i potvrdilo prvostupanjsko rješenje, ističući da je mjerodavnim odredbama Uredbe za provođenje Zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civil­nih invalida rata (»Narodne novine«, broj 51/98.) propisano da isplata mirovine putem Fonda pripada od sljedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

6. Upravni sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi navodi da je odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 26/83., 48/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 11/91., 26/93., 96/93. i 44/94.) propisano ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine, stekne pravo na dvije ili više mirovina, može se koristiti samo jednom od tih mirovina, prema vlastitom izboru.

Upravni sud Republike Hrvatske zaključuje da su, s obzirom na činjenicu da je podnositeljica za sporno razdoblje primala mirovinu od »parafonda«, pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, upravna tijela pravilno odbila postavljeni zahtjev za isplatu mirovine u navedenom razdoblju te pri tome osporenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu podnositeljice.

7. Podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe da joj je osporenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske i rješenjima nadležnih upravnih tijela povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Ustavni sud utvrdio je da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Ocjena je Ustavnog suda da su osporene odluke utemeljene na mjerodavnim odredbama materijalnog prava. Upravni sud Republike Hrvatske i upravna tijela obrazložili su stajališta iznijeta u osporenim odlukama, za koje je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i nepravilne primjene materijalnog prava koja bi mogla dovesti do povrede ustavnih prava podnositeljice.

8. Odredbom članka 18. stavka 1. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata, donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Iz osporenih akata razvidno je da je podnositeljica iscrpila pravo na izjavljivanje žalbe. Na njezine žalbene razloge meritorno je odgovorilo drugostupanjsko tijelo Fonda. Iz navedenog je utvrđeno da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo zajam­čeno odredbom članka 18. stavka 1. Ustava.

9. Odredbom članka 19. stavka 2. Ustava jamči se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Tijekom ustavnosudskog postupka Ustavni sud je utvrdio da podnositeljici nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo. U konkretnom slučaju, podnositeljica je protiv rješe­nja upravnog tijela pokrenula postupak pred nadležnim su­dom, a Upravni sud Republike Hrvatske je o tužbi podnositeljice meritorno odlučio. Upravni sud Republike Hrvatske, odbijajući tužbu podnositeljice, za svoja utvrđenja dao je jasne razloge, oči­to­vavši se pritom o navodima istaknutim u tužbi podnositeljice.

10. U odnosu na istaknutu povredu ustavnog prava, zajam­čenog člankom 26. Ustava, valja istaknuti da podnositeljica nije navela niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upući­vao na postojanje povrede ustavnog prava, kojim se jamči jednak pravni položaj državljana Republike Hrvatske i stranaca pred su­do­vima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

11. Polazeći od sadržaja odredbe članka 32. stavka 1. Ustava, na čiju povredu podnositeljica ukazuje (svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište) te odredbe stavka 2. istog članka (svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu), a imajući u vidu predmet spora u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku (zahtjev za isplatu mirovina), Sud je utvrdio da podnositeljici ustavne tužbe u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava zajamčena člankom 32. Ustava.

12. U odnosu na tvrdnju podnositeljice o povredi prava vlas­ništva, zajamčenog odredbom članka 48. stavka 1. Ustava, Ustav­ni sud utvrdio je da podnositeljici nije povrijeđeno niti to ustavno pravo.

13. Osporenim odlukama, donijetim sukladno mjerodavnim propisima, nije povrijeđena niti ustavna odredba članka 56. Ustava, prema kojoj se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom.

14. Odredbe članaka 3., 5., 16., 19. stavka 1., 89. stavka 4. i 117. stavka 3. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, temeljem odredbe članka 62. stav­ka 1. Ustavnog zakona.

15. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članaka 74. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

16. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4212/2003
Zagreb, 3. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.