USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

730

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­či­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, u pos­tupku pokrenutom ustavnom tužbom S. Š. iz Z., zastupane po opunomoćeniku Z. K., odvjetniku u Z., na sjednici održanoj 10. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-5409/99 (raniji broj Pn-176/90) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. Š. iz Z., F. A. 73/2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 30. lipnja 2004. godine ustav­nu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 17. siječnja 1990. godine podnositeljica je Općin­skom sudu u Zagrebu podnijela tužbu radi naknade štete protiv ­­C. o. d.d. iz Z., D. K. i Z. K.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je prvostupanjska odluka 21. veljače 1994. godine. Predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 20. listopada 1994. godine.

Dana 1. lipnja 1999. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je presudu suda prvog stupnja i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Ročišta su održana 8. ožujka 2001. godine.

Dana 26. ožujka 2001. godine pozvan je vještak radi preuzimanja spisa.

Vještak je dostavio sudu svoj nalaz i mišljenje 4. listopada 2001. godine.

Dana 11. listopada 2001. godine sud je pozvao podnositeljicu na uplatu razlike troška vještačenja.

Dana 11. prosinca 2001. godine prvotuženik je izvijestio sud da je s podnositeljicom sklopljena izvansudska nagodba.

Dana 17. prosinca 2001. godine podnositeljica je dostavila dokaz o uplaćenoj razlici troška vještačenja.

Podneskom od 7. ožujka 2002. godine podnositeljica je izvi­jestila sud da se izvansudska nagodba sklopljena s prvotuže­nikom odnosi samo na dio tužbenog zahtjeva.

Na ročištu 18. siječnja 2005. godine dodijeljen je rok tužiteljima radi preciziranja  tužbenog zahtjeva, novo ročište nije zakazano.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­nji­ma­:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 17. siječnja 1990. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđi­va­nju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. lipnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset i devet (29) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe najprije vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, šest mjeseci i dvadeset i pet dana. Nakon toga postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od pet godina i dvadeset i pet dana. U tom razdoblju sud je bio neaktivan od 1. lipnja 1999. do 8. ožujka 2001. godine (jednu godinu, deset mjeseci i sedam dana), te od 7. ožujka 2002. godine do podnošenja ustavne tužbe (dvije godine, tri mjeseca i dvadeset i tri dana). Ročište nije održano od 8. ožujka 2001. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u trajanju duljem od četrnaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud bio potpuno neaktivan u dva dulja razdoblja. Imajući u vidu vrlo dugo ukupno trajanje postupka, te neučin­kovito postupanje suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2403/2004
Zagreb, 10. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.