USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

729

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi S. M. iz V., koju zastupa B. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj dana 15. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-12044/00 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, S. M. iz V., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Na­rod­ne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz  državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu pozivom na odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pokrenutog njezinom tužbom, povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju navoda i privitaka ustavne tužbe i očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2004. godine, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi us­tav­nog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je dana 21. prosinca 1998. godine pred Općin­skim sudom u Zagrebu pokrenula parnični postupak protiv Hrvat­skog zavoda za mirovinsko osiguranje – Centralna služba u Zagrebu, radi isplate neisplaćenih mirovina.

Navedeni predmet zbog mijenjanja signature, raspoređen je u rad nakon dvije i pol godine od zaprimanja tužbe.

Dana 14. ožujka 2001. godine održano je ročište, nakon kojeg je podnositeljica podneskom od 16. ožujka 2001. godine udovoljila traženju suda i dostavila preslik rješenja na koje se je pozvala u svojoj tužbi.

Na ročištu održanom 18. listopada 2002. godine naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana dostavi rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositeljice za isplatu mirovine za utuženo razdoblje s klauzulom pravomoćnosti.

Podnositeljica je podneskom od 20. siječnja 2003. godine predložila da se postupak nastavi provedbom sudskoga knjigovod­stvenog vještačenja, budući da tuženi nije postupio po traženju suda, dok je podneskom od 28. ožujka 2003. godine predložila zakazivanje ročišta.

Dana 10. listopada 2003. godine održano je ročište, na kojem je usvojen prijedlog opunomoćenika podnositeljice, da se podnositeljica sasluša pred Općinskim sudom u Vukovaru na okolnost da li je tijekom utuženog razdoblja primala mirovinu.

Općinski sud u Vukovaru nije mogao po zamolnici Općin­skog suda u Zagrebu od 23. kolovoza 2004. godine saslušati pod­nositeljicu, jer je prilikom pokušaja uručenja poziva podnositeljici utvrđeno da ne stanuje na toj adresi.

Na ročište održano 9. prosinca 2004. godine, nije pristupila podnositeljica, te je opunomoćenik podnositeljice predložio da se podnositeljica sasluša zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vukovaru.

Novo ročište određeno je za 16. veljače 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­nji­ma:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 21. prosinca 1998. godine, tužbom podnositeljice radi isplate neisplaćenih mirovina.

Ustavna tužba podnesena je 16. kolovoza 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju dužem od pet godina. Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao tri ročišta za glavnu raspravu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositeljica svojim pona­ša­njem nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nalazi da se ne radi o složenom postupku.

5. Parnični postupak po tužbi podnositeljice, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, traje preko pet godina, od toga je nadležnom sudu bilo potrebno više od dvije godine da predmet dobije pravilnu signaturu i bude raspoređen u rad. Stoga Ustavni sud utvrđuje, u povodu isticanja nadležnog suda o opterećenosti brojem predmeta, da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka.

Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).

6. Imajući u vidu cjelokupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3046/2004
Zagreb, 15. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.