HRVATSKI SABOR

638

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Uredu za suzbija­nje korupcije i organiziranog kriminaliteta, koje­ga je Hrvatski sabor donio na sjednici 25. ve­ljače 2005. godine.

Broj: 01-081-05-769/2
Zagreb, 4. ožujka 2005.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA

Članak 1.

U Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine«, br. 88/01. i 12/02.), u članku 2. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Ured ima pečat koji sadrži sljedeći naziv: Republika Hrvatska – Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješten Ured, mora biti istaknut naziv: Republika Hrvat­ska, Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, grb i zastava Republike Hrvatske.«

Članak 2.

U članku 12. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

»4. Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage.«

Dosadašnje točke 4. i 5. postaju točke 5. i 6.

Članak 3.

U članku 14. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću:

1. upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti korupcije te o metodama i sredstvima njihovoga sprječavanja,

2. na temelju ovlasti i upute Ravnatelja Ureda izvješćuje jav­nost o radu Ureda,

3. sastavlja izvješća i izrađuje raščlambe o pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru, a može davati Ravnatelju Ureda i poticaje za donošenje novih ili izmjene važećih propisa,

4.  obavlja i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu.«

Članak 4.

U članku 15. stavku 1. točka 2. briše se.

Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 2. i 3.

Članak 5.

Iza članka 15. dodaje se članak 15.a koji glasi:

»Članak 15.a

(1) Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage:

1.  u skladu s međunarodnim ugovorima surađuje s nadlež­nim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija,

2.  određuje članove u zajednička istražna tijela koja se na te­melju međunarodnog ugovora ili na temelju uglavka za poje­di­na­čni slučaj osnivaju radi istrage, kaznenog progona ili zastupanja optužbe pred sudom za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj, ili jednoj ili više drugih država.

(2) U zajedničkim istragama na području Republike Hrvat­ske Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage nadzire primjenu domaćih propisa te poštivanje suvereniteta Republike Hrvatske. O uočenim nedostacima ili spornim pitanjima koja se ne mogu razriješiti savjetovanjem s nadležnim tijelom druge države ili njegovim predstavnicima, obavješćuje bez odgode Rav­natelja koji će po potrebi zatražiti mišljenje ministarstva nadležnog za pravosuđe i ministarstva nadležnog za vanjske poslove.

(3) Za potrebe zajedničke istrage Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage:

1.  prima zahtjeve druge države za poduzimanje posebnih iz­vi­da kaznenih   djela sukladno članku 180. Zakona o kaznenom po­­stupku (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/03), (u daljnjem tekstu: ZKP) i prosljeđuje ih bez odgode nadležnom sudu,

2. u slučaju osobito hitnih radnji, koje su nadležna tijela drugih država prema posebnom sporazumu ovlaštena samostalno po­du­zimati na području Republike Hrvatske, nadzire poduzimanje, pazeći da nadležno tijelo druge države pri tome ne naruši nepovredivost doma ili pravo na osobnu slobodu i dostojanstvo osobe. Nakon provođenja tih radnji podnosi završno izvješće Ravnatelju koji može zatražiti nazočnost ovlaštene strane službene osobe prilikom podnošenja izvješća,

3. prima zahtjeve nadležnih tijela druge države za pružanje pravne pomoći u postupcima za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona. O primanju i postupanju po zahtjevu, odjel će obavijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

(4) Istragama u smislu ovoga Zakona razumijevaju se radnje i mjere koje državni odvjetnik poduzima u smislu članka 42. stav­ka 2. točke 3. ZKP.«

Članak 6.

Članak 17. briše se.

Članak 7.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»(1) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela:

1. zlouporabe u postupku stečaja iz članka 283. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. i 105/04.), (u daljnjem tekstu: KZ), nelojalne konkurencije u vanjskotrgovinskom poslovanju iz članka 289. stavka 2. KZ, zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. KZ, protuzakonitog posredovanja iz članka 343. KZ, primanja mita iz članka 347. KZ, primanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 294.a KZ, davanja mita iz član­ka 348. KZ i davanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 294.b KZ,

2. protupravnog oduzimanja slobode iz članka 124. stavka 3. KZ, otmice iz članka 125. stavka 2. KZ, prisile iz članka 128. stavka 2. KZ, trgovanja ljudima i ropstva iz članka 175. stavka 3. KZ, protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka 2. KZ, razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ, iznude iz članka 234. stavka 2. KZ, ucjene iz članka 235. stavka 2. KZ, prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavka 3. KZ i protupravne naplate iz članka 330. stavka 4. i 5 KZ, ako su ta kaznena djela počinjena u sastavu grupe (članak 89. stavak 22. KZ) ili zločinačke organizacije,

3. zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 3. KZ,

4. udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. KZ, uključujući pri tome sva kaznena djela koja je počinila ta grupa ili zločinačka organizacija, osim za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i oružanih snaga,

5. počinjenih u vezi s djelovanjem grupe ili zločinačke organizacije za koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više država ili je značajan dio ­njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi.

(2) Ured je nadležan i za vođenje kaznenog postupka protiv organizatora grupe ili zločinačke organizacije za počinjenje kaznenih djela podvođenja iz članka 195. stavka 2. KZ, nedozvoljene trgovine zlatom iz članka 290. stavka 2. KZ i izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavka 2. KZ.

(3) Ured je nadležan i za kaznena djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ, sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. i 2. KZ, prisile prema pravosudnom dužnosniku iz članka 309. KZ, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. KZ, napada na službenu osobu iz članka 318. KZ te kazneno djelo otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka iz članka 305.a KZ, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela iz stav­ka 1. i 2. ovoga članka.«

Članak 8.

Iza članka 21. dodaju se članci 21.a do 21.f, koji glase:

»Članak 21.a

(1) Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje djelatnosti saznaju za okolnosti i podatke koji upućuju na neko kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona, posebice za one koje kroz način planiranja i pripremanja kaznenog djela, način počinjenja, postupanje s ostvarenim financijskim sredstvima, sudjelovanje u poslovnom prometu, konspirativno ponašanje počinitelja, povezanost s inozemstvom, korupciju ili pokušaje korupcije i druga slična ponašanja (naznake organiziranog kriminaliteta) ukazuju na djelovanje udruženja od najmanje tri osobe koje su se udružile radi činjenja kaznenih djela, dužne su o tim okolnostima podnijeti kaznenu prijavu (članak 173. ZKP) ili obavijestiti Ured.

(2) Do donošenja posebnih propisa Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova svojom odlukom određuje iz svake policijske uprave i Ravnateljstva policije najmanje dva rukovoditeljska službenika kriminalističke policije, koji u slučaju sumnje na kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka:

1. surađuju s nadležnim državnim odvjetnikom i Uredom u procjeni naznake organiziranog kriminaliteta pri odlučivanju o pokretanju izvida;

2. surađuju s Uredom u sabiranju i raščlambi izvida i njihovoj procjeni pri konačnom odlučivanju o pokretanju kaznenog postupka ili ustupanja predmeta Uredu.

(3) Ured zapošljava kao savjetnike najmanje dva službenika koji su stekli zvanje samostalnog policijskog inspektora ili više zvanje. Savjetnici: surađuju u postavljanju zahtjeva Ureda i pomažu u provedbi zahtjeva; predlažu poduzimanje potrebnih mjera za otkrivanje počinitelja kaznenih djela, pronalaženje i osiguranje dokaza; daju preporuke Ravnatelju za usklađivanje rada redarstvenih vlasti kojima je Ured dostavio zahtjev za izvide.

(4) Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova odlučuje o tehničkim sredstvima koja će se koristiti za izvršenje zahtjeva Ureda te po potrebi može ustrojiti stručni tim za izvršavanje zahtjeva Ureda.

Članak 21.b

(1) Ako se uz osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti (članak 172. stavak 1. ZKP), pojave naznake organiziranog kriminaliteta, redarstvene vlasti će odmah o tome izvijestiti nadležno državno odvjetništvo i u dogovoru s tim državnim odvjetništvom poduzeti bez odgode potrebne radnje i o tome izvijestiti Ured.

(2) Nakon primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, Ured može, ako ocijeni da je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti, preuzeti rad u predmetu. O tom izvješćuje redarstvene vlasti i državno odvjetništvo koje je do tada postupalo u pred­metu.

(3) Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može naputkom odrediti da se u državnim odvjetništvima koja imaju u radu veći broj predmeta iz stavka 1. ovoga članka, odredi zamjenik koji će redarstvenim vlastima davati upute i za poduzimanje potrebnih radnji i mjera, te po potrebi provoditi druge izvide.

(4) Ako državno odvjetništvo iz stavka 1. ovoga članka smatra da ne postoje naznake organiziranog kriminaliteta o tome izvješćuje Ured. Ured može zatražiti da Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske dade naputak iz članka 26. stavka 3. Zakona o državnom odvjetništvu.

(5) Po dovršetku izvida, državno odvjetništvo iz stavka 1. ovoga članka ustupa predmet Uredu, ako smatra da je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti ili izvješćuje Ured da će nastaviti postupak.

Članak 21.c

(1) Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona i naznake organiziranog kriminaliteta, Ured i redarstvene vlasti poduzet će sve što je potrebno da bi se prodrlo u središte zločinačke organizacije, razotkrili njezini članovi i organizatori te prikupili svi podaci i dokazi potrebni za kazneni postupak. S tim ciljem: redarstvene vlasti bez odgode izvješćuju Ured o započinjanju i provođenju izvida, za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona za koja su same saznale, a Ured se uključuje bez odgode po svojoj prosudbi, u izvr­ša­vanje svojih ovlasti pokretanja i usmjeravanja izvida kaznenih djela (članak 42. stavak 2. točka 1., 2. i 3. ZKP). Ured osobito vodi računa o hitnim izvidima i istražnim radnjama te mjerama privremenog osiguranja oduzimanja imovinske koristi. O poduzimanju tih mjera savjetuje se s redarstvenim vlastima i Ministarstvom financija.

(2) Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova organizira središnje prikupljanje, pohranu i obradu svih obavijesti koje su važne za pokretanje i vođenje kaznenog postupka za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona, a posebice one koje se odnose na identitet, prirodu, sastav, ustroj, lokaciju i aktivnosti grupe ili zločinačke organizacije; veze s drugim grupama ili zločinačkim organizacijama te kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija te njezin član ili pripadnik. Sre­dišnja evidencija tih obavijesti dostupna je računalnom mrežom Uredu u realnom vremenu.

Članak 21.d

Ako izvidi redarstvenih vlasti ili državnog odvjetništva pokažu da postoje naznake organiziranog kriminaliteta kod kaznenih djela prijevare, uključujući gospodarsku prijevaru i prijevaru osiguranja, kaznenih djela kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva, kaznenih djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, zlouporabe u postupku stečaja, utaje poreza ili drugih davanja, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, nedoz­voljene trgovine, izbjegavanja carinskog nadzora i drugih kaznenih djela koja su počinjena s ciljem pribavljanja veće imovinske koristi, Ured će od nadležnih upravnih organizacija Ministarstva financija (Porezne uprave, Financijske policije, Carinske uprave, Deviznog inspektorata, Ureda za sprječavanje pranja novca) zatražiti kontrolu poslovanja pravne i fizičke osobe i privremeno oduzimanje novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, te zatražiti obavijesti o pri-
kupljenim, obrađenim i pohranjenim podacima u vezi s neobičnim i sumnjivim novčanim transakcijama. U svom zahtjevu Ured može pobliže označiti potreban sadržaj tražene mjere ili radnje te zahtijevati da ga se o njoj izvijesti, kako bi im mogao biti nazočan Ravnatelj ili zamjenik Ravnatelja. Nepostupanje po zahtjevu ili dulje neizvršavanje zahtjeva predstavlja težu povredu službene ili radne dužnosti.

Članak 21.e

(1) Ako postoji sumnja na pranje novca, Ured za sprje­čavanje pranja novca će:

  1. obavijestiti Ured o sredstvu, prihodu ili imovini za koju je na bilo koji način saznao, ako je vjerojatno da je stečena počinjenjem kaznenih djela navedenih u članku 21. ovoga Zakona,

 2. od obveznika provedbe mjera sprječavanja pranja novca zatražiti sve podatke o transakcijama i strankama kojima obveznici raspolažu i u roku od tri dana dostaviti te podatke Uredu.

(2) Na zahtjev Ureda, Ured za sprječavanje pranja novca dužan je dati sve raspoložive podatke o transakcijama osumnjiče­ni­­ka za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca, kao i izvršiti potrebne provjere s ciljem utvrđivanja postojanja takvih transakcija.

(3) Državni inspektori, ovlašteni za privremeno oduzimanje ili zadržavanje sumnjivih predmeta, sredstava ili imovine, uz obavijest Uredu dostavljaju zapisnik o poduzetoj radnji i prijepis odluke o oduzimanju ili zadržavanju.

Članak 21.f

(1) Nadležni sudac izvršenja (članak 43. Zakona o izvrša­va­nju kazne zatvora) dostavlja Uredu sva rješenja u postupku izvr­ša­vanja kazne zatvora osuđenika za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Po primitku rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, Ured može Zatvoru u Zagrebu – Odjelu za psihosocijalnu dijagnostiku i Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav, dostaviti mišljenje o povezanosti osuđenika s drugim članovima zločinačke organizacije, koje se koristi za izradu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i za donošenje odluke o kaznionici ili zatvoru gdje će se kazna izvršavati.

(3) Upravitelj kaznionice ili zatvora obavješćuje bez odgode Ured o svim važnim podacima o osuđeniku za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona za koje je saznao tijekom izdržavanja kazne zatvora.«

Članak 9.

U članku 22. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe Glave XXV. ZKP.«

Članak 10.

U članku 24. stavku 2. iza riječi: »Varaždina« dodaju se riječi: »Velikoj Gorici i«.

Dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Ako je više osoba optuženo za više kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona i drugih kaznenih djela, a između poči­ni­telja kaznenih djela postoji međusobna veza, provest će se jedinstveni postupak pred sudom iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 11.

Članak 26. mijenja se i glasi:

»Na obrazloženi prijedlog predsjednika županijskog suda iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, Vrhovni sud Republike Hrvat­ske može odrediti da se suđenje održi pred drugim županijskim ili općinskim sudom u sjedištu toga županijskog suda, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.«

Članak 12.

Članak 27. mijenja se i glasi:

»(1) Vijeća suda pred kojim se provodi suđenje u predmetima iz članka 21. ovoga Zakona sastavljena su od troje sudaca.

(2) Suce u vijeća iz stavka 1. ovoga članka u sudovima iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona, predsjednik istoga županijskog suda postavlja na vrijeme od četiri godine, iz reda sudaca koji imaju iskustvo na radu u složenijim predmetima, uz mišljenje sudačkog vijeća.

(3) Suce u vijeća iz stavka 1. ovoga članka općinskog suda kojemu je predmet dodijeljen na rad odlukom Vrhovnog suda, u smislu odredbe članka 26. ovoga Zakona, određuje predsjednik toga suda iz reda sudaca koji imaju iskustvo na radu u složenijim predmetima.

(4) Optužbu pred sudovima kojima je predmet dodijeljen u rad odlukom Vrhovnog suda u smislu odredbe članka 26. ovoga Zakona, zastupa Ured ili državno odvjetništvo koje odredi Glavni državni odvjetnik, na prijedlog Ravnatelja Ureda.«

Članak 13.

U članku 39. stavku 1. u zadnjoj rečenici briše se točka i stavlja zarez, te dodaju riječi: »ali u svrhu predlaganja pojedine istražne radnje može obaviti obavijesni razgovor sa građanima«.

Stavci 2., 3. i 4. brišu se.

Članak 14.

U članku 41. stavku 1. riječi: »članku 21. stavku 1. točki 2. i 3.« zamjenjuju se riječima: »članku 21.«

Članak 15.

Iza članka 42. dodaju se članci 42.a i 42.b koji glase:

»Članak 42.a

(1) Čim sazna za vjerojatnost da određena osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na drugi način posluje sa prihodima ostvarenima kaznenim djelima iz članka 21. ovoga Zakona, a ti su prihodi važni za izvide i istragu tih kaznenih djela ili podliježu prisilnom oduzimanju prema odredbama Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Ured će zahtjevom zatražiti od banke dostavljanje podataka o tim računima (članak 219. stavak 3. ZKP). Zahtjev sadrži podatke iz članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, ali se sredstva, prihodi i imovina ostvareni kaznenim djelima ne moraju označiti u točnoj visini, ako ona još nije potpuno poznata.

(2) Banka je dužna zatražene podatke sadržane u zahtjevu Ureda, dostaviti u roku određenom zahtjevom. Ako banka ne pos­tupi po zahtjevu, Ured će zatražiti od istražnog suca da odluči o zahtjevu.

(3) Istražni sudac će odmah po prijemu zahtjeva Ureda odlučiti ili će odmah zatražiti donošenje odluke vijeća iz članka 20. stavka 2. ZKP. Odluke se bez odgode dostavljaju Uredu koji ima pravo protiv odluke istražnog suca ili odluke vijeća podnijeti žalbu u roku od 48 sati od prijema odluke.

(4) Vijeće iz stavka 3. ovoga članka može odlukom te istraž­ni sudac nalogom obvezati banku da Uredu dostavi podatke o stanju računa osobe iz stavka 1. ovoga članka, prati platni promet na računima određene osobe, te da za vrijeme određeno odlukom ili nalogom o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje Ured o transakcijama na računu koji se prati.

(5) Za neizvršavanje naloga istražnog suca ili odluke vijeća iz stavka 4. ovoga članka odgovorna osoba u banci kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, a ako i nakon toga ne izvrši nalog ili odluku može se izreći kazna zatvora do izvršenja naloga ili odluke a najdulje mjesec dana. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je određen zatvor, odlučuje vijeće županijskog suda iz članka 20. stavka 2. ZKP. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.

(6) Kad je banci izdao nalog iz stavka 4. ovoga članka, istražni sudac može na zahtjev Ureda pozvati i ispitati članove tijela banke, dioničare, zaposlenike i sve druge osobe koje imaju pristup povjerljivim podacima, u svrhu prikupljanja obavijesti o okolnostima koje je banka saznala na temelju pružanja usluga i obavljanja poslova s pojedinačnim klijentom.

Članak 42.b

(1) Prikriveni istražitelj kao službena osoba redarstvenih vlasti može se ispitati kao svjedok o sadržaju razgovora koje je vodio s osobama prema kojima je određena mjera privremenog ograničenja ustavnih prava i sloboda iz članka 180. stavka 1. točke 4. i 5. ZKP i članka 42. ovoga Zakona, kao i svim sudionicima kaznenog djela radi čijeg otkrivanja i dokazivanja je ta mjera bila određena, ako postoji bojazan da te osobe zbog stvarnih ili pravnih razloga neće iskazivati na glavnoj raspravi.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Ravnatelj Ureda će bez odgode od istražnog suca zatražiti ispitivanje prikrivenog istražitelja kao svjedoka, u smislu odredbe članka 185. ZKP, uz istodobni prijedlog da se ta radnja poduzme uz poseban način ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku (članak 238.c ZKP).

(3) Zapisnik s ročišta za poseban način ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku, može se koristiti:

1.  u postupku donošenja odluke o osiguranju prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona,

2.  u kaznenom postupku u kojem je prvostupanjski sud valjano utvrdio da je osoba protiv koje je bila određena mjera iz stavka 1. ovoga članka, počinila i neko drugo kazneno djelo osim onih iz članka 21. ovoga Zakona.«

Članak 16.

Članak 48. briše se.

Članak 17.

U članku 50. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Ukoliko postoji bojazan da se prisilno oduzimanje pri­ho­da iz članka 42.a stavka 1. ovoga Zakona ne bi moglo osigurati ili bi bilo povezano s nerazmjernim poteškoćama, istražni će sudac u nalogu banci izdati zabranu iz stavka 2. točke 3. ovoga članka. Zabrana stupa na snagu izdavanjem naloga i traje do donošenja rješenja o mjeri osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona.«

Članak 18.

U članku 51. stavku 1. točki 2. riječi: »organiziranog kriminaliteta« zamjenjuje se riječima: »iz članka 21. ovoga Zakona.«

Članak 19.

U članku 60. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Osim namjena navedenih u Zakonu o državnom odvjet­ništvu, sredstva za posebne namjene jesu i:

  1. sredstva za zaštitu svjedoka, ukoliko nisu posebno odre­đena u Zakonu o zaštiti svjedoka,

2. sredstva za naknade vanjskim suradnicima (vještaci, i dr.),

3. sredstva za posebne potrebe.«

Članak 20.

Ministar unutarnjih poslova će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti podzakonski propis o ustrojavanju i vođenju evidencije podataka iz članka 21.c ovoga Zakona.

Članak 21.

Predmeti koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona dodijeljeni na rad općinskom sudu odlukom Vrhovnog suda sukladno članku 26. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine«, br. 88/01. i 12/02.) dovršit će ti sudovi u vijeću sastavljenom prema članku 27. stav­ku 1. toga Zakona.

Članak 22.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 023-03/04-01/15
Zagreb, 25. veljače 2005.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.