USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

636

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 9. veljače 2005., donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91., 33/92., 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/97. 68/98., 96/99., 120/00., 94/01. i 78/02.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Predlagatelji 1) Kata Đorđevski iz Dubrovnika, 2) Katica Capursi iz Dubrovnika, 3) Marija Kralj iz Dubrovnika, 4) Ivan Kulundžić iz Zagreba, 5) Tomislav Wyroubal iz Zagreba, 6) Mileva Veselić iz Zagreba, 7) Vlaho Moretti iz Dubrovnika, 8) Slavica Dravoj iz Zagreba, 9) Ivan Halec iz Zagreba, 10) Stjepan Stanić iz Zagreba, 11) Nada Orsag iz Zagreba, 12) Marija Kovačić iz Zagreba, 13) Paula Knežević iz Zagreba, 14) Marija Stojanac iz Zagreba, 15) Bosiljka Di Leo iz Dubrovnika, 16) Marija Štiglić iz Zagreba, 17) Ružica Markač iz Zagreba, 18) Ksenija Pleša-Auguštin iz Zagreba, 19) Nada Živalj iz Dubrovnika, 20) Zvonko Vlahek iz Zagreba, 21) Vinka Žuvela iz Dubrovnika, 22) Mira Tartaglia Kelemen iz Zagreba, 23) Adam Benović iz Dubrovnika, 24) Đurđa Sopčić iz Zagreba, 25) Dimitris, Aleksandar, Nevenka i Rosa Stefanov iz Zagreba, 26) Renata Pećnjak iz Zagreba, 27) Hamza Kreso iz Dubrovnika, 28) Josip Bačić iz Dubrovnika, 29) Mirjana Zec iz Dubrovnika, 30) Zdenka Talijić iz Dubrovnika, 31) Marija Knego iz Dubrovnika, 32) Desanka Marković iz Zagreba, 33) Ratimir Volarić iz Zagreba, 34) Nives Kovačić iz Zagreba, 35) Natalija Kovačević iz Zagreba, 36) Branko Sorić iz Zagreba, 37) Vlaho i Marija Bonić iz Dubrovnika, 38) Jakica Konjhodžić iz Dubrovnika, 39) Nirvana Taslaman iz Dubrovnika, 40) Hristijana Krstić-Strika iz Dubrovnika, 41) Marija Pavličević iz Dubrovnika, 42) Franjo Ruso iz Dubrov­nika, 43) Barbara Schneider iz Zagreba, 44) Branka Müller iz Zagreba, 45) Elizabeta, Zvonimir, Vjekoslav i Doroteja Gregurić iz Zagreba, 46) Baldo Čupić iz Dubrovnika, 47) Lovro Manestar iz Zagreba, 48) Žarko Grego iz Dubrovnika, 49) Marija Roko iz Dubrovnika, 50) Nikola Mirošević iz Dubrovnika, 51) Antica Stupin iz Dubrovnika, 52) Mladen Ercegović iz Dubrovnika, 53) Miljenko Vikić iz Dubrovnika, 54) Miše Milovčević iz Dubrovnika, 55) Marija Škrgatić iz Zagreba, 56) Miro Tomasović iz Dubrovnika, 57) Katarina Goić iz Dubrovnika, 58) Tito Saletto iz Zagreba, 59) Ignata Muhoberac iz Dubrovnika, 60) Zdenko Jakovina iz Zagreba, 61) Stanka Brešan iz Dubrovnika, 62) Mladen Bušelić iz Dubrovnika, 63) Marija Napica iz Dubrovnika, 64) Josip Butković iz Dubrovnika, 65) Ivo Brajević iz Dubrovnika, 66) Dora Fiorenini iz Dubrovnika, 67) Marija Vicić iz Dubrovnika, 68) Ivanka Bašić iz Zagreba, 69) Božica Sinković iz Dubrov­nika, 70) Refija Bakšić iz Dubrovnika, 71) Viktorija Pešić iz Dubrovnika, 72) Marija Beno iz Dubrovnika, 73) Vedran Matić iz Dubrovnika, 74) Vera Matušić iz Dubrovnika, 75) Draga Udović iz Dubrovnika, 76) Pavo Kalinić iz Dubrovnika, 77) Milorad Salata iz Dubrovnika, 78) Marija Gjuraš iz Dubrovnika, 79) Marija Staničić iz Dubrovnika, 80) Dubravka Cvjetković iz Dubrovnika, 81) Bosiljka Vujević iz Dubrovnika, 82) Aleksandar Novaković iz Dubrovnika, 83) Dušanka Čubrilo iz Dubrovnika, 84) Igor Milošević iz Dubrovnika, 85) Darko Glanz iz Dubrovnika, 86) Davor Šolić iz Zagreba, 87) Frano Kisić iz Dubrovnika, 88) Anđelka Maslić iz Zagreba, 89) Đurđica Bratičević iz Dubrovnika, 90) Ana Mozara iz Dubrovnika, 91) Goran Pećarević iz Dubrovnika, 92) Samostalna udruga stanara, Zagreb i Savez stanara Dalmacije Split, koje zastupa opunomoćenica Dafinka Večerina, odvjetnica iz Zagreba, 93) Valerija Seko iz Dubrovnika, 94) Rajka Vrhovnik iz Zagreba, 95) Nada Renko iz Dubrovnika, 96) Tomo Kuljiš iz Dubrovnika, 97) Kristo Paskojević iz Dubrovnika, 98) Vinka Lujak iz Dubrovnika, 99) Šuhreta Strinić iz Dubrovnika, 100) Ajnija Salman iz Dubrovnika, 101) Nediljka Jeić iz Dubrovnika, 102) Darinka Šoć-Novačić iz Zagreba, 103) Berislav Veršić iz Dubrovnika i 104) Kate Muhoberac iz Dubrovnika, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91., 33/92., 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/97. /Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-697/1995/, 68/98., 96/99./Ured­ba/, 120/00. /Uredba/, 94/01. /Uredba/ i 78/02. /Uredba/ – u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji).

2. Osporena odredba članka 3. stavka 1. točke 2. sadržana je u tekstu Zakona o prodaji od njegova donošenja 1991. godine (»Narodne novine«, broj 27 od 11. lipnja 1991.) i do danas nije mijenjana niti dopunjavana. Ona glasi:

»Članak 3. stavak 1. točka 2.

Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na prodaju stanova:

2. u pravu vlasništva na kojima je stečeno stanarsko pravo ako nije obuhvaćeno odredbom članka 2. ovoga Zakona;«

3. Predlagatelji pod 92) opisuju povijest i načine stjecanja stanarskog prava, a navode da je jedno od osnovnih obilježja tog prava njegova trajnost čije je značenje i važnost razvidno iz činjenice da je ono bilo ustavno pravo. Ističu da su prema ranijim propisima osobe koje su stekle stanarsko pravo na stanu u vlasništvu građana imale ista prava i dužnosti kao i osobe koje su to pravo stekle na stanu u društvenom vlasništvu, a u prilog toj tvrdnji ukazuju i na obrazloženje odluke Ustavnog suda, broj U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. Također navode da zbog svojstva nositelja stanarskog prava na stanu na kojem postoji pravo vlasništva nisu mogli sudjelovati u natječajima za stjecanje stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, ni za dodjelu stambenih kredita u radnoj organizaciji. Ukazuju da je u postupku pretvorbe stanarskog prava u vlasništvo oko 97% nositelja toga prava dobilo pravo i mogućnost otkupa stana, a samo oko 3% nije dobilo to pravo i mogućnost, jer su im oni uskraćeni osporavanim odredbama Zakona, pa su stekli samo pravni položaj kandidata za zaštićenog najmoprimca.

Dalje ukazuju na odluku Ustavnog suda broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998., kojom nije prihvaćen prijedlog za ocjenu iste osporene odredbe, za koju smatraju da nije uvjerljiva niti prihvatljiva, posebno u odnosu na odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), prema kojoj prava i dužnosti iz stavka 1. toga članka (prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanu u društvenom vlasništvu) ima i osoba koja je po ranijim propisima stekla stanarsko pravo na stanu u vlasništvu građana. Smatraju, dakle, da sadržaj stanarskog prava i pravni položaj nositelja stanarskog prava nije ovisio o davatelju stana na korištenje, a ipak nositeljima stanarskog prava na stanu u vlasništvu građana nije na jednak način uređen stambeni položaj kao onima na stanu u društvenom vlasništvu, čime su utvrđene dvije kategorije nositelja stanarskog prava koje nisu u ravnopravnom položaju i prvima se čak oduzima, odnosno ukida zakonom stečeno stanarsko pravo.

Smatraju da osporena odredba nije u suglasnosti s odredbama članka 3. u dijelu koji se odnosi na jednakost kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske, članka 14. stavka 2., članka 30., članka 35. i članka 61. stavka 1. Ustava, pa predlažu ukinuti osporenu odredbu Zakona.

Predlagatelji od 1) do 91) i od 93) do 104) navode da su oni ugovorima sklopljenim prije 31. prosinca 1990. godine stekli stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu građana, te ukazuju na odredbe članka 2. i članka 6. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, smatrajući osporenu odredbu Zakona s njima nesuglasnom.

Ističu da su osporenom odredbom Zakona stavljeni u neravnopravan, nepovoljniji položaj u odnosu na stanare koji su dobili pravo otkupa ne samo društvenih, nacionaliziranih i još nekih stanova, nego i privatnih stanova po članku 48. Zakona o najmu stanova. Smatraju da je radi poštivanja načela socijalne pravde jedino ispravno, bezuvjetno potrebno i neophodno dati im pravo otkupa tzv. privatnih neuseljivih stanova na kojima su nositelji stanarskog prava, a nominalnim vlasnicima dati pravednu naknadu.

Smatraju da je osporena odredba Zakona protivna odredbi članka 3. Ustava u dijelu koji se odnosi na jednakost i socijalnu pravdu, te odredbi članka 14. stavka 2. Ustava. Predlažu ukinuti osporenu odredbu Zakona.

Prijedlozi nisu osnovani.

4. Ustavni sud već je ocjenjivao suglasnost osporene odredbe članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji s člankom 3. Ustava u dijelu koji se odnosi na jednakost i vladavinu prava kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te s člancima 14. stavkom 2., 35. i 61. stavkom 1. Ustava.

Rješenjem broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998., objavljenim u »Narodnim novinama« broj 48/98., nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti osporene odredbe Zakona s navedenim člancima Ustava.

Prema članku 54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom i u slučaju kada je određeni zakon već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene.

Od donošenja navedenih rješenja do odlučivanja o prijedlozima koji su predmet ovog ustavnosudskog postupka, međutim, Ustavni sud nije u pogledu osporene odredbe Zakona utvrdio nove okolnosti koje bi dovele do promjene njegova pravnog stajališta izraženog u navedenim rješenjima, niti su predlagatelji, s druge strane, naveli nove ustavnopravno relevantne razloge zbog kojih bi Ustavni sud utvrdio osnovanim pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti osporene odredbe Zakona s člancima 3., 14. stavkom 2., 35. i 61. stavkom 1. Ustava.

5. Podnositelji osporavaju suglasnost članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji i s člankom 30. Ustava.

Prema odredbi članka 30. Ustava, kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

Ustavni sud nije utvrdio po kojoj bi se osnovi mogla ocjenjivati suglasnost osporenih odredbi članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji s člankom 30. Ustava, jer je očito da ta ustavna odredba za konkretan slučaj nije mjerodavna.

6. Konačno, podnositelji ističu kako su osporenom odredbom Zakona o prodaji diskriminirani suprotno odredbama članaka 2. stavka 2. i 6. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije (u daljnjem tekstu: Aneks G Ugovora).

Hrvatski sabor je Ugovor o pitanjima sukcesije, potpisan u Beču 29. lipnja 2001., potvrdio Zakonom o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije, koji je objavljen u »Narodnim novinama – Međunarodni ugovori«, broj 2/2004. Ugovor je stupio na snagu 2. lipnja 2004. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 5/2004.).

Članci 2., 6. i 8. Aneksa G Ugovora glase:

Aneks G

Privatna imovina i stečena prava

Članak 2.

 (1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.

 (b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

 (2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih prav­nih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Članak 6.

 Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.

Članak 8.

Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država sljednica.

Članak 2. Aneksa G Ugovora nije mjerodavan u konkretnom slučaju. Odredba članka 2. stavka 2. Aneksa G Ugovora, na koju se podnositelji osobito pozivaju, obvezuje države sljednice da sve ugovore sklopljene od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim po­du­zećima, poštuju bez diskriminacije. Ta obveza, međutim, nikako ne pretpostavlja i obvezu država sljednica da zadrže u nacionalnom zakonodavstvu pravne institute socijalističkog uređenja bivše SFRJ koji su suprotni temeljnim jamstvima sloboda i prava čovjeka i građanina zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske, među koje institute pripada i stanarsko pravo, uključujući i ugovore na temelju kojih se ono stjecalo.

Ustavni sud u tom smislu podsjeća da je dotadašnji pravni položaj svih nositelja stanarskih prava preveden u položaj zaštićenih najmoprimaca po sili Zakona o najmu stanova, bez diskriminacije bilo koga od njih po bilo kojoj osnovi, čime su i svi ugovori o davanju stanova na korištenje i stjecanju stanarskih prava prestali važiti ex lege, što je u skladu s člancima 6. i 8. Aneksa G Ugovora.

Aneks G Ugovora može biti mjerodavan u konkretnom slučaju samo u pitanju ima li osporena odredba Zakona o prodaji, kao dio domaćeg zakonodavstva, neposredne ili posredne diskriminacijske učinke po osnovi spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovinskom stanju, rođenju ili drugom položaju prema bilo kojoj osobi koja je bila državljanin SFRJ i koja je imala stanarsko pravo, u kojem bi slučaju bila suprotna članku 6. Aneksa G Ugovora. Budući da osporena odredba Zakona nema nikakve neposredne ili posredne diskriminacijske učinke u smislu članka 6. Aneksa G Ugovora, Ustavni sud taj dio prijedloga podnositelja ocjenjuje očito neutemeljenim.

Potrebno je napomenuti da su eventualni diskriminacijski učinci osporene odredbe Zakona već bili predmetom ispitivanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i prije no što je Ugovor o pitanjima sukcesije stupio na snagu u Republici Hrvatskoj. Za razliku od opće zabrane diskriminacije bilo kojeg državljanina bivše SFRJ u položaju nositelja stanarskog prava po bilo kojoj osnovi, propisanoj Aneksom G Ugovora, ispitivanje diskriminacijskih učinaka osporene odredbe Zakona pred navedenim sudovima obuhvatilo je pitanje eventualne međusobne nejednakosti dviju kategorija nositelja stanarskih prava (onih na stanovima u privatnom i onih na stanovima u društvenom vlasništvu), koje pitanje izlazi izvan okvira Aneksa G Ugovora.

Ustavni sud u tom smislu podsjeća da je Europski sud za ljudska prava u Odluci o dopuštenosti zahtjeva broj 43447/98. od 16. ožujka 2000., kojom je kao očito neutemeljen odbačen zahtjev B. S. iz Z, iznio svoje stajalište o suglasnosti osporene odredbe Zakona s člankom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 9/99. – ispravak, 14/02.) kojom se propisuje zabrana diskriminacije po bilo kojoj osnovi, a koje se stajalište odnosi na različit pravni položaj osoba koje su imale stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu građana i onih koje su imale stanarsko pravo na stanovima u društvenom vlasništvu. Ustavni sud napominje da su stajališta Europskog suda za ljudska prava u cijelosti sukladna pravnim stajalištima Ustavnog suda izraženim u rješenju, broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998. godine. U obrazloženju navedene odluke Europskog suda za ljud­ska prava istaknuto je sljedeće:

»Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva uvijek bio u položaju značajno različitom od položaja osoba čije je pravo na kupnju stana na kojemu su prije imali stanarsko pravo priznato Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dok su te osobe bile nositelji stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu (bez obzira jesu li ti stanovi uvijek bili u društvenom vlasništvu ili su aktima eksproprijacije, nacionalizacije, konfiskacije ili sličnim aktima pretvoreni iz privatnog u društveno vlasništvo), podnositelj zahtjeva je ab initio bio najmoprimac stana u privatnom vlasništvu, (...).

Nadalje, budući da podnositelj zahtjeva stanuje u stanu u privatnom vlasništvu, može se primijetiti da postoji legitimni interes vlasnika da im se zaštiti njihovo vlasništvo. Kad bi osobe u položaju podnositelja zahtjeva imale pravo kupiti stanove u privatnom vlasništvu u kojima stanuju, vlasnici bi bili izloženi prinudnoj obvezi prodati svoje stanove. Suprotno tome, osobe koje stanuju u stanovima u društvenom vlasništvu koje imaju pravo kupiti te stanove, ne ugrožavaju vlasnička prava drugih osoba, jer vlasništvo tih stanova nije privatno. Razlika između bivših nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, koja potječe od njihovog prava kupiti te stanove, i osobe u položaju podnositelja zahtjeva nije diskriminirajuća, jer postoji objektivno i razumno opravdanje da se zaniječe to pravo bivšim nositeljima stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu kako bi se zaštitilo pravo vlasnika tih stanova. Stoga razlika u postupanju koja potječe od isključenja osoba u položaju podnositelja zahtjeva iz kategorije stanara koji imaju pravo kupiti stanove u kojima stanuju ne predstavlja diskriminaciju u smislu članka 14. Konvencije«.

7. Sukladno navedenom, temeljem odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

Objava ovog rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-3254/2004, U-I-3273/2004, U-I-3275/2004, U-I-3291/2004, U-I-3299/2004,

U-I-3301/2004, U-I-3305/2004, U-I-3307/2004, U-I-3322/2004, U-I-3324/2004, U-I-3339/2004, U-I-3341/2004, U-I-3345/2004, U-I-3353/2004, U-I-3357/2004, U-I-3361/2004, U-I-3366/2004, U-I-3387/2004, U-I-3400/2004, U-I-3414/2004, U-I-3435/2004, U-I-3437/2004, U-I-3465/2004, U-I-3480/2004, U-I-3483/2004, U-I-3486/2004, U-I-3494/2004, U-I-3514/2004, U-I-3517/2004, U-I-3519/2004, U-I-3521/2004, U-I-3523/2004, U-I-3527/2004, U-I-3530/2004, U-I-3533/2004, U-I-3537/2004, U-I-3540/2004, U-I-3569/2004, U-I-3571/2004, U-I-3576/2004, U-I-3581/2004, U-I-3588/2004, U-I-3607/2004, U-I-3609/2004, U-I-3619/2004, U-I-3623/2004, U-I-3630/2004, U-I-3648/2004, U-I-3650/2004, U-I-3656/2004, U-I-3681/2004, U-I-3697/2004, U-I-3736/2004, U-I-3771/2004, U-I-3788/2004, U-I-3800/2004, U-I-3845/2004, U-I-3860/2004, U-I-3865/2004, U-I-3869/2004, U-I-3881/2004, U-I-3883/2004, U-I-3887/2004, U-I-3909/2004, U-I-3914/2004, U-I-3916/2004, U-I-3926/2004, U-I-3931/2004, U-I-3946/2004, U-I-3978/2004, U-I-3980/2004, U-I-3982/2004, U-I-3999/2004, U-I-4001/2004, U-I-4003/2004, U-I-4031/2004, U-I-4034/2004, U-I-4091/2004, U-I-4160/2004, U-I-4162/2004, U-I-4178/2004, U-I-4188/2004, U-I-4190/2004, U-I-4195/2004, U-I-4198/2004, U-I-4211/2004, U-I-4213/2004, U-I-4217/2004, U-I-4224/2004, U-I-4236/2004, U-I-4239/2004, U-I-4313/2004, U-I-4339/2004, U-I-4357/2004, U-I-4414/2004, U-I-4444/2004, U-I-4525/2004, U-I-4593/2004, U-I-4674/2004, U-I-4687/2004, U-I-4714/2004, U-I-4740/2004,  U-I-4801/2004,  U-I-4875/2004

Zagreb, 9. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.