USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

634

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odluču­ju­ći o ustavnoj tužbi V. der M. R. iz N., kojeg zastupa opuno­moćenik S. P., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 14. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: I P-1040/95, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. der M. R. iz N., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz  državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.,49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 3. studenoga 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 25. ožujka 1991. godine podnositelj je, po svojem opu­no­moćeniku, a zbog štete nastale kao posljedice prometne nesreće koja se dogodila 21. lipnja 1988. godine, podnio tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Splitu.

Do 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski je sud donio dvije svoje presude i to 1993. i 1994. godine.

O presudi iz 1994. godine, a po žalbama stranaka, odlučio je Županijski sud u Splitu svojom presudom i rješenjem broj: Gž-684/95 od 19. travnja 1995. godine.

Na navedenu odluku Županijskog suda u Splitu podnositelj je izjavio reviziju 19. lipnja 1995. godine, koja je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prosljeđena 10. srpnja 1995. godine.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, točnije 22. rujna 1999. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o reviziji podnositelja, a njegova revizijska odluka zaprimljena je kod prvostupanjskog suda 12. siječnja 2000. godine.

Po zaprimanju revizijske odluke kod prvostupanjskog suda, podnositelj po opunomoćeniku požuruje zakazivanje ročišta u toj pravnoj stvari u dva navrata i to: 28. veljače 2000. i 30. listopada 2003. godine, nakon kojih požurnica uređujući sudac zakazuje ročište za 21. siječnja 2004. godine.

Pored toga ročišta, sud je održao još i ročišta u dane 2. ožuj­ka 2004., 13. svibnja 2004. godine, dok je ročište zakazano za 11. listopada 2004. godine odgođeno zbog bolesti uređujućeg suca.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepris­trani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 25. ožujka 1991. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Splitu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 3. studenoga 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, sedam (7) mjeseci i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Vrhovnim sudom Repub­like Hrvatske kada isti sud donosi svoju odluku  22. rujna 1999. godine.

Revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3076/95-2 od 22. rujna 1999. godine Općinski sud u Splitu zaprima 12. siječnja 2000. godine i od tada, unatoč požurnicâ podnositeljeva opunomoćenika, ne zakazuje ročišta sve do 21. siječnja 2004. godine.

Dakle, prvostupanjski je sud bio potpuno neaktivan četiri (4) godine i devet (9) dana.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, jer se radi o utvrđivanju visine nematerijalne štete za prosuđivanje koje su potrebna stručna vještačenja po vještacima medicin­ske (orto­ped­ske) struke.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od dvanest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja, nakon zaprimanja revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bio neaktivan više od četiri godine. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postu­panje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3476/2003
Zagreb, 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.