USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

633

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi PMF u Z., na sjednici održanoj 14. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-8592/98, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe PMF u Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.,49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 15. prosinca 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka.

2. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2.1. Dana 4. prosinca 1998. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi isplate, protiv tuženika C.-S. d.o.o. Z.

Odgovor na tužbu tuženik je dostavio 9. veljače 1999. godine.

Ročište je održano 22. ožujka 1999. godine. Na tom ročištu je sud rješenjem obvezao tuženika da u roku od osam dana dostavi imena svjedoka i njihove adrese uz prijetnju gubitka toga prava.

Preuzetu obvezu tuženik je izvršio svojim podneskom od 31. ožujka 1999. godine.

Dana 13. travnja 1999. godine taj je podnesak dostavljen podnositelju, kao tužitelju, koji se na isti očitovao svojim podneskom od 4. svibnja 1999. godine.

Taj podnesak upućen je opunomoćeniku tuženika 11. svib­nja 1999. godine te je od toga dana spis kalendiran.

Sudac koji je preuzeo spis u rad zakazao je ročište za 11. veljače 2005. godine – kada bi se trebali saslušati predloženi svjedoci.

2.2. Paralelno s tim postupkom podnositelj je, zbog nezakazivanja ročišta od strane prvostupanjskog suda (do svibnja 1999. godine), protiv tuženika 13. svibnja 2002. godine podnio prijed­log za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

Postupajući po tom prijedlogu podnositelja isti sud se rješe­njem broj: Ovrv-9244/02 od 4. rujna 2002. godine oglasio stvarno nenadležnim.

Po žalbi podnositelja drugostupanjski sud još nije donio svoju odluku.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepris­trani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 4. prosinca 1998. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi isplate 53.000,00 kuna, koji iznos je podnositelj uplatio tuženiku kao predujam za uvoz opreme koja mu nikad nije bila dostavljena.

Ustavna tužba podnijeta je 15. prosinca 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5) godina i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se cijelo vrijeme vodi pred Općinskim sudom u Zag­rebu kao sudom prvog stupnja. U razdoblju od pet godina i jedanaest dana sud je održao svega jedno ročište (22. ožujka 1999. godine) da bi naredno zakazao tek za 11. veljače 2005. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

Dapače, učinkovito rješavanje svoga pitanja pokušava ubrzati pokretanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave, međutim ni tu se za skoro vrijeme ne nazire ishod.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od pet godina, te da je Općinski sud u Zagrebu postupao izrazito neučinkovito. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinko­vito postupanje suda, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrije­đeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4090/2003
Zagreb, 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.