USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

630

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­či­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odluču­jući o ustavnoj tužbi Đ. P. iz S., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., na sjednici održanoj 10. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-10394/97 (ranije: Pn-2654/91) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Đ. P. iz S., određu­je se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 30. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 24. svibnja 1991. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C. osiguranja« d.d., radi naknade nematerijalne štete. Podneskom od 11. srpnja 1991. godine podnositeljica je proširila svoj tužbeni zahtjev i na naknadu materijalne štete s naslova izgubljene zarade.

Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu nije održao niti jedno ročište.

Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 20. studenoga 1997. godine, na kojem je podnositeljica povukla dio tužbenog zahtjeva za utužene iznose nakon 1. veljače 1992. godine, jer joj je to isplaćeno u nagodbi. U odnosu na zahtjeve podnositeljice za plaćanjem izgubljene zarade i rente s naslova izgub­ljene zarade sud je riješio da se razdvoje u poseban postupak, te je umjesto dotadašnjeg broja: Pn-2654/91 predmet dobio novi broj: Pn-10394/97.

Sud je dopisima od 18. srpnja 1997., 19. siječnja 1998. i 19. lipnja 2000. godine zatražio od poslodavca podnositeljice podatke o primanju podnositeljice za razdoblje od 1. veljače 1992. godine na dalje.

Dopisom suda od 5. srpnja 2000. godine zatraženo je od podnositeljice da dostavi točnu adresu poslodavca.

Dopisom od 18. lipnja 2003. godine sud je naložio podnositeljici da specificira tužbeni zahtjev u pogledu rente s osnova izgubljene zarade, a što je ona i učinila podneskom od 16. srpnja 2003. godine.

Ročišta zakazana za 13. listopada 2003. i 17. listopada 2003. godine odgođena su zbog bolesti suca.

Podnescima od 9. prosinca 2003. i 16. prosinca 2003. godine podnositeljica požuruje zakazivanje ročišta.

Na ročištu 20. svibnja 2004. godine riješeno je da se provede medicinsko vještačenje, a potom i financijsko vještačenje.

Sud je dopisom od 27. kolovoza 2004. godine zatražio spis od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kako bi vještak mogao pristupiti vještačenju, odnosno utvrditi iz kojeg razloga je podnositeljica upućena u invalidsku mirovinu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Pravo važno za ovaj ustavnosudski postupak sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbi članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 24. svibnja 1991. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. srpnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, dva (2) mjeseca i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositeljice, održao dva ročišta i naložio provođenje medicinskog vještačenja. Taj sud bio je neaktivan od 5. srpnja 2000. do 18. lipnja 2003. godine (dvije godine, jedanaest mjeseci i trinaest dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom pos­tupku nije pridonijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. S obzirom da parnični postupak traje preko trinaest godina, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, nužno je istaknuti i razdoblje potpune neaktivnosti suda, koje većim dijelom obuhvaća razdoblje prije 5. studenoga 1997. godine, a koje je trajalo od 24. svibnja 1991. do 20. studenoga 1997. godine kada je održana prva glavna rasprava pred Općinskim sudom u Zagrebu, dakle u trajanju od šest (6) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno dugim trajanjem sud­skog postupka radi naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-10394/97, povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepris­trani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2907/2004
Zagreb, 10. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.