USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

623

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. P., I. P. i Ž. P. iz M., koje zastupa M. B., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 14. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Makarskoj dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-577/90, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)

– S. P., M., u iznosu od 8.500,00 kuna,

– I. P., M., u iznosu od 8.500, kuna,

– Ž. P., M., u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli sud 2. srpnja 2003. godine usta­v­­­­nu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 2. prosinca 1988. godine podnositelji su Općinskom sudu u Makarskoj podnijeli tužbu radi naknade štete koju su pretrpili u prometnoj nezgodi 17. siječnja 1988. godine u kojoj je smrtno stradala M. P., supruga tužitelja i majka malodobnih tužiteljica.

Do 5. studenoga 1997. godine (konkretno do 1990. godine), održana su tri ročišta i 24. travnja 1990. godine zaključena je glavna rasprava, te je istog dana donesena presuda broj: P-663/88, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1752/90 od 21. rujna 1990. godine i predmet je vraćen na ponov­no suđenje, te se sada vodi pod brojem P-577/90. Nakon toga provedeno je vještačenje kojem je tužitelj prigovorio i tražio novo vještačenje podneskom od 27. ožujka 1992. godine.

Na glavnoj raspravi održanoj 22. lipnja 1992. godine sud je donio odluku o prekidu postupka pozivom na članak 213. stavak 1. točku 2. Zakona o parničnom postupku i odredio da će se nastaviti po prestanku izvanrednih događaja, odnosno po uspostav­ljanju komunikacijskih veza Hrvatske i Crne Gore.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, rješenjem od 9. lipnja 1998. godine pozvani su tuženici da sukladno članku 146. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91.), a koji prebivaju u Crnoj Gori, postave opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, koje rješenje nije dostavljeno strankama.

Aktivnosti suda u pogledu dostave tužiteljima bile su sljedeće:

– rješenje o postavljanju opunomoćenika za primanje pismena doneseno je 9. lipnja 1998. godine

– pismo Ministarstvu pravosuđa kojim sud traži dostavu tog rješenja strankama P. P. P. iz P. i P. P.P. iz N., poslano je 9. lipnja 1998. godine

– Ministarstvo pravosuđa dostavilo je odgovor predsjedniku Općinskog suda u Makarskoj 1. listopada 1998. godine, u kojem sudu daje uputu o načinu dostavljanja pismena na temelju članaka 2. i 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1997. godine, od kada je moguća dostava pismena

– Ministarstvo pravosuđa opetovano pismom od 25. siječnja 2000. godine upućuje sud o načinu slanja zamolnice za pružanje pravne pomoći

– propisno sastavljena zamolnica za pružanje pravne pomoći sastavljena je 5. ožujka 2001. godine

– nakon toga, prvu požurnicu odgovora sud je poslao 14. veljače i 7. studenoga 2002. godine, a što je Ministarstvo proslijedilo 14. studenoga 2002. godine i ponovilo 9. srpnja 2003. godine.

Podnositelj je podnio ustavnu tužbu 25. studenoga 2003. godine.

Predmet je u prvostupanjskom postupku, te nije donijeta meritorna odluka.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenji­ma:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 2. prosinca 1988. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Makarskoj radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 21. srpnja 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, pet (5) mjeseci i tri (tri) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i sedam (7) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio pred Općinskim sudom u Makarskoj od 1988. godine, te je prekinut rješenjem suda od 22. lipnja 1992 godine. U tom razdob­lju donesena je prvostupanjska presuda koja je ukinuta.

Nakon toga je sud bio u mogućnosti nastaviti postupak stupanjem na snagu Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pružanju pravne pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1997. godine, jer su tuženici P. P. P. sa sjedištem u P. i N.

Nakon uputa Ministarstva pravosuđa sud je poslao valjano sastavljenu zamolnicu za pružanje pravne pomoći tek 5. ožujka 2001. godine, dakle po proteku četiri godine od sklapanja ugovora između država, koji je omogućavao traženje pravne pomoći. Nakon toga, do podnošenja ustavne tužbe, a u razmaku od dvije godine, zamolba je dva puta požurivana od strane suda i Ministarstva pravosuđa uprave i lokalne samouprave. Dana 22. prosinca 2003. godine dostavljeni su Općinskom sudu u Makarskoj zapisnici Osnovnog suda u Podgorici u predmetu S. P. i drugih. Postupak pred prvostupanjskim sudom nije dovršen.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u parničnom postupku nisu pridonijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od četrnaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud propisno zatražio međunarodnu pravnu pomoć i prvo ročište zakazao nakon proteka tri (3) godine i osam (8) mjeseci, te da se neaktivnost suda u trajanju od preko tri godine ne može opravdati nemogućnošću postavljanja opunomoćenika za primanje pismena.

Imajući u vidu vrlo dugo ukupno trajanje postupka, neučin­kovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Makarskoj dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2578/2003
Zagreb, 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.