POSLOVNE INFORMACIJE - 31 7.3.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-3597/2004 od 16. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

597

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. B. iz Z., na sjednici održanoj 16. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-1582/04 (prije broj: Pn-5710/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. B. iz Z., J. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 4. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 25. rujna 1996. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi naknade nematerijalne štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći, a koju je prozročio osiguranik tuženika »A.« o. d.o. iz Z.

Na ročištu održanom 20. prosinca 1996. godine riješeno je da se provede medicinsko vještačenje te određeno da podnositelj u roku od 15 dana dostavi medicinsku dokumentaciju, a što je i učinio podneskom od 9. travnja 1997. godine.

Podnositelj je podneskom od 21. srpnja 1997. godine obavijestio sud da je uplatio predujam za troškove medicinskog vještačenja.

Postupajući po rješenju suda od 23. rujna 1997. godine vještaci su proveli medicinsko vještačenje i dana 9. listopada 1997. godine dostavili nalaz i mišljenje.

Podneskom od 28. listopada 1997. godine podnositelj je izvijestio sud da nema primjedaba na dostavljeni nalaz i mišljenje.

Podneskom od 27. ožujka 2000. godine podnositelj je dostavio dodatnu liječničku dokumentaciju.

Na ročištu 17. travnja 2000. godine sud je riješio da se za iduće ročište pozove svjedok J. P. (osiguranik tuženika) te da se tuženik u roku od 15 dana očituje na nalaz i mišljenje vještaka.

Na prijedlog podnositelja od 25. travnja 2000. godine sud je dopisom od 9. svibnja 2000. godine zatražio od Prekršajnog suda u Zagrebu spis okrivljenika J. P.

Na ročištu održanom 9. lipnja 2000. godine saslušan je svjedok, dok je na prijedlog tuženika određeno da se provede kombinirano medicinsko-prometno vještačenje.

Nalaz i mišljenje vještaci su dostavili sudu 15. siječnja 2002. godine.

Sljedeća ročišta održana su 7. lipnja 2002., 11. rujna 2002. i 17. listopada 2002. godine na kojem su saslušani vještaci, zaključena glavna rasprava i donijeta presuda suda prvog stupnja.

Dana 4. prosinca 2002. godine tuženik je izjavio žalbu.

Dana 16. prosinca 2002. godine žalbu je izjavio podnositelj.

Dana 29. siječnja 2003. godine spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-264/03-2 od 20. siječnja 2004. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ročištu održanom 6. prosinca 2004. godine provedeno je dopunsko saslušavanje sudskih vještaka.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 25. rujna 1996. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 4. listopada 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i tri (3) dana. Taj sud bio je neaktivan od 28. listopada 1997. do 17. travnja 2000. godine (dvije godine, pet mjeseci i osamnaest dana). Nakon toga postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude trajao je jednu (1) godinu, jedan (1) mjesec i četiri (4) dana. Postupak se zatim ponovo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam (7) mjeseci do podnošenja ustavne tužbe.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Provedene radnje u parničnom postupku radi naknade štete ukazuju na činjenicu da je riječ o relativno složenom predmetu u kojem je bilo potrebno provesti medicinsko-prometno vještačenje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od osam godina, te da se sada ponovo vodi pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da postupak još uvijek nije dovršen, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3597/2004
Zagreb, 16. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.