POSLOVNE INFORMACIJE - 31 7.3.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1601/2003 od 15. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

595

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. R. iz R. i J. G. iz R., koje zastupa opunomoćenik mr. T. S., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj dana 15. veljače 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-3554/04 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– M. R. iz R., Ulica F. M. 5, u iznosu od 8.200,00 kn,

– J. G. iz R., Ulica Z. K. 39, u iznosu od 8.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji ustavne tužbe podnijeli su dana 30. travnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice, pravno relevantne za ocjenu o postojanju povrede prava podnositelja na donošenje sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 21. kolovoza 1990. podnositelji su pokrenuli, pred bivšim Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci, radni spor protiv bivšeg DP »R.«, radi poništenja odluka Disciplinske komisije o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad te radi utvrđenja da je odluka Radničkog savjeta o prigovorima protiv odluka Disciplinske komisije nepostojeća i bez pravnog učinka: spor je vođen pod brojem: XI-S-902/90,

– pred Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci održana su ročišta 12. listopada 1990. i 26. listopada 1990., na kojemu je raspravljanje zaključeno i donesena odluka, kojom je usvojen zahtjev predlagatelja (podnositelja ustavne tužbe),

– dana 19. prosinca 1990. tuženik je podnio žalbu,

– Okružni sud u Rijeci je rješenjem broj: Gž-546/91 od 10. travnja 1991. ukinuo odluku Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci i predmet vratio nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

– u novom postupku (pod brojem: P-2109/91) Općinski sud u Rijeci je održao ročišta 19. rujna 1991. i 5. prosinca 1991., na kojima je određeno da će se izvršiti uvid u spis Okružnog suda u Rijeci broj: K-25/91,

– na ročištu 11. siječnja 1993. saslušana su četiri svjedoka,

– ročište 7. travnja 1993. je odgođeno zbog spriječenosti suca,

– na ročištu 5. srpnja 1993. saslušana su tri svjedoka,

– na ročištu 17. prosinca 1993. saslušani su tužitelji (podnositelji) te dva svjedoka,

– na ročištu 25. studenoga 1995. zaključena je glavna rasprava te je donesena presuda, kojom su odbijeni zahtjevi podnositelja glede poništenja odluka o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, a usvojen je zahtjev da se utvrdi nepostojećom i bez pravnog učinka pobijana odluka Radničkog savjeta tuženika,

– tužitelji (podnositelji) podnijeli su žalbu protiv presude 19. prosinca 1994.,

– rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-79/95 od 8. ožujka 1995. ukinuta je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, a u nepobijanom dijelu je presuda broj: P-2109/91 od 25. studenoga 1995. postala pravomoćna,

– u novom postupku (P-1061/95), radi poništenja odluka Disciplinske komisije o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, održana su tri ročišta (9. srpnja 1997., 7. listopada 1997. i 21. studenoga 1997.) te je na sva tri tuženik pozvan na dostavu dokumentacije,

– na ročištu 13. siječnja 1998. raspravljanje je zaključeno te je donesena presuda, kojom je usvojen tužbeni zahtjev,

– tuženik je izjavio žalbu dana 27. ožujka 1998.,

– rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-720/98 od 11. srpnja 2001. presuda je ukinuta,

– u novom postupku pred prvostupanjskim sudom (P-4553/01) održano je ročište dana 4. studenoga 2002., na kojemu je određeno da će se dopunski saslušati tužitelji i jedan svjedok te je pozvan tuženik na dostavu dokumentacije,

– ročište 10. veljače 2003. odgođeno je zbog opravdanog izostanka prvotužiteljice i svjedoka, a tuženik je ponovno pozvan na dostavu dokumentacije,

– 30. travnja 2003. podnesena je ustavna tužba,

– na ročištu 7. srpnja 2003. saslušani su tužitelji, a svjedok je opravdao izostanak pa je zbog toga i zbog pribave kaznenog spisa zakazano novo ročište za 27. listopada 2003.,

– prema informaciji parničnog kancela Općinskog suda u Rijeci, u predmetu je dana 24. veljače 2004. donesena nova prvostupanjska presuda, protiv koje je izjavljena žalba pa se spis predmeta od 22. rujna 2004. nalazi kod Županijskog suda u Rijeci pod brojem: Gž-3554/04, a odluka tog suda nije donesena.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 21. kolovoza 1990. godine tužbom podnositelja protiv tuženika DP »R.«, kasnije »R.« d.d. iz Rijeke.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je dana 30. travnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, osam (8) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Rijeci u trajanju od jednog (1) mjeseca i dvadeset dva (22) dana. Nakon toga postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude trajao je tri (3) godine, tri (3) mjeseca i četrnaest (14) dana. Postupak se zatim ponovo vodio pred Općinskim sudom u Rijeci u trajanju od jedne (1) godine, devet (9) mjeseci i devetnaest (19) dana do podnošenja ustavne tužbe.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, nisu pridonijeli duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji je vođen pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem: P-4553/01 (ranije: S-902/90, P-2019/91, P-1061/95), a sada pred Županijskim sudom u Rijeci pod brojem: Gž-3554/04, traje preko dvanaest godina.

U postupanju sudova nije bilo značajnih razdoblja neaktivnosti. Međutim, po ocjeni Ustavnog suda, u postupku se nije postupalo učinkovito.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome, posebno valja napomenuti da se radi o radnom sporu, koji je žurne prirode.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1601/2003
Zagreb, 15. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.